Bez novca za nabavu knjiga

Bez novca za nabavu knjiga

Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija financirali su do godine 1999. samo neke projekte Sveučilišne knjižnice, a ove godine su odbili financirati projekte ustanovama kojima nisu osnivači. Iznimku je učinila Primorsko-goranska županija koja već treću godinu na vlastito traženje financira obradu građe na mađarskome jeziku iz fonda Sveučilišne knjižnice u okviru suradnje ove županije sa županijom Pešta (»Fluminensia hungarica« i »Hungarica«). Time je došlo u pitanje sustavno djelovanje na svim područjima koja nisu neposredno vezana uz sveučilišne potrebe

Osnutak

Hrvatska je zemlja bogate povijesne i kulturne baštine u kojoj posebno mjesto zauzimaju knjižnice čija se starost i kontinuitet u djelovanju mjeri stoljećima. Jedna od tih hrvatskih knjižnica, možda i jedna od najstarijih hrvatskih knjižnica koje djeluju u neprekidnome slijedu godina do naših dana je Sveučilišna knjižnica u Rijeci. To nije nimalo čudno niti neobično, jer je Rijeka grad bogate i specifične povijesti koji svojim kulturnim, civilizacijskim kontinuitetom i nasljeđem, povijesnim iskustvom, otvorenošću utjecajima i prožimanjem interesa svjedoči o svojoj materijalnoj i duhovnoj pripadnosti europskoj obitelji. Stoga je sasvim očekivano da je to veliko bogato povijesno iskustvo i pamćenje grada sadržano u fundusu jedne prosvjetne, kulturne i znanstvene ustanove, u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci, kao što je to uobičajeno u mnogim gradovima Europe.

Isusovci, koji su došli u Rijeku na poziv riječkoga Gradskoga vijeća iz austrijskoga grada Judenburga su tu uz financijsku potporu grofice Ursule von Thonhausen osnovali kolegij i gimnaziju, koja je započela djelovanjem 23. studenoga 1627. Istraživanjima staroga Isusovačkoga knjižnoga fonda u riječkoj Sveučilišnoj knjižnici prije nekoliko godina pronađene su knjige koje su inventarizirane još 1626. godine. Tako se sada može reći, a to je s obzirom na Isusovačka pravila sasvim logično, da je knjižnica započela rad 1626. te da je osnovana zajedno sa samostanom-kolegijem. Ta je gimnazija uvođenjem predavanja iz teologije 1632. dobila značajke sveučilišne ustanove, što je poveljom od 31. srpnja 1633. potvrdio i kralj Ferdinand II, dodijelivši polaznicima ovoga kolegija i studija sva akademska prava i povlastice što ih uživaju članovi akademija ili sveučilišta u habsburškim zemljama. Nakon ukinuća Isusovačkoga reda 1773. godine grad Rijeka preuzima gimnaziju i studij teologije i filozofije, a knjižnici se uskoro 1780. pridružuju knjige netom u Rijeku preseljene Nautičke akademije iz Trsta. Riječke patricijske obitelji Benzoni i Marotti daruju gradu Rijeci svoje bogate obiteljske knjižnice uz uvjet da te knjige budu dostupne javnosti. Godine 1782. spojene su ove knjižnice u gimnazijsko-gradsku, prvu riječku javnu knjižnicu. Taj knjižni fond jezgra je oko koje se nastavlja daljnja gradnja fonda gimnazijsko-gradske knjižnice, koja već 1828. ima uređeni katalog, a od 1840. prima obvezni primjerak riječke tiskane građe. Godine 1882. knjižnica postaje gradskom, razdvaja se knjižnični fond jer se Hrvatska gimnazija, izravna sljednica isusovačke gimnazije seli s manjim dijelom fonda, zbog političkih okolnosti iz Rijeke na Sušak, gdje i danas djeluje. Sada samostalnu gradsku knjižnicu svojim donacijama obogaćuju brojni ugledni riječki građani (Gelletich, Ricci, de Horhy, Bedini i dr.). Od 1892. do 1945. knjižnica djeluje kao Gradska knjižnica (Biblioteca civica) a 1912. ustrojava se na moderan način. Unutar knjižnice stvara se odjel »Fluminensia«, gdje se skuplja građa zavičajnoga karaktera. Propašću Austro-Ugarske Monarhije 1918. knjižnica se obogaćuje knjigama na mađarskome i njemačkome jeziku iz knjižnica K. u. K. Marine Akademie, brojnih mađarskih srednjih škola i Mađarske kraljevske eksportne akademije, koje su djelovale do tada u Rijeci. Nakon završetka II. svjetskoga rata, godine 1948. osniva se u Rijeci odlukom Ministarstva prosvjete Hrvatske Naučna biblioteka čiju osnovu čini cjelokupni fond tadašnje gradske knjižnice, odnosno »Biblioteca civica«. Od tada pa do danas knjižni fond se obogaćuje obveznim primjerkom svekolike tiskane građe s područja Hrvatske, nabavlja se građa potrebna za znanstveni, kulturni i svekoliki razvitak grada Rijeke i ovoga dijela Hrvatske. Godine 1968. u Knjižnici je otvorena stalna izložba »Glagoljice« kojom je prikazana hrvatska glagoljska pisana i tiskana baština, posebno ona sjevernojadranskoga područja, gdje su i tiskane prve hrvatske (glagoljske) knjige, odnosno djelovale prve poznate hrvatske tiskare: u Senju (1494-1508) i Rijeci (1530-1531). Ova izložba jedinstvena po svome sadržaju i načinu izlaganja nastoji u novije vrijeme dati što bolji prikaz fenomena glagoljice na cjelovitom i povijesnom hrvatskom prostoru, potaknuti izučavanje i prezentaciju hrvatske glagoljske tradicije i baštine.

