Dogovor na travi

Dogovor na travi

Kako su slovenski i hrvatski pisci bistrili odnose za zelenim terenom

Početak jače suradnje između hrvatskih i slovenskih pisaca mlađe generacije počeo je s antologijom dvadesetak hrvatskih pjesnika u slovenskom časopisu »Apokalipsa«. Ta pjesnička antologija ima generacijski opseg od Branka Čegeca do najmlađih pjesnika, rođenih oko 1975. Antologija je izašla u časopisu »Apokalipsa«, a nastala u suradnji s časopisom »Quorum«, odnosno u selekciji Miroslava Mićanovića i Romana Simića. Nakon te, prošlogodišnje, antologije, uslijedila je antologija mlađih hrvatskih prozaika koja je izašla u časopisu »Dialogi«, u selekciji Roberta Perišića. Kvalitetan izbor svih tih pisaca govori o sugestivnosti i efektnom pogotku za slovenske prijevodne stranice, koje se u posljednjih pet godina intenzivno bave antologijama stranih literatura, a u uredničkoj se funkciji u većini slučajeva nalaze Mitja Čander, Aleš Šteger i Jurij Hudolin, odnosno literarna revija »Apokalipsa« i izdavačka kuća Beletrina.

Odlika je pisaca rođenih sedamdesetih da su im strane ideologije i prepucavanja oko fundamentalnih i bizarnih sustava. U mlađih slovenskih pisaca na literarne se struje odnosno eksplicitne oznake neke generacijske književnosti gleda s osmijehom na licu. Vjerojatno se zato uz intenzivno literarno druženje događaju i stvari koje omekšavaju svu ozbiljnost, težinu i jadikovkama nabijenu književnost starijih generacija. Tako su se u žaru opuštena i prijateljskog rata dogodile dvije nogometne utakmice između hrvatskih i slovenskih pisaca. Ispada da su hrvatski pisci bolji (1:7 u Mariboru + 4:0 u Cavtatu = 11:1 za Hrvatsku — op. ur.), napose u fizičkoj pripremljenosti. Te tekme valjda znače da počinje intenzivno razdoblje masovnih, u budućnosti književnim izdanjima bogatih, razmjena.

Uvijek sam vjerovao da samo opušteno komuniciranje može dovesti do plodne igre između dvije nacije, osobito kad su u pitanju susjedi, Hrvati i Slovenci. Neka se kače političari umjesto literata, da se barem zna kakav je tko pizdek i tko je tu vitalist, a tko destruktivac.

Taj prvi dupli, povijesni, susret, a nadam se uskoro i tradicionalni, dogodio se 30. rujna u Mariboru, a uzvratni, ojačan zajedničkim putovanjem u Dubrovnik zbio se od 16.-19. studenog. U Dubrovniku su slovenski i hrvatski pisci i nastupili. Čitanja su bila puna raznolikosti i neposredna, iskrena sudaranja, mimo ikakvih jadanja, podsmijeha ili optuživanja, što automatski znači da postoji zajednički interes u smislu čvrste, čvornate suradnje. I jedni i drugi pokazali su da imaju sličnu ideju o tome kako se stvaraju prijateljstva; prijevod pjesme ili priče uspješniji je kad se autori međusobno poznaju, a isto, naravno, vrijedi i za knjige, u kojima se prepoznaje osnovni temeljni budući interes.

Razlike u izdavaštvu između slovenskih i hrvatskih pisaca postoje, što je i logično, zbog strukture prostora i događaja posljednjih deset godina. Hrvatska ima — i zbog toga što je veća država — veći potencijal za prodaju i promociju književnosti. Slovenci su po tradiciji marljivi i vrijedni, a najmlađa je generacija razvila i svojevrstan, vrlo uspješan kulturni menedžment, odnosno neprestanu promociju književne kulture kako u Sloveniji tako i izvan nje. Zbog te kulturne promocije ili bolje, zbog intenzivna razmišljanja kako knjigu prodati i kako surađivati s medijima, mlađe slovenske pisce stariji su optužili da su političari, dok su istodobno svi surađivali s mladima jer su shvatili da se samo na takav, osuvremenjen, način može preživjeti. Tako se na tim susretima rodila i ideja o zajedničkom časopisu, ali o tome više drugi put.

Za kraj najava; u izdanju Beletrine očekuje se izlazak knjige Anđeo u ofsajdu Zorana Ferića, a razmišlja se i o paketu s izborom pet hrvatskih mlađih pjesnika, od kojih bi svaki dobio svoju samostalnu knjigu u književnoj ediciji časopisa »Apokalipsa«.

Jurij Hudolin