Rijeka: baština za budućnost

Rijeka: baština za budućnost

Socijalni status i životni stil

U knjizi Rijeka: Baština za budućnost prikazani su rezultati kompleksnoga sociološkoga i demografskog istraživanja grada Rijeke, koje bi trebalo poslužiti kao empirijska osnova za izradu generalnoga urbanističkog plana Rijeke. Istraživanjem su obuhvaćene sljedeće tematske cjeline: (1) osnovna obilježja dosadašnjega modela gradskog razvitka i utjecaja modela na urbanu preobrazbu grada; (2) implikacije promjena općeg sistemskog modela društva i države godine 1990/91. i njihov utjecaj na riječku gradsku perspektivu; (3) osnovna demografska obilježja gradskog stanovništva i demografske promjene nakon popisa 1991. godine; (4) osnovna obilježja stambenoga gradskog fonda i stambenog kontingenta; (5) glavne razvojne, teritorijalne, profesionalne i ekologijske aspiracije riječkoga stanovništva; (6) stavovi Riječana spram budućeg razvitka grada; (7) istraživanja i iskustva posebnih (ciljanih) skupina. U istraživanju je korištena desk-analiza, znanstvena anketa i metoda eseja.

Rezultati analize otkrivaju da je sadašnja gradska zbilja Rijeke ponajprije posljedica sistemskoga modela urbanog razvitka nastalog u razdoblju od 1950. do 1990. godine, kojemu je glavni cilj bio ubrzano fizičko širenje grada i mehanički transfer radne snage iz seoske sredine u svijet paleoindustrije. U skladu s tim, u generalnoj predodžbi stanovnika, Rijeka je kaotičan grad kojim vlada zastarjela industrija, bremenit mnogobrojnim problemima iz komunalne, ekologijske i socijalne sfere, premalo usmjeren na korištenje svojih nesumnjivih razvojnih potencijala te stoga nedovoljno privlačan mlađim i obrazovanijim segmentima stanovništva. Predodžba o poželjnoj (budućoj) Rijeci implicira zahtjev da svaki pojedinačni razvojni prioritet bude ekologijski prihvatljiv, socijalno osjetljiv i kulturno primjeren uzbaštinjenim dobrima i imaginaciji te da pridonese oblikovanju grada kao samostalnog poduzetničkog aktera sa svim značajkama europskoga lučkog središta koji je istodobno sposoban za makroregionalne funkcije u suvremenom hrvatskome društvu.

Socijalizacijske predispozicije

Deskripciju socijalnog profila Riječana započinjemo analizom nekih aspekata njihova socijalnoga podrijetla i predispozicija koje, osim što mogu imati stanovitu važnost za njihov sadašnji društveni položaj, ponešto govore i o mogućim stavovima i aspiracijama građana spram daljnjeg razvitka grada.

Podaci pokazuju da je više od 80 posto Riječana rođeno u urbanoj sredini, a više od 60 posto u gradu s više od 100.000 stanovnika (od toga velika većina u Rijeci). Urbanim podrijetlom Riječana uvelike je određen i njihov dominantni sustav vrijednosti, stvarni ili aspirirani životni stil kao i socijalni stavovi i ponašanje uopće, a u sklopu toga zasigurno i njihov odnos prema vlastitome gradu. Činjenica da je »tipični« Riječanin rođen i odrastao u gradu, i to najčešće u Rijeci, zasigurno objašnjava njegovu snažnu identifikaciju s gradom ali ujedno otkriva i da razvitak Rijeke, kako dosadašnji tako i budući, vrednuje ponajprije kriterijima urbanoga življenja. Iz toga potom proizlaze i neki specifični stavovi i očekivanja u vezi s izgledom grada i organizacijom života u njemu, koji su prikazani u drugim dijelovima teksta.

O urbanom podrijetlu Riječana svjedoče i podaci o zanimanju roditelja. Kao što je vidljivo, tek 12 posto stanovnika Rijeke potječe iz obitelji poljoprivrednika ili ribara, svaki deseti je imao oca pomorca, dok ostali potječu iz obitelji tipičnih za gradske sredine — radničkih i obrtničkih (43,1 posto), službeničkih (15,7 posto) i obitelji stručnjaka više ili visoke naobrazbe (16,3). Podaci o zanimanju majke ponajprije govore o pretežno patrijarhalnoj strukturi matične obitelji u kojoj je — što nipošto nije specifičnost riječke sredine — ženskim članovima kućanstva najčešće dodijeljena uloga kućanice.

