Rock probudio jazz

Rock probudio jazz

O ozbiljnijem buđenju riječke jazz-scene možemo govoriti dakle tek nakon pojave pojedinih glazbenika pristiglih iz rock-miljea, zainteresiranih nekim za njih novim glazbenim izazovima, što je s obzirom na to doba od prije petnaestak godina i njihovo glazbeno podrijetlo moralo logično uroditi najprije nekom verzijom rock-jazza

Trenutačnu je situaciju u jazz-glazbi nekog našeg grada, pa tako i Rijeke, nemoguće opisati bez barem najkraćeg pogleda unatrag. Tako, kad je riječ o jazzu u tom gradu, valja se ponajprije prisjetiti pojave klarinetista i saksofonista Vladimira Sambola, aktivna i afirmirana u nekim zagrebačkim plesnim i jazz-ansamblima s kraja tridesetih i s početka četrdesetih godina. Potom i napora riječkoga nakladnika Otokara Keršovanija koji je ranih pedesetih godina izdao prijevode dviju knjiga, tada prvih u nas relevantnih pisanih informacija o jazzu. Ne bi trebalo zaboraviti ni, istina minorne, zabavnoglazbene utjecaje ljetnih terasa susjedne Opatije, sa tek ponešto plesnog jazza, ali ni višegodišnje džezističko mrtvilo, u kojem se na polju te glazbe godinama nije događalo ništa.

Rock i fuzijski jazz

O ozbiljnijem buđenju riječke jazz-scene možemo govoriti dakle tek nakon pojave pojedinih glazbenika pristiglih iz rock-miljea, zainteresiranih nekim za njih novim glazbenim izazovima, što je s obzirom na to doba od prije petnaestak godina i njihovo glazbeno podrijetlo moralo logično uroditi najprije nekom verzijom rock-jazza. Svojevrsna je prethodnica tom buđenju bila nekolicina mladih glazbenika, Denis Razumović, Darko Jurković i Žarko Žarković, koji su se prvi s različitim uspjehom upisali na Odjel za jazz Visoke glazbene škole u Grazu, te nakon prvih iskustava stečenih u Austriji pokušali, izvodeći ponajprije jazz-standarde, pronaći i u svom gradu mogućnost vlastitoga glazbenog izričaja. Tako se u Rijeci počinju potkraj osamdesetih godina stvarati prvi relevantni mali sastavi u formaciji dua, prošireni potom do kvarteta i kvinteta, koji su stjecali početna iskustva u sviranju jazza. Pojavila se i grupa gitarista Elvisa Stanića okrenuta rock-jazzu, a poslije i fuzijskom jazzu tipa Pata Methenyja, s programima originalnih skladbi leadera, što će Stanića odvesti i na studij u poznatu glazbenu školu Berklee u Bostonu. U Stanićevu sastavu koji će djelovati pod imenom Black River Quartet i nastupati u klubu Opatija, svirali su pijanist Smiljan Kirinčić, el-basist Henry Radanović i bubnjar Tonči Grabušić, uz koje se kao gost povremeno pojavljivao spomenuti alt-saksofonist Denis Razumović. Stanić će poslije nizom nastupa, koncerata i festivalskih nastupa pokazati svoju spretnost i postići zapaženu afirmaciju.

U Rijeci je početkom devedesetih godina djelovao i sastav 9th Company, svirajući u početku pod stilskim utjecajem cool jazza i izvodeći uz standarde i originalne teme. Fluktuacija je u tom sastavu, kojem se nešto kasnije priključila i pjevačica Barbara Štimac, bila znatna. Stoga će on nakon odlaska saksofonista Ferdinanda Pavlovića i Antona Železnika završiti kao kvartet pod imenom Black Company s Denisom Razumovićem, nastupajući u klubovima Quorum Colors i Python. U djelovanju te grupe, koja će se poslije okrenuti stilu be-bop, sudjelovali su i pijanist Goran Božić te bubnjar i perkusionist Joško Serdarević.

Dva big banda

Rijeka se svojedobno mogla pohvaliti i postojanjem dvaju big bandova. Jedan je radio u sklopu riječke Srednje glazbene škole I. M. Ronjgov, zahvaljujući zaljubljeniku u jazz i vrsnu pedagogu prof. Josipu Vuku. Drugi je neko vrijeme vodio alt-saksofonist Josip Pepi Forenbaher. Zanimljiva je bila, nažalost ne i dugotrajna, pojava afro-latinskog ansambla Abraxas sa četrnaest članova, koji je svirao latino-jazz u stilu Carlosa Santane.

Istaknuta je figura riječkoga jazza gitarist Darko Jurković Charlie, jedini naš glazbenik two fingers taping tehnike, koju je inovirao poznati američki autodidakt Stanley Jordan. Jurković, diplomirani jazz-gitarist Odjela za jazz Visoke glazbene škole u Grazu, posjeduje već zapaženo međunarodno iskustvo svirajući sam, ali i istaknutim domaćim i stranim džezistima, primjerice u međunarodnom sastavu Europlan Orchestra iz Trsta, na raznim festivalima jazza u domovini i inozemstvu. Trenutačno je na čelu Jazz Quarteta Sensitive, u kojem nastupaju članovi nekadašnjeg sastava Elvisa Stanića, Radanović, Grabušić i vokalistica Meri Trošelj, a predstavljen je već na nekoliko kompakt-diskova (Europlan Orchestra, My Contribution i Afternoon with Jobim). Veliki je džezistički uzlet u posljednjem desetljeću Rijeka doživjela zahvaljujući i postojanju međunarodnog festivala jazza Jazz Time. U programima je te manifestacije, desetogodišnjica koje se očekuje sljedeće godine, prodefilirao niz domaćih i stranih jazz-sastava i solista, što je znatno utjecalo na širenje i afirmaciju jazza u gradu, u kojem profilirano jazz-slušateljstvo i nije tako brojno. Valjda zbog toga u Rijeci i nema institucije jazz-kluba. Za ostvarenje su tog festivala i njegovu tradiciju zaslužni Dorian Hatta i producent Vladimir Gašparović.

Govoreći o riječkoj jazz-sceni danas ne bismo smjeli zaboraviti ni svestranu pjevačicu Radojku Šverko, koja, iako dolazi iz sfere zabavne i pop-glazbe, bilježi i zapažene interpretacije evergreena i jazz-standarda, ostvarene primjerice s Big bandom Hrvatskoga glazbenog zavoda iz Zagreba. Također ni izvrsnog violinista, trubača, krilničara i dirigenta Petra Ugrina, iako je on cijelu svoju glazbenu karijeru ostvario u susjednoj Sloveniji.

U obnovljenom riječkom hotelu Bonavia nedavno otvoren i medijski dosta bombastično najavljivan B.P. Club nekoliko se puta gasio i pokušavao ponovno aktivirati, ali zato već nekoliko godina, čini se, sasvim dobro funkcioniraju Božićni jazz-tulumi, organizirani redovito uoči blagdana potkraj prosinca u riječkom Neboderu.

Mladen Mazur