Kazalište kao kulturna spona

Kazalište kao kulturna spona

Želim da Talijanska drama prestane biti zatvorena, getoizirana, živjeti samo za svoju kulturnu i jezičnu manjinu. U njoj je bogatstvo ove regije, koja je jako zanimljiva kao spoj hrvatske i talijanske kulture

Otkad ste 1997. došli na mjesto ravnatelja Talijanske drame, sve više ostvarujete suradnju s talijanskim kazalištima. Kakvi su vam ovosezonski planovi u okviru te suradnje?

— Naša predstava o kojoj će se ove godine najviše govoriti u Italiji svakako je predstava Od Piedigrotte do Mahagonnyja sa Vivanijem i Brechtom čija je premijera bila prošle sezone, a ove sezone igrat ćemo je četiri tjedna u studenom u poznatom rimskom Off-Teatru Orologio i ponovno u travnju u Teatro Quirino, najvažnijem rimskom kazalištu, čiju je sezonu otvorila predstava Amadeus u režiji Romana Polanskog, a naša će je Talijanska drama zatvoriti. Gostovat ćemo i u Napulju, Udinama, Trstu... Planiramo i neka gostovanja u Zagrebu, Ljubljani, Istri... Želim da Talijanska drama prestane biti zatvorena, getoizirana, živjeti samo za svoju kulturnu i jezičnu manjinu. U njoj je bogatstvo ove regije, koja je jako zanimljiva kao spoj hrvatske i talijanske kulture. Talijanska drama trebala bi se što više otvoriti ne samo prema Italiji nego i prema Hrvatskoj. Želio bih u ljudima probuditi svijest o tome da njezinim posredovanjem hrvatska drama i hrvatsko kazalište mogu postati ono što nikad nisu bili u Italiji — stalna komponenta njihova kazališta. Zanimljivo je da se u Italiji zna za poljske, češke, ruske dramatičare, a za hrvatske, ni za one iz bivše Jugoslavije, ne zna se. Ali, mi imamo tu prednost da u Hrvatskoj postoji stalno kazalište na talijanskom jeziku, što nije slučaj ni u jednoj drugoj zemlji. Stoga mi je drago da često gostujemo u Italiji, da se tamo za nas pita, da urednici priznatih talijanskih kazališnih časopisa traže od nas da im šaljemo sve informacije o našem repertoaru... To je veoma važno jer, iako je riječ o Talijanskoj drami, to znači promociju hrvatskoga kazališta.

Osim gostovanja, važna je činjenica da u Talijanskoj drami povremeno uprizorujete dramske tekstove suvremenih talijanskih dramatičara. Isto tako, prošle ste sezone Držićevim Dundom Marojem otpočeli i razmjenu u drugom smjeru — promoviranje hrvatskih autora na talijanskom jeziku. Što planirate ove sezone?

— Nakon Dunda Maroja, ove sezone nastavljamo s Krležinim Michelangelom Buonarrotijem, koji još nikad nije postavljen na talijanskom jeziku. Osim toga, s obzirom da ni jedna Krležina drama nikad nije igrana u Italiji na talijanskom jeziku, važna je činjenica da tu predstavu radimo u suradnji s firentinskim kazalištem. Već imamo planova i za sljedeću sezonu, u kojoj Robert Raponja namjerava uprizoriti jednu od Šoljanovih drama. Na taj način predstavljamo svoju kulturnu baštinu. Talijanska manjina trebala bi se prestati doživljavati kao mala cjelina unutar velike. Naravno da nitko ne smije izgubiti svoje specifičnosti, ali moramo se integrirati u ime hrvatskoga teatra i hrvatske kulture, koja je na kraju krajeva i naša kultura. Talijanska bi drama trebala osmišljeno promicati talijanske autore u Hrvatskoj i hrvatske u Italiji. No, bez solidne financijske potpore Ministarstva kulture i gradskog Odjela za kulturu, sustavnije osmišljenje takvih pothvata čista je teorija. Posredno bi važna trebala biti uprizorenja u nas neizvođenih talijanskih dramatičara, koji su, međutim, u Italiji važni i priznati. Tako ćemo ove sezone uprizoriti dramu Za opće dobro Francesca Randazza, koji nam je poznat kao glumac i redatelj, ali ne i kao dramski pisac. Iduće sezone namjeravamo premijerno izvesti dramu La tana (Brlog) vrlo zanimljiva, a u Hrvatskoj posve nepoznata, suvremenoga talijanskog autora Alberta Bassettija. Nadam se da će se na taj način netko od hrvatskih redatelja možda zainteresirati za nekoga talijanskog dramatičara, i obratno. Kad idemo na gostovanje u Italiju, stalo mi je da talijanski kritičari, teatrolozi.. pohvale našu predstavu, ali više mi je stalo da me pitaju: »Tko je taj autor? Volio bih ga bolje upozbati, prevesti...«

Veliki je problem Talijanske drame kvantitativno vrlo oskudan glumački ansambl, zbog čega je nužno dovoditi goste iz Italije. Razmišljate li o nekoj mogućnosti obnavljanja ansambla?

— Ne samo da razmišljam, nego upravo radim na tome. Iduće godine namjeravamo u Rijeci otvoriti četverosemestralnu glumačku školu na razini akademije. Sa zagrebačke ADU tražit ću suradnju za onaj dio studija koji nije vezan uz jezik, a iz Italije će s raznih akademija doći mnogi profesori. Još moramo konkretizirati te planove i razmotriti da li će se studij priznavati kao akademija.

Razgovarala Tajana Gašparović