Riječka lutkarska olimpijada

Riječka lutkarska olimpijada

U vrijeme održavanja Svjetskog kongresa UNIMA-e, u lipnju 2004, uz radni dio, u popratnom festivalskom programu bit će prikazana recentna ostvarenja svjetskoga lutkarskog kazališta

Na Svjetskom kongresu UNIMA-e (Union Internationale de la Marionette), što je početkom ljeta održan u njemačkom gradu Magdeburgu, prihvaćena je kandidatura grada Rijeke i riječkog Gradskog kazališta lutaka za domaćina sljedećega kongresa, koji je dogovoren za lipanj 2004. Premda konkurencija nije bila velika, jer se uz Rijeku kandidirala još samo Ankara, ta je odluka veliko priznanje riječkom kazalištu lutaka, koje ove godine obilježava četrdesetu godišnjicu rada.

Isticanju kandidature u Magdeburgu prethodile su ozbiljne pripreme. Još 1998. na međukongresnom susretu lutkara u Bukureštu predloženo je da se Hrvatska kao nacionalni centar UNIMA-e kandidira za organizaciju Svjetskog kongresa. Tijekom bukureštanskih razgovora zaključeno je da Rijeka kao grad, te Gradsko kazalište lutaka kao ustanova, jedini u Hrvatskoj zadovoljavaju uvjete za održavanje takve manifestacije.

Inicijativu su jednodušno poduprla sva lutkarska kazališta u Hrvatskoj, a već iduće godine krenulo se u osmišljavanje promidžbenog materijala koji je na Kongresu u Magdeburgu u najboljem svjetlu predstavio Rijeku i njezino kazalište lutaka. Sedam metara visoka lutka Morčić, čija suknja funkcionira kao mali paviljon u kojem su izložene fotografije riječkih veduta s lutkama kao glavnim protagonistima, pokazala se kao pun promidžbeni pogodak.

Osim vizualnoga dijela, koji je osmislio riječki fotograf Rino Gropuzzo, ukupan dojam upotpunjava i zvučna kulisa čiji je autor Igor Karlić. Na temelju glazbenih motiva iz predstava Gradskog kazališta lutaka u Rijeci on je skladao instrumental koji također daje prepoznatljiv pečat ovoga kazališta. To je važno napomenuti zbog toga što će lutka Morčić biti zaštitni znak Svjetskog kongresa UNIMA-e sve do 2004.

Morčić — logotip za sve

Na posljednjem sastanku Upravnog odbora Hrvatskog centra UNIMA-e, što je održan u sklopu Pete revije lutkarskih kazališta u Rijeci, dogovoreno je da će svih pet lutkarskih kazališta u Hrvatskoj na svojem propagandnom materijalu u sljedeće četiri godine imati istaknut riječki logotip, dok će se Kongres najvjerojatnije odršati od 6. do 13. lipnja 2004. Ravnateljica Gradskog kazališta lutaka u Rijeci Ljerka Galic često ističe da u Hrvatskoj možda nismo ni svjesni značenja odluke da Rijeka bude domaćinom tako važne manifestacije, jer je UNIMA, prema njezinim riječima, za lutkare isto što i olimpijada za sportaše.

Kao najstarije kazališno udruženje UNIMA je osnovana 1929. u Pragu prigodom Petog susreta čeških lutkara, a danas je to nevladina organizacija, pridružena UNESCO-u, što okuplja ljude iz cijeloga svijeta koji pridonose promicanju lutkarske umjetnosti. Taj osnovni cilj UNIMA ostvaruje organiziranjem kongresa, konferencija, festivala, izložaba i natjecanja, poticanjem profesionalnog obrazovanja, očuvanjem tradicije i zalaganjem da se lutka rabi kao sredstvo etičkog i estetskog odgoja.

Od 1980. sjedište udruženja je u francuskom gradu Charleville-Mezieres, a u Kongresu kao najvišem tijelu UNIMA-e sudjeluje trinaest komisija, koje djeluju trajno. U godinama nakon osamostaljenja i Hrvatska se kao ravnopravna članica pridružila međunarodnoj obitelji lutkara.

Premda je riječ o strogo strukovnom udruženju, u vrijeme održavanja Svjetskog kongresa UNIMA-e u Rijeci uz obvezni radni dio bit će održan i popratni festivalski program u sklopu kojega će biti prikazana recentna ostvarenja svjetskoga lutkarskog kazališta. Praktična je vrijednost Kongresa u tome što je on prilika za razmjenu teorijskih i praktičnih iskustava među lutkarima, dok sudjelovanje na njemu omogućuje zainteresiranima prikupljanje dragocjenih informacija o mogućnostima dobivanja stipendija, doškolovanja i profesionalnog usavršavanja.

Nove inicijative

Ipak, UNIMA ima i manje lijepu stranu. Prema mišljenju samih lutkara, organizacija je tijekom duga postojanja postala prilično zatvorena za nove inicijative. Godinama su na čelu udruženja isti ljudi, što je nužno dovelo do okamenjivanja stajališta i slaba propuštanja svježih ideja. Zbog toga će se Hrvatski centar, kao jedan od mlađih u UNIMA-i, zalagati za modernizaciju njezina Statuta. U tom je pogledu jedan od prioritetnih ciljeva da se udruženje u budućnosti decentralizira.

Kao jedno od aktivnijih kazališta u Rijeci, koje je po broju inozemnih gostovanja premašilo ostale teatre u gradu, Gradsko kazalište lutaka u razdoblju od 6. do 13. studenoga organiziralo je Petu reviju lutkarskih kazališta. Od sama početka Revija je zamišljena kao presjek recentne hrvatske lutkarske produkcije, dok na njoj redovito sudjeluju i gosti iz inozemstva.

I ove jeseni na Reviji su predstavljene različite lutkarske škole i tradicije, a bile su zastupljene i raznovrsne lutkarske tehnike. Na samom početku prikazane su predstave Judita i Aladinova čarobna svjetiljka Kazališta lutaka iz Zadra. Nakon zadarske škole na Reviji je nastupilo Kazalište Virovitica, koje u predstavi Ofelijino kazalište sjena primjenjuje drevnu tehniku teatra sjena. Oduševljenje publike izazvala je predstava Pulcinella che passione napuljskog kazališta La Casa di Pulcinella, u tradiciji talijanskoga pučkog kazališta.

Kao primjer neverbalnog teatra na Reviju je stigla predstava L'acqua kazališta Il Dottor Bostik iz Torina. U maniri klasičnoga lutkarskog kazališta napravljene su predstave Čarobnjak iz Oza Gradskog kazališta lutaka u Rijeci i Vodencvijetov let Gradskog kazališta lutaka u Splitu. Slovensko lutkarstvo prezentirala je predstava Čudnovate zgode šegrta Hlapića Mini teatra iz Ljubljane, dok je iz daleke Finske stigla predstava Carev slavuj.

Primjetno je da je ovogodišnja Revija, kad je riječ o gledateljima odrasle dobi, bila nešto slabije posjećena od prijašnjih, što bi se moglo pripisati i općoj besparici. U naizgled bogatoj riječkoj kazališnoj jeseni, u kojoj će se pamtiti vjerojatno gostovanja Maxima Fedotova i beogradskog Ateljea 212, Revija lutkarskih kazališta ponudila je nekoliko predstava koje daju nadu da je u Hrvatskoj još moguće promišljanje drukčijeg kazališta.

Kim Cuculić