Bogat knjižni fond

Godine 1979. Naučna biblioteka postaje pridruženi, a Zakonom o visokim učilištima iz 1993. i punopravni član Sveučilišta u Rijeci, koje postaje njezin osnivač. Time ova knjižnica započinje svoje potpuno prilagođavanje sveučilišnim potrebama, a istodobno za knjižnicu nastaju gotovo neriješivi problemi u financiranju, izgradnji fonda i u zaštiti imovine, odnosno vlastita integriteta i identiteta.

Knjižni fond je podijeljen u nekoliko cjelina od kojih su najznačajnije: Stari fond, rijetke knjige i rukopisi unutar koje je najznačajnija zbirka »Biblioteca civica« s »Fluminensiom« (40.000 svezaka knjiga i periodike), zatim zbirke: »Adriatica« (15.000 svezaka knjiga i periodike), Glagolitica, Grafička i Glazbena zbirka. Najbrojnije cjeline su opći fond i periodika koji nastaju obveznim primjerkom, kupnjom i zamjenom. Tako se ukupni fond Sveučilišne knjižnice sastoji od 305.000 svezaka knjiga, 70.000 godišta časopisa i 7.000 godišta novina. U Starome fondu se nalazi 21 inkunabula, kao i 600 svezaka građe iz 16. stoljeća te druga brojna rijetka građa.

Knjižnica je smještena u zgradi Dolac 1, impozantnom djelu arhitekta G. Zammattia, sagrađenoj 1887. godine u stilu visoke renesanse za potrebe ženske mađarske osnovne škole. Zgrada je u II. svjetskome ratu stradala a 1954. je obnovljena. Tada je u veći dio zgrade useljena Naučna biblioteka i na zadnji kat Moderna galerija. Zgrada je bila do 1993. godine općedruštveno dobro, a kao korisnik je bila upisana Naučna biblioteka Rijeka. Grad Rijeka se je 1993. godine uknjižio na zgradu, bez ikakve obavijesti prethodnome vlasniku/korisniku i izbacio Sveučilišnu knjižnicu Rijeka iz dijela prizemnih prostora (bivši Marksistički centar), komercijalno posebno atraktivnih. Potom je Grad u te prostore uselio svoju ustanovu, Gradsku knjižnicu Rijeka, odnosno njezin dječji odjel, koji se je u međuvremenu proširio i na druge prostore (Sveučilišna knjižara) u prizemlju zgrade. Moderna galerija je od Grada dobila gotovo sve prostore u potkrovlju zgrade. Tako je Sveučilišnoj knjižnici ostalo na korištenju svega 2.000 m2 na tri etaže, potpuno neadekvatnoga i nažalost loše održavanoga prostora za suvremeno knjižnično poslovanje. Gotovo sva knjižnična građa je u zatvorenim spremištima, a korisnicima je na raspolagnju oko 200 m2 prostora u dvije čitaonice, računalnoj radionici i katalogu s posudbom. Više od 300 m2 prostora otpada na zajedničke hodnike, stubišta i ulaz, zaposlenicima je na raspolaganju također 200 m2 kancelarijskoga radnoga prostora, dok izložba »Glagoljica« zauzima oko 300 m2. Ostalo (1.000 m2) su spremišta i pomoćni prostori. Zgrada nema sustav protuprovalne i protupožarne zaštite, a električne instalacije su sasvim dotrajale i ozbiljno ugrožavaju sigurnost zgrade i fondova. Dobro je to što su spremišta suha i dobro organizirana tako da je uglavnom sva građa smještena na policama i time zaštićena od oštećenja. Istina je da u spremištima nema dovoljno prostora i polica posebno s obzirom na obvezu čuvanja obveznoga primjerka čiju »privilegiju« uživa ova knjižnica.

