FASTFOOD

Bolesna braća smišljaju psinu

Zločesti dečki Brit Arta Jake i Dinos Chapman napravili su uradi sam komplet za sastavljanje paklenih lutkica mutanata

Bolesna braća opet su napravila psinu. Najnoviji rad britanskih umjetničkih huligana Jakea i Dinosa Chapmana, naslovljen Hell zapravo je komplet uradi sam za sastavljanje paklenih lutkica mutanata. Uz devizu sklopi svoju omiljenu viziju pakla« set podastire plastične odljeve mutiranih organa koje na različitim podlogama možete pretvoriti u seriju degeneriranih lutkica za igranje. Za samo tristotinjak funti njihov se Inferno na sklapanje može naručiti na webu na adresi counteredition.com. Za umjetničko se djelo, dakle, treba dobro i platiti. Uradak Hell nastavak je njihove otprije poznate prakse šokiranja umjetničke javnosti degeneriranim plastičnim lutkicama kojima tjelesni organi ne stoje na pravom mjestu. Penisi na radovima braće Chapman obično strše umjesto nosa, a od anusa su načinjena usta. Ogoljavajući dizajnerski fašizam u dizajnerskim praksama Zapada, Chapmanovi u svojim prikazima plastičnih mutanata miješaju pornografsku izravnost kombiniranu s fetišizmom prema produktima globalnih industrijskih korporacija i perverzno rekombiniranje tijela. Rad Hell dade se, pak, odčitati u kontekstu današnje potrošačke industrije nevinosti koja uz pomoć konzumentskih projekcija materijalističkoga raja maskira pojave iz našeg socijalnog, psihološkog ili tehnološkog okružja. Vaše dijete i vaš susjed moraju znati za etnička čišćenja, koncentracijske logore, industrijsko zagađenje i ispiranje mozga, mišljenja su braća Chapman. Oni time nevini svijet dječjih igračaka i alata za odrasle suprotstavljaju destruktivnim težnjama ljudske naravi testirajući domete konzumerizma i našu brigu za budućnost novih naraštaja. Jedno je, pak, sigurno — lutkice Jakea i Dinosa Chapmana nisu slatke kao Barbike.

Igracka brace Chapman

Kupite naš komplet za suicid

Momci pri britanskoj web-agenciji Zeppotron prodaju satirične proizvode kojima šibaju po repertoaru tabloidnoga puritanizma

Kad Supersjekač i Čarobna krpa, koje ste kupili preko OTV-ova marketinga, prestanu služiti svrsi, ne prepuštajte se očaju. Momci pri britanskoj web-agenciji Zeppotron imaju za vas rješenje! Njihovi proizvodi, superčistilo za odstranjivanje siromašnih osoba, glazbena kompilacija za zvučnu podlogu kućnog masakra i high-tech alarmno zvonce za uzbunu protiv pedofila, vratit će vam uzdrmanu nadu u spasonosnu moć kompleta za kućno majstorijanje. Ili će vas barem ludo zabaviti. Namjera je tih šaljivdžija, naime, satirički pecnuti sve one silne marketinške agencije što nas eto godinama uvjeravaju da moramo kupiti i najbizarnije priručne alate koji će nas spasiti od grinja, masnih fleka ili posljednjih preostalih nakupina bakterija. Poigravajući se s psihologijom potrošačke histerije momci iz Zeppotrona praše po neuralgičnim točkama javne moralne panike i izljevima neurotičnog konzumentskog proždiranja stvari. Pedofilija, strah od tinejdžerskih samoubojstava, dušebrižnička opsesija prostitucijom, masovna ovisnost o stupidnim televizijskim programima samo su neke od tema preuzetih iz tabloidnoga repertoara britanskog neopuritanizma. Njihov ganc novi rezač reže vene tako da je to gotovo zabavno. Tu je i novi model televizora koji gledatelju kenja u facu. Ima nešto i za najmlađe — lizalice od dječje mokraće, skroz sterilne i zabavne. Pa tko voli nek' izvoli. A cijena? Ma, prava sitnica. Za dobru šegu isplati se logirati na njihov besplatni site zeppotron.com i tamo prošvrljati kroz katalog nadasve šašavih i korisnih proizvoda.

Slicica skinuta sa Zeppotronova sitea

Ne dirajte mi ekran

Izložba screen savera na Sveučilištu Stanford u Americi odaje priznanje prvoj autentičnoj umjetničkoj formi nastaloj na ekranu kompjutora

Što je zajedničko letećim tosterima, obnaženim ženskim grudima i kvantnim crnim rupama na ekranu kompjutora? Screen saveri, naravno. Ukoliko vam nije jasno o čemu je ovdje zapravo riječ, da podsjetimo: screen saveri su u neka »primitivnija« vremena PC-tehnologije bili simpatične animacije koje bi se pojavile na ekranu vašeg kompjutora kad biste nekud odzujali i kompjutor ostavili netaknut nekoliko minuta. U vrijeme kad zasloni računala nisu bili presvučeni zaštitnim fosfornim slojem kao što je to danas slučaj, postojala je opasnost da se kompjutorska slika uprži u ekran i tamo ostane kao kakva sjena remeteći čistoću slike. Stoga bi programska rutina izgasila zatečenu sliku na ekranu i pokrenula pokretnu animaciju zvanu screen saver. No kako to već sa starim tehnologijama biva, one, izgubivši uporabnu vrijednost, postaju naposljetku umjetničko djelo. Tako izložba Refresh: The Art of the Screen saver, što je prošlog tjedna postavljena na Sveučilištu Stanford u Americi, odaje počast toj autentičnoj umjetničkoj formi nastaloj na ekranu kompjutora. Skrinsejveri su po mišljenju tvoraca ove izložbe utrli put procesu personalizacije desktop-kompjutora tako što su malo-pomalo unosili šaljive sličice i vizualne apstrakcije u sterilni poslovni prostor. Osim klasika skrinsejverskog žanra (kao što su leteći tosteri) postav su izložbe upotpunili i poznati američki umjetnici Jenny Holzer i Peter Halley dajući svoje postmodernističke interpretacije žanra. Ne povratilo se, dodajmo na kraju, primitivno doba kompjutorske revolucije, kad je za ekrane bila potrebna dodatna zaštita, no dodajmo još sa žalom kako tehnološki progres uvijek ubire i žrtve. Od prve autentične forme kompjutorske umjetnosti ostao je tako tek muzejski izložak.

Predrag Madžarević