Ambiciozno i u znaku Verdija

Ambiciozno i u znaku Verdija

Čarobni brojevi obljetnica imaju magičnu moć, pa je to pripomoglo oblikovanju ovosezonskog repertoara pod geslom Milenij Europe, dramski i glazbeni rezime epoha

Kraj ovoga tisućljeća poklapa se sa 115. obljetnicom kazališne zgrade Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Impozantno kazališno zdanje poznatih bečkih arhitekata i graditelja Fellnera i Helmera svečano je otvoreno 3. listopada 1885. godine. Za taj su svečani trenutak pripremljene dvije velike opere, Aida i Gioconda i tom je prigodom prvi put u Rijeci zasjala električna rasvjeta. Tadašnji Teatro comunale nekoliko je puta mijenjao ime, pa se od 1913. zvao Teatro Verdi, a od 1953. nosi ime Ivana pl. Zajca.

Težište na Verdiju

Čarobni brojevi obljetnica imaju magičnu moć, pa je to pripomoglo oblikovanju ovosezonskog repertoara pod geslom Milenij Europe, dramski i glazbeni rezime epoha. Dramski dio repertoara Hrvatske i Talijanske drame određen je kao Stoljeće grada, likovi iz Rijeke i sa Sušaka. U glazbenome dijelu, dakako, težište je na stotoj obljetnici smrti Giuseppea Verdija. Riječko kazalište već je prošle sezone počelo s uvodom u obljetnicu izvedbama u ciklusu Latinske trilogije, odnosno opera Rigoletto, Trubadur i Traviata. Na dan smrti, 27. siječnja, na programu će biti Rigoletto, a nakon toga uslijedit će premijere Don Carlosa i Krabuljnoga plesa. Pored toga, autorski dvojac Ivica Krajač i Zlatko Kauzlarič Atač priprema glazbeno-dramski rezime Verdijeva stvaralačkog i osobnog živoga u programu radnoga naslova Va, pensiero.

Kada se tome doda četvrta planirana premijera u sljedećoj kalendarskoj godini, opera Ivica i Marica Engelberta Humperdincka, program se mnogima čini ambiciozan. Međutim, intendant Srećko Šestan smatra ga normalnim za nacionalnu kazališnu kuću. On ima definiran repertoar za sljedeće tri sezone i utvrđene datume svih predstava do kraja ove sezone te ističe povećanje prosječnoga broja predstava i izvedenih programa s dosadašnjih 180 na 220 u sezoni. U planu je i produljenje sezone u ljetne mjesece do sredine kolovoza, ne samo u Rijeci nego i u Puli, gdje je potpisana petogodišnja suradnja s Histria festivalom.

Zajčevi dani

Zajčevi dani 2000. obilježit će se izvedbama skladateljevih opera Lizinka i Amelia te koncertnom izvedbom opere-oratorija Prvi grijeh (dirigent Zoran Juranić, solist Mirella Toić i Sergej Kiseljev). U okviru Dana je i gostovanje Zagrebačke opere s operom Govori mi o Augusti Zorana Juranića i koncert u povodu pedeset godina umjetničkoga rada dirigenta Davorina Hauptfelda, večer hrvatske simfonijske glazbe sa solisticom pijanisticom Pavicom Gvozdić.

Koncertni program HNK Ivana pl. Zajca sadrži redovitih šest simfonijskih koncerta u pretplati. Izvan pretplate već je izvedena večer Čajkovskog s atraktivnim violinistom Maximom Fedotovom, pijanistom Goranom Filipecom i dirigentom Robertom Homenom, a uslijedit će uobičajeni blagdanji koncerti.

Svakako valja istaknuti gostovanja. Opera 14. studenog gostuje u Novoj Gorici s Traviatom kao dio redovitih gostovanja u okviru pretplate novