ARHITEKTONSKI GLOBUS

Prije četiri godine ustanovljena je arhitektonska nagrada zaklade Frate Sole, koja se dodjeljuje kvadrijenalno, kao poticaj arhitekturi »sposobnoj da pretvori sakralne građevine u mjesta duhovne uzvišenosti«. Prvu nagradu 1996. osvojio je japanski arhitekt Tadao Ando za svoje religijske prostore koji »kreiraju izvanjski vidljivu korelaciju s unutarnjim činom molitve«, a ovogodišnja nagrada pripala je portugalskom arhitektu Alvaru Sizi za realizaciju župnog centra i crkve Marco de Canevezes u portugalskom gradu Oportu.

U obrazloženju nagrade žiri je apostrofirao autorovo »generiranje smislenog sakralnog prostora uporabom impresivnih elementarnih minimalističkih formi i materijala«. Sizina crkva izražava snažan emotivni dijalog sa svojim urbanim kontekstom, nedvosmisleni identitet, prihvatljivo mjerilo svojih volumena i naglašenu sposobnost modulacije unutrašnjega svjetla, toliko važnu za postizanje duha sakralosti građevine.

Arhitekt i inženjer Santiago Calatrava predstavljen je antologijskom izložbom u renesansnoj Palazzo Strozzi, koja do 7. siječnja 2001. posjetiteljima nudi pomno odabran i bogato dokumentiran izbor skulptura, akvarela, fotografija, modela i crteža nastalih u više od dva desetljeća djelovanja poznatoga španjolskog arhitekta svjetskog glasa.

Brižljivo oblikovan postav, koji potpisuje dizajner Manuel Blanco, pruža mogućnost procjene humanističkog duha Calatravinih intervencija u urbani prostor i njegovih napora za objedinjavanjem tehnološkog i oblikovnog u izražavanju ideje kretanja arhitektonske forme na primjeru njegovih mostova, postaja, zračne luke, muzeja, a koje Alexander Tzonis s Tehnološkog sveučilišta u Delftu opisuje kao »pragmatičke odgovore na probleme, ali i poetička djela što pobuđuju čuđenje, izazivaju dijalog i okrepljuju ljudsku zajednicu«.

Muzej Castelvecchio u Veroni i Palazzo Barbaran da Porto (sjedište studijskog centra Andrea Palladio) u Vicenzi udomljuju do 10. prosinca ove godine veliku antologijsku dvodijelnu izložbu Carla Scarpe.

Veronski dio izložbe obuhvaća kronološki poredane izložbene i muzejske projekte (1944-76), koji pokazuju stalno Scarpino traganje za »translacijom strukturalnih sjecišta i njihovih međuveza u iznenađujuće prostorne sekvence što čine objektivizirana stanovišta zasnovana na artističkim percepcijama«, a uključuju projekte koji su ga učinili svjetski poznatim, kao što su postave izložbi Paula Kleea na Venecijanskom bijenalu 1948, Pieta Mondriana u rimskoj Galeriji moderne umjetnosti 1956, Franka Lloyda Wrighta u Milanu 1960. i izložbu vlastitih skulptura na Venecijanskom bijenalu 1968, kao i uređenje i stalni postav Gipsoteke Canoviane U Possagnu i samog Muzeja Castelvecchio u Veroni.

Druga polovica izložbe u Vicenzi obuhvaća projekte kuća, intervencije u krajoliku te gradske projekte nastale od 1972. do autorove smrti 1978, u dobu nastanka remekdjela kao što su groblje Brion u Trevisu (1969-78) i Banca Popolare u Veroni. Uz izložbu organiziran je i posjet Scarpinim djelima u regiji Veneto, a katalog je izdala poznata nakladnička kuća Electa.

Rovinjski nakladnik Habitat izdao je knjigu Moderna i postmoderna arhitektura u Istri rovinjskog arhitekta i povjesničara arhitekture Antonia Rubbija. To je zapravo zbirka tekstova objavljenih u proteklom desetljeću u dnevnim novinama »Glas Istre«, skupljenih na jednom mjestu i redigiranu u prilog temi retrospektive moderne i postmoderne arhitekture u Istri.

Baveći se dotad proskribiranom temom, Rubbi je početkom devedesetih započeo pionirski rad koji na području Istre znači jedini kontinuirani napor istraživanja arhitekture 20. stoljeća, a u predgovoru knjige Berislav Valušek naziva ga naporom otkrivanja. U svom pristupu Rubbi se nije ograničio samo na razdoblje historicizma i secesije u Puli, racionalističke arhitekture tridesetih u Raši, Podlabinu, Puli i Rovinju ili životopise arhitekata koji su stvarali u tim razdobljima, nego je »pokušao pokazati (i dokazati) poveznice međuratne moderne i poslijeratnog (poglavito zagrebačkog) funkcionalizma, sve do postmoderne situacije i najrecentnijih ostvarenja«, otkrivajući uvijek Istri svojstven odnos arhitekture prema krajoliku i graditeljskom nasljeđu, u koje se s pravom uz ono srednjovjekovno ubraja i tradicija kraja 19. i 20. stoljeća.

Međunarodna unija arhitekata (UIA) raspisala je natječaj, otvoren za sve arhitekte i studente, s temom odnosa arhitekture i vode. Natječajem se traže ideje koje na nov i kreativan način pristupaju vodi u bilo kojem obliku — prijedlozi mogu biti locirani kraj vode, na vodi, čak i ispod vode, a tipologija, mjerilo i lokacija, realna ili imaginarna, ostavljeni su na izbor natjecateljima, koji osobitu pozornost trebaju usmjeriti na uvjete prirodnog i kulturnog konteksta i tako pridonijeti humanijem pristupu arhitekturi.

Prijava na natječaj moguća je do 30. studenog 2000. uz uplatu od 450 francuskih franaka za arhitekte i 150 za studente. Radovi se predaju do 31. ožujka 2001, a sve dodatne informacije i registracija na adresi: UIA General Secretariat, 51 rue Raynouard, 75016 Paris France, tel: +33 1 4524 3688, faks: +33 1 4524 0278, e-mail: uiaŽuia-architectes.org i website: www.uiaarchitectes.org.