Ima li budućnosti?

Ima li budućnosti?

Godine 1996. Matica hrvatska proslavila je 150. obljetnicu djelovanja u Rijeci, kao i 120. obljetnicu osnutka prvoga Matičina povjerenstva u tome gradu. Naime, Ljeta Gospodnjega 1846, dakle prije 154 godine, uvaženi ravnatelj riječke gradske gimnazije Antun Mažuranić, inače brat hrvatskoga pjesnika i prvoga bana pučanina Ivana Mažuranića, kao riječki građanin postao je članom utemeljiteljem Matice hrvatske. Tim činom djelatnost prve hrvatske kulturne udruge Matice hrvatske širi se i na područje Rijeke te se može utvrditi da je samo četiri godine nakon osnutka u Zagrebu Matica hrvatska započela djelaovati i u Rijeci. Zanimljivo je da iste godine u Zagrebu pristupa Matici hrvatskoj i Ivan Mažuranić kao carski i kraljevski tajni savjetnik i kancelar Trojedne kraljevine.

Prije 124 godine osnovano je i prvo povjerenstvo Matice hrvatske u Rijeci. Naime, prema podacima iz Ljetopisa Matice hrvatske, 1876, vjeroučitelj riječke gradske gimnazije Mate Marušić imenovan je prvim povjerenikom Matice hrvatske u Rijeci.

Činjenica je doduše da je i nešto prije Antuna Mažuranića nekoliko Riječana postalo utemeljiteljima Matice hrvatske u Zagrebu, no za obljetnicu početka djelatnosti Matice u Rijeci važan je pristup Matici onih utemeljitelja koji su to postali upravo kao stanovnici Rijeke. Oni su u tome gradu tvorili krug matičara, djelovali su domoljubno, uglavnom promičući Matičina izdanja, a u ljetopisu Matice, (objavljivanu u Matičinim spomen-knjigama, izvješćima Matice hrvatske i u Matičinu časopisu »Književnik«), vodili su se pod oznakom Rijeka. Među Matičinim utemeljiteljima iz Rijeke još prije Antuna Mažuranića bili su: riječki patricij Šimun Vranjican (Vranyczany), navodno još 1842, i isto tako navodno još 1844. riječki komorski fiškal Antun Vakanović, a poznati riječki župnik i opat Ivan Fiamin čini se da je još 1842, uplatom manjeg iznosa na račun Matice hrvatske, nedovoljna da postane članom utemeljiteljem, postao njezinim novčanim darovateljem. (Utemeljiteljska svota iznosila je, naime, pedeset forinti, ili tadašnje dvije mjesečne plaće visokih državnih službenika.)

Još 1854, za boravka u Rijeci, gdje je radio kao veliki bilježnik, hrvatski političar Antun Starčević također postaje utemeljiteljem Matice hrvatske. Nakon odlaska iz Rijeke Starčević je neko vrijeme bio i tajnikom Matice hrvatske u Zagrebu. Član utemeljitelj Matice hrvatske, Bakaranin Adolf Veber Tkalčević započeo je 1861. u Rijeci izdavati časopis »Neven«.

Na Matičin časopis »Književnik« koji je izlazio u razdoblju između 1864. i 1866, bilo je pretplaćeno šesnaest uglednih Riječana, među kojima su Antun Kazali, Ivan Fiamin i Šime Ljubić. Na »Književnik« bile su pretplaćene i Čitaonica riečka, Riečka realska škola i Hrvatska glavna škola. Već 1877, godinu nakon što je Mate Marušić imenovan prvim riječkim povjerenikom, u Rijeci ima šezdeset članova Matice hrvatske. Tijekom idućih godina broj Matičina članstva u Rijeci povećava se, tako je ljeta Gospodnjega 1878. Matica u Rijeci imala 81 člana. Slijedila su duga, politički nemirna i nestalna vremena, tijekom kojih su se u Rijeci čas jače čas slabije, ali sustavno i bez prekida, javljali hrvatski domoljubni proplamsaji, u kojima je stalna nazočnost Matičinih knjiga i Matičinih djelatnika bila presudna.

Iscrpni podaci o djelovanju Matice hrvatske u Rijeci u 20. stoljeću nisu nam poznati ni dostupni, no očekujemo da će se u skoroj budućnosti istraživanjem toga dijela života riječke Matice hrvatske pozabavili neki od riječkih povjesničara. Imamo tek posredno dobivene podatke o tome kako je u Rijeci postojao pododbor Matice hrvatske, koji je u vrijeme talijanske okupacije grada, odnosno s dolaskom D'Annunziovih ardita, morao preseliti na Sušak, gdje opet o njegovoj djelatnosti imamo dva podatka: jedan iz 1937. i drugi iz 1938. U oba slučaja riječ je o zahtjevima Pododbora da mu mjesne vlasti novčano pomognu pri ugošćivanju umjetnika iz ostalih dijelova Hrvatske.

