Chopin ponovljen

Chopin ponovljen

14. međunarodno pijanističko natjecanje Frédéric Chopin na seriji CD-a

Diskografska izdanja skladbi pisanih za klavir vjerojatno su među najbrojnijima i najpopularnijima u području klasične glazbe. Nedavno održano 14. međunarodno pijanističko natjecanje Frédéric Chopin (Varšava, 4-22. listopada) obogatilo je taj diskografski fundus serijom kompaktnih ploča sa snimkama natjecatelja, u skladu s dobrom tradicijom natjecanja da snima kandidate za vrijeme nastupa, i da od tih snimaka realizira kroniku natjecanja na nosačima zvuka. Kronika ovogodišnjega Chopina ostvarila je i zasebni CD pobjednika Yundija Lija. Vrijednost cijele serije, posebno pak ove ploče, u promptnosti je informacije o dosezima natjecanja. Stoga je ona informativna i dokumentarna, za pažljiva slušača i vrlo edukativna. Yundi Li došao je na Chopinovo natjecanje iz Kine, gdje je učio klavir kod kineskog pedagoga. Na varšavskom pobjedničkom CD-u predstavlja se izvedbama četiriju Chopinovih mazurki op. 33, Nocturna u a-molu, op. 48. br. 1, Valcera u As-duru, op. 42, Etida u a-molu, op. 25, br. 11, Balade u f-molu, op. 52, Andante spianata i Velike poloneze u Es-duru, op. 22 i Sonate u b-molu op. 58. Osim gotovo besprijekorne tehničke vještine, mladi Yundi Li pokazuje, osobito u izvedbama druge sonate i Andante spianata s polonezom vlastitu viziju Chopina začudne uvjerljivosti.

Rafiniranost šopenovskog tempa rubata, u njegovoj izvedbi kontroliranih, gotovo suspregnutih agogičkih sloboda, osjećaj za ritam i karakter specifičnog metričko-ritmičkog obrasca poloneze (u Velikoj polonezi, op. 22), svjedoči o intuitivnom razumijevanju značajki Chopinove glazbe, to nevjerojatnijem ako se uzmu u obzir okolnosti školovanja i kulturni milje mladog pijanista. Dokaze o darovitosti Yundi Li na diskografskom zapisu ostavlja u izobilju. Isto tako i dokaze o savršeno svladanu pijanističkom zanatu, koji je na sadašnjem stupnju njegove pijanističke zrelosti već sasvim nenametljivo utkan u opći dojam što ga ostavlja muziciranjem. Njegova cantilena (primjerice u drugoj temi prvog stavka Sonate u h-molu) posjeduje i sjaj i mekoću, ukrasi u brzom nizu figuracija, tako karakteristični za Chopinov klavirski slog, fino su ujednačenih nota u nosivim pianima, a pedalizacija pomaže transparentnosti fakture. Riječju, to je pijanizam visokog stupnja perfektuiranosti, u funkciji vrlo dojmljiva umjetničkog rezultata. Yundi Li je vrlo mladi pijanist i njegova vizija Chopina sigurno će se mijenjati s godinama koje dolaze. Ali već sada on posjeduje vrlo razvijen unutarnji osjećaj za dah velike forme, pa se njegova izvedba Sonate u h-molu može ubrojiti među najkvalitetnije na ovoj ploči. Osim kao dobrodošla informacija o razini kvalitete muziciranja na ovogodišnjem Chopinovu natjecanju, CD pobjednika Yundija Lija svakom će ljubitelju klavirske-glazbe biti i mogućnost za ugodno slušanje Chopina u izvođenju izvorne svježine, koje, možda, ne otkriva svu slojevitost Chopinove glazbe, ali je predstavlja u gotovo nevinoj viziji čiste i suzdržane osjećajnosti.

Svjedočanstvo drukčijega tumačenja, pa i doživljaja Chopina, omogućuje diskografski zapis posvećen sačuvanim snimkama Sergeja Rahmanjinova. Do sada je objavljeno više kompaktnih ploča na kojima Rahmanjinov svira vlastita djela, no posebnu pozornost privlači spomenuti CD s njegovim interpretacijama Chopina, snimljenim između 1917. i 1935. Originalne snimke ostvarene su na tvrdim gramofonskim pločama od 78 okretaja, ali su zahvaljujući suvremenoj tehnologiji remasterizirane, odnosno digitalizirane, i stavljene na CD. Osjeća se, u pogledu čistoće tonskog zapisa, na pojedinim snimkama dosta šuma, no sve je to, pri slušanju ove jedinstvene ploče, potpuno nevažno i nimalo ne utječe na snagu izražajnosti i uvjerljivosti kojom zrači Rahmanjinovljev pijanizam. Za mnoge ipak najveći pijanist dvadesetoga stoljeća (usudila bih se dati svoju skromnu dopunu »uz Svjatoslava Richter), Sergej Rahmanjinov otkriva se u ovim tonskim zapisima, kao kongenijalni tumač Chopinove glazbe. Izabranih jedanaest valcera, Scherzo u cis-molu, op. 39, Balada u As-duru, op. 47, dvije mazurke, dva nocturna i Sonata u b-molu, op. 35, u svim detaljima interpretacije otkrivaju viziju, koja nam danas, sedamdesetak godina poslije, može dati beskrajno uzbudljivo tumačenje Chopina. Kao skladatelj-pijanist u istoj osobi Rahmanjinov je imao kreativniji pristup pijanističkoj literaturi od većine pijanista. Čuo ju je i osjećao na drukčiji, potpuniji način. Chopinova sonata u h-molu pod njegovim prstima dobiva drukčije zvučne obrise, ustrajavanjem na sonornosti lijeve ruke, podcrtavanjem basova. Rahmanjinov Chopinovu klavirskom slogu daje bogatiju harmonijsku punoću.

Rahmanjinovljevo je muziciranje toliko suvereno da se u njemu gubi pojam tehničke komponente kao odvojive sastavnice. Gornja granica pijanističkog virtuoziteta, koju je pomaknuo vlastitim skladbama za klavir, za njega nije upitna — ona je bila u dosegu njegovih ruku i njegove svijesti. Svaka od navedenih izvedbi Chopina to potvrđuje. Među tim snimkama postoji i apsolutno savršenstvo interpretacije, u smislu pijanističkog izričaja i potpunog razumijevanja glazbe — poznati Nocturno u Es-duru, op. 9, br. 2 (snimka je iz 1927), u kojem Rahmanjinov, kako plemenitošću cantilene čudesne transparentnosti i tonske ljepote, tako i nezamislivom finoćom iznijansiranosti tempa rubata, postiže, u dugom dahu, potpunu cjelovitost djela. Pa ako bi na kraju trebalo povući paralelu između navedenih interpretacija Chopina (između kojih je osamdesetak godina procvata svjetskog pijanizma), ostaje tek jedna moguća usporedba: učitelja i učenika. Pijanizam je posljednjih desetljeća postao masovnom pojavom, ali u sadržajnosti i kvaliteti nije dotaknuo ni pedalj neosvojena prostora. Usporedba s Rahmanjinovom pokazuje da to zapravo nije ni moguće.

Bosiljka Perić-Kempf