Marksizam umjesto glagoljice

U vrijeme promjene osnivačkih, odnosno vlasničkih odnosa, tj. kada je Sveučilište u Rijeci postalo osnivač ove ustanove došlo je i do problema u financiranju njezine osnovne djelatnosti. Ministarstvo znanosti i tehnologije smatrajući da ne treba financirati one programe koji nisu namijenjeni sveučilišnome programu prestalo je financirati oko 40% djelatnosti i djelatnika. Tako su ostali bez financiranja programi: »Stari fond« (»Biblioteca civica«), zbirka »Adriatica«, izložba »Glagoljica«, koji nisu imali neposredne veze sa sveučilišnom djelatnošću. Tada je dogovoreno s Gradom Rijeka i Primorsko-goranskom županijom godišnje financiranje od strane Grada Rijeke 20% i Primorsko-goranske županije 20%. Taj dogovor je funkcionirao samo u 1994. godini, a već u 1995. Grad Rijeka je otkazala financiranje. Sljedeće godine je to otkazala i Županija. Tada privremeno rješenje postalo je trajno: prirodnim putem smanjen je broj zaposlenika, djelatnost na nesveučilišnim aktivnostima je svedena na najmanje moguću razinu, a Ministarstvo znanosti i tehnologije je preuzelo cjelovito financiranje djelatnosti knjižnice. Time su spašeni stručni kadrovski potencijali, ali je nanesena velika šteta radu u posebnim zbirkama koje zapravo zbog povijesnih okolnosti nastajanja, kao i specifičnosti u povijesnome razvitku grada Rijeke, imaju nacionalni karakter (»Fluminensia, »Adriatca«, izložba »Glagoljica«). Istovremeno je Grad Rijeka započeo inzistirati na ugovoru o najmu prostora. Stoga je Sveučilišna knjižnica Rijeka ustala u obranu svojega vlasništva i prava, te pokrenula upravni postupak kojim je 1999. godine poništena uknjižba Grada Rijeke, a sudski postupak traje već petu godinu i uskoro bi trebao završiti uknjižbom Sveučilišne knjižnice kao vlasnika zgrade. Ostala je u svemu tome kao najtužnija i najneugodnija činjenica da je u prostore Sveučilišne knjižnice kojoj je oduzimanjem životno važnoga prostora zaustavljen razvoj i napredovanje useljena druga knjižnica, Gradska knjižnica, kojoj će u tim preuređenim prostorima na završetku ovogodišnjega mjeseca knjige ministar kulture svečano otvoriti nove sadržaje. Istovremeno korisnici Sveučilišne knjižnice nemaju dovoljno prostora i mogućnosti za korištenje suvremenih sadržaja svoje knjižnice. Time se ponavlja povijest, tj. slučaj kada je nakon »hrvatskoga proljeća« sredinom sedamdesetih zazidan prilaz izložbi »Glagoljica«, oduzimanjem dijela istoga prostora da bi se tu organizirao Marksistički centar.

Nerazumijevanje knjižnične djelatnosti

Osim toga, Sveučilišna knjižnica je bila prisiljena sudskim putem zatražiti povrat svoga vlasništva: Sveučilišne knjižare d.o.o., Rijeka koja je protuzakonito prodana za svega 8.900,00 kn. Time je Sveučilište u Rijeci izgubilo pravo imati vlastitu knjižaru sa svojim imenom na području svoga djelovanja. Sudski spor traje već pet godina i izgledi da se vrati ta imovina su sada nakon presude Visokoga trgovačkoga suda nešto povoljniji.

I tako osim prostornih i financijskih problema Sveučilišne knjižnice pridružuju se i problemi nerazumijevanja knjižnične djelatnosti ne samo u lokalnoj samoupravi već i na samome Sveučilištu u Rijeci te u Ministarstvu znanosti i tehnologije, kojemu su velike sveučilišne knjižnice manje važne od onih knjižnica na fakultetima što se vidi po nekoliko činjenica od kojih su najuočljivije:

— osnivanje Sustava znanstvenih informacija i neuključivanje sveučilišnih knjižnica u taj sustav, gdje su uključene samo fakultetske i specijalne knjižnice,

— neopremanje sveučilišnih knjižnica komunikacijskom i računalnom opremom (sva računalna oprema je nabavljena iz studentskih članarina i zakasnina, a spoj na CARNet je još uvijek 33,6 Kb što nije slučaj ni na jednome fakultetu u Rijeci),

— ne postoji mogućnost zapošljavanja novih kadrova, posebno informatičara ili njihovo korištenje unutar Sveučilišta,

— nema posebno osiguranih sredstava za nabavku knjižnične građe već se izgradnja fondova zasniva na obveznome primjerku, donacijama i razmjenama građe čime se dobivaju neadekvatni fondovi sveučilišnim potrebama, a istovremeno nisu osigurani uvjeti za rad s obveznim primjerkom (prostor, oprema, kadrovi).

Kao što je već rečeno lokalna samouprava, Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija financirali su do 1999. godine samo neke projekte Sveučilišne knjižnice Rijeka, a ove godine su odbili financirati projekte ustanovama kojima nisu osnivači. Iznimku je učinila Primorsko-goranska županija koja već treću godinu na vlastito traženje financira obradu građe na mađarskome jeziku iz fonda Sveučilišne knjižnice Rijeka u okviru suradnje ove županije sa županijom Pešta (»Fluminensia hungarica« i »Hungarica«). Time je došlo u pitanje sustavno djelovanje na svim područjima koja nisu neposredno vezana za sveučilišne potrebe.

Informatizacija

Usprkos svemu ovome treba naglasiti da Sveučilišna knjižnica nije svih ovih godina izgubila korak s vremenom i primjenom novih tehnologija u poslovanju. Vlastitim snagama i financijskim resursima koji su stajali na raspolaganju (tzv. vlastita sredstva) informatizirano je cjelokupno knjižnično poslovanje u manje od četiri godine. Tako je od godine 1996. sva knjižnična građa, kao i ona starija koja se koristi i posuđuje, obrađena u programu CROLIST i dostupna je korisnicima na mreži u on line katalogu (http//:crolist.svkri.hr). Tako je do sada obrađeno oko 35.000 naslova knjiga (cjelokupne) periodike, videokaseta i glazbenih CD-ova. Cjelokupno knjižnično poslovanje je računalno podržano, a korisnicima-članovima Knjižnice je na raspolaganju, što u računalnoj radionici s pristupom na CARNet/Internet, što u posudbi deset računala. Za potrebe korisnika postoje dvije čitaonice (studijska i periodika), preslikni strojevi, mikrofilmski čitač-štampač, tri bibliotekara informatora, međuknjižnična posudba u zemlji i inozemstvu (British Library, DBI Link), kao i mogućnost pretraživanja baza podataka (Dialog, Data Star). Da bi to sve moglo dobro i sustavno funkcionirati na poslovima obrade građe radi 6 stručnih zaposlenika koji sustavno obrađuju građu u lokalnoj bazi ili u sustavu kooperativne katalogizacije, tj. izravno u bazi/katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu s kojom je ova knjižnica kao i s drugim hrvatskim velikim knjižnicama u CROLIST konzorciju. Time je proširena i ojačana uzajamnost hrvatskih knjižnica, osigurana zavidna razina kvalitete i ujednačenosti zapisa, postignuta znatna ušteda vremena i stručnjaka kroz preuzimanje zapisa. To je sve rezultat ustrajnoga i sustavnoga rada na ostvarenju projekta povezivanja hrvatskih knjižnica. Sveučilišna knjižnica je regionalno središte za izradu kataložnoga zapisa u publikaciji (CIP) čime pomaže nakladnicima da se knjiga učini lakše i brže dostupnom na tržištu. Isto tako ova knjižnica bi trebala biti središte sveučilišnoga knjižnično-informacijskoga sustava koji je nažalost tek sada u stvaranju, jer još uvijek za to ne postoje svi uvjeti: zakonska regulativa, komunikacijske mogućnosti, oprema, ali i spremnost svih sudionika na zajedništvo, izgradnju sustava i djelovanje u sustavu.

Juraj Lokmer