Obrazovna struktura

Budući da su podaci o obrazovnoj strukturi Riječana već iscrpno prikazani u odjeljku o sociodemografskim obilježjima stanovništva, u sklopu analize socijalnog statusa valja još skrenuti pozornost na to da je stanovništvo Rijeke, kao i drugih većih urbanih sredina, mnogo bolje naobraženo nego stanovništvo Hrvatske u cjelini. Dok je, po podacima iz popisa stanovništva 1991. godine, među žiteljima Hrvatske starijima od 15 godina najzastupljenija skupina s potpunom ili nepotpunom osnovnom školom odnosno bez ikakve školske naobrazbe (54,7 posto), na području grada Rijeke ta kategorija obuhvaća 40,2 posto stanovnika istih dobnih skupina, a najzastupljenije je stanovništvo sa srednjom naobrazbom (44,7 posto), koje u Hrvatskoj u cjelini čini 36,0 posto svih stanovnika starijih od 15 godina. Po istom izvoru, 15,1 posto Riječana ima više ili visoko obrazovanje dok je u Hrvatskoj u cjelini taj stupanj obrazovanja steklo tek 9,3 posto od ukupnog broja stanovnika odgovarajuće dobne kategorije.

Profesionalni status

Iz raspoloživih podataka proizlazi da je približno svaki drugi punoljetni stanovnik Rijeke radno aktivan te da je gotovo polovica aktivnog stanovništva zaposlena u tercijarnim djelatnostima (trgovina, ugostiteljstvo i turizam, promet i veze), više od četvrtine u industriji i građevinarstvu, a približno petina u različitim kvartarnim djelatnostima (kultura i školstvo, zdravstvo i socijalna skrb, državne službe i sl.). Približno trećina aktivnog stanovništva obavlja administrativne ili stručne poslove koji zahtijevaju srednju spremu, četvrtina je zaposlena na radničkim poslovima, približno jednako toliko u stručnim zanimanjima s višom ili visokom spremom, a desetak posto ima status samostalnog obrtnika ili privatnog poduzetnika. Tijekom svoga radnog vijeka, 17,5 posto anketiranih Riječana imalo je neku, makar i nižu, rukovodnu funkciju.

Bračni i obiteljski status

Oko dvije trećine punoljetnih Riječana živi u bračnoj zajednici, približno svaki peti je samac, a ostali su udovci ili rastavljeni. Više od tri četvrtine oženjenih (udanih) osoba ima bračnog partnera s vlastitim prihodima. Približno svaki treći stanovnik Rijeke živi u kućanstvu s ukupno četiri člana, nešto više od četvrtine ima tročlano kućanstvo, manje od petine dvočlano, a ostali žive sami ili pak u kućanstvu s više od četiri člana. Prosječno riječko kućanstvo ima 3,4 člana, a jedan bračni par najčešće po dvoje djece. Kada bi to odgovarajuće životne okolnosti dopuštale, približno svaki drugi Riječanin mlađi od 40 godina želio bi imati više od dvoje djece a približno svaki peti anketirani građanin iz iste dobne skupine već ima troje ili više djece.

Životni standard i opća kakvoća življenja

Prema dobivenim rezultatima, u trenutku provođenja istraživanja približno trećina riječkih obitelji (30,5 posto) ostvarivala je mjesečni prihod od 500 do 1.000 kuna po članu kućanstva, nešto više od četvrtine (26,6 posto) između 1.000 i 1.500 kuna, a čak 14 posto obitelji imalo je na raspolaganju manje od 500 kuna po članu. U skladu s raspoloživim podacima, približno četvrtina broja svih obitelji ostvarivala je, za riječke odnose, natprosječne prihode koji su, u trenutku istraživanja, iznosili između 1.500 i 2.000 kuna (12,1 posto obitelji) odnosno više od 2.000 kuna po članu (11,0 posto).

Kako ne raspolažemo objektivnim pokazateljima na temelju kojih bismo mogli utvrditi istinitost iskaza ispitanika, a nemamo ni usporedive podatke za ostala područja Hrvatske, u interpretaciji ovih podataka oslonit ćemo se na procjenu osobnog životnog standarda, kako ga vrednuju sami ispitanici. Budući da je za formiranje socijalnih stavova doživljaj vlastite pozicije po pravilu važniji od stvarnih okolnosti, procjena vlastitoga životnoga standarda, u usporedbi s percipiranim standardom drugih ljudi, može biti čak i pouzdanijim pokazateljem odnosa pojedinca spram uvjeta života u vlastitoj sredini nego objektivni podaci o njegovu životnome standardu.

Podaci pokazuju da većina anketiranih Riječana vrednuje svoj životni standard nešto slabijim nego što bi to bilo realno; približno polovica ga procjenjuje prosječnim (kako u uvjetima života u Rijeci tako i u odnosu prema standardu stanovništva u ostalim dijelovima Hrvatske); petnaestak posto smatra da je iznad prosjeka, a između četvrtine i trećine broja svih ispitanika doživljava svoj životni standard slabijim od prosjeka. Iako je sličan pomak u percepciji relativnog standarda vlastite obitelji zapažen i u istraživanjima u drugim područjima Hrvatske (npr. Lamza, Loborec, Rihtar, 1991, Lamza, Milas, Rimac, Rihtar, Tojčić, 1992, Lamza, 1992), pa ga stoga ne treba smatrati specifičnim za riječku sredinu, dobiveni rezultati ipak upućuju na nešto povećanu osjetljivost Riječana glede vlastite životne pozicije te na nešto izrazitiju kritičnost spram općih društvenih okolnosti i uvjeta života u vlastitoj sredini nego što bi to moglo proizići iz analize objektivne situacije.