Iz vremena nakon Drugoga svjetskog rata poznat nam je podatak da je 1952. u Rijeci obnovljen Pododbor Matice hrvatske i to vjerojatno kao posljedica inicijative dr. Vladimira Bakarića, koji je nešto prije toga vremena bio potaknuo obnovu Matice hrvatske na razini cijele tadašnje države.

Na godišnjoj skupštini toga Pododbora, godine 1967, donesena je odluka o osnutku časopisa »Dometi«. Glavnim urednikom imenovan je hrvatski književnik Zvane Črnja, a prvi broj »Dometa« ugledao je svjetlo dana 1. lipnja 1968.

U skladu s tadašnjim upravnim preinakama u Matici hrvatskoj, riječki Pododbor uskoro je prerastao u Ogranak Matice hrvatske — Rijeka, da bi 24. veljače 1971., na godišnjoj skupštini Ogranka pod predsjedanjem dr. Ljudevita Jonkea i uz nazočnost niza riječkih kulturnih i političkih djelatnika, bio izabran novi Upravni odbor. Za predsjednika tada je izabran današnji počasni predsjednik, Vinko Tadejević, za potpredsjednike izabrani su Đ uro Rošić i Berislav Lukić, za glavnoga tajnika izabran je Nikola Crnković, a za gospodarskoga tajnika pomorski kapetan Stiepo Rudenjak. Taj je Upravni odbor po svome sastavu bio plodom tek nastajućega hrvatskoga proljeća ili drugoga hrvatskoga preporoda, kako je taj hrvatski domoljubni pokret iz 1971. nazvala pokojna članica riječkoga Ogranka, spisateljica i poznata novinarka »Glasa Koncila« Smiljana Rendić.

Vrlo živa i bogata djelatnost riječkoga Matičina Ogranka koncem 1971. prekinuta je nakon velikosrpskoga državnoga udara u Karađorđevu. Tada je naime, nakon što je dio članstva, poglavito studentskoga, bio uhićen i nakon jakih političkih i policijskih pritisaka, Ogranak bio prisiljen obustaviti djelatnost, pa su 17. siječnja 1972. preostali članovi upravnoga odbora na sjednici pod predsjedanjem Đ ure Rošića, a pod komesarskim nadzorom djelatnika ondašnjega Saveza komunista, bili prisiljeni obustaviti rad Ogranka do vremena dok se ne ostvare uvjeti za njegovo uredno djelovanje.

Ti su se uvjeti ostvarili tek nakon dvadeset godina, odnosno potkraj 1989, uoči raspada jugoslavenske federacije. Tada se, naime, nakon obnoviteljske sjednice Upravnoga odbora središnjice MH u Zagrebu, započelo s obnovom ogranaka. Na poticaj predsjednika Tadejevića i tajnika Crnkovića u Rijeci se 20. prosinca 1989, u riječkome Klubu privrednika, nakon stanke od gotovo dvadeset godina, sastala većina preživjelih članova riječkoga upravnog odbora na dogovor o obnovi ogranka MH u Rijeci.

Nakon pribavljanja potrebnih spisa, 29. listopada 1990, održana je obnoviteljska skupština Matice hrvatske — Ogranak Rijeka. Na Obnoviteljskoj skupštini izabrano je novo vodstvo Matice hrvatske i postavljeni temelji njezina današnjega unutarnjeg ustroja. Ustrojbenim pravilima i Poslovnikom utvrđena su upravna tijela Matice, njezini znanstveni razredi, odbori i ostale djelatnosti.

Danas Matica hrvatska — Rijeka ima više od dvjesto pedeset članova. Među ostalim bogatim i raznovrsnim djelatnostima u MH — Rijeka najvažnija je izdavačka djelatnost, koja uz knjige tiska i svoj časopis. Od obnove djelatnosti riječka je Matica hrvatska objavila šesnaest knjiga, od kojih je za dvije nagrađena Srebrnim poveljama Matice hrvatske.

Nakon četverogodišnjega sudskog spora s riječkim Izdavačkim centrom — Rijeka (ICR-om), godine 1994. Matici u Rijeci vraćen je časopis »Dometi«. Za ovu godinu za »Domete« nije odobren nikakav novac, pa je upitno kako će se dalje financirati. Ove godine »Dometi«, br. 7-12/1999, bit će tiskani isključivo dobrovoljnim prilogom iz inozemstva. No to nije rješenje za budućnost Matice hrvatske u Rijeci.

Darko Deković