Valorizacija nekih pojedinosti koje određuju osobni standard i kakvoću življenja, na koju anketni rezultati upućuju, pokazuje da su, uzevši u cjelini, stanovnici Rijeke zadovoljniji pojedinostima koje pretežno pripadaju sferi osobnoga života, i uglavnom su pod kontrolom i mogućim utjecajem pojedinca, negoli onima koje su, prema osobnoj prosudbi, u nešto većoj mjeri zadane općim okolnostima i stanjem u društvu. Zamoljeni da, kao u školi, ocjenama od 1 do 5 ocijene ukupno jedanaest bitnih pojedinosti u svome životu, ispitanici su izrazili razmjerno najviše zadovoljstva vlastitim ugledom u užoj društvenoj sredini (prosječna ocjena 3,84), zdravljem obitelji (3,75), svojim osobnim zdravstvenim stanjem (3,59) i kakvoćom prehrane u obitelji (2,57). Nešto manje zadovoljstva zabilježeno je glede uvjeta stanovanja (3,46), životne perspektive mlađih članova obitelji (3,27), vlastite životne perspektive (3,27) i radnoga mjesta (3,25), a najmanje u vezi s materijalnim stanjem kućanstva (2,96), općim životnim prilikama u gradu (2,94) i mogućnostima za izbor načina života u skladu s vlastitim željama i mjerilima (2,66).

Stambeni status i kakvoća stanovanja

Budući da su, u našim prilikama, uvjeti stanovanja važan pokazatelj socijalnog položaja pojedinca, tom smo aspektu kakvoće življenja posvetili i nekoliko zasebnih pitanja.

Prema rezultatima ankete, više od polovice Riječana živi u vlastitome stanu (vlasnik je ispitanik ili netko od članova kućanstva), petnaestak posto ima u vlasništvu kuću, približno svaki peti živi u stanu nad kojim ostvaruje stanarsko pravo, a svaki deseti Riječanin ima status podstanara. Vidljivo je, nadalje, da je više od tri četvrtine anketiranih Riječana zadovoljno rješenjem svojega stambenog pitanja (50,5 posto je zadovoljno, a 26,8 posto vrlo zadovoljno), približno svaki osmi smatra da uvjeti njegova stanovanja nisu zadovoljavajući, a svaki deseti stanovnik Rijeke uopće nema riješeno stambeno pitanje.

Na konkretnim uvjetima stanovanja proizlazi da se većina Riječana (64,6 posto) žali na visoke troškove stanovanja, više od polovice (58,9 posto) ima stanovite primjedbe na opće ekološke prilike (zagađenost zraka i okoliša) te ružan izgled i slabo održavanje naselja (57,0 posto), a približno svaki drugi stanovnik Rijeke više je ili manje nezadovoljan uvjetima koje njegovo naselje pruža za život starijih osoba i djece (51,1 odnosno 49,3 posto) te opremljenošću naselja potrebnim infrastrukturnim objektima (45,4 posto). Od nedostataka stanova odnosno objekata u kojima žive, anketirani Riječani najčešće spominju premalen stambeni prostor (na to se bar donekle žali 44,0 posto ispitanika), ružan izgled odnosno zapuštenost zgrade (36,2 posto) te neodgovarajuću lokaciju stambenog objekta (32,0 posto), a potom i vlažnost ili oronulost stana (29,7 posto), slabu opremljenost stana — neriješeno grijanje, nedostatak vode, plina, telefona i sl. (29,0 posto), neprikladan raspored (28,8 posto) i neodgovarajući smještaj stana u zgradi (21,6 posto). Nešto više od trećine svih anketiranih osoba (36,6 posto) izrazilo je stanovito nezadovoljstvo sastavom stanovnika naselja, a više od četvrtine (29,8 posto) ponašanjem svojih najbližih susjeda. (...)

Prema ocjeni anketiranih Riječana 10 je nedostataka koji opisuju otežane prilike u ekologijskoj i socijalnoj sferi. Oni, posredno, u vrlo sažetu obliku govore i o bilanci strategije razvitka nakon Drugog svjetskog rata:

1. Nejasna budućnost mladih i nedostatna briga o njima;

2. Usporeno rješavanje problema velikih zagađivača u industriji;

3. Nedostatna zaštita okoliša;

4. Otežane mogućnosti uporabe mora u svakodnevnom životu;

5. Način gospodarenja obalom neprimjeren i gradskim i socijalnim ciljevima i potrebama;

6. Neefikasno održavanje grada (čistoća, fasade itd.);

7. Zaostajanje u izgrađivanju prometnica;

8. Ugrožene specifičnosti primorskog načina života;

9. Zaostatak u opremanju grada društvenom infrastrukturom;

10. Nedostatna briga i zaštita kulturne baštine.

Ivan Rogić, Vesna Lamza-Posavec, Mladen Klemenčić, Rafaela Kovačević-Pašalić

* Iz sociološko-demografske Studije o Rijeci Baština za budućnost, Rijeka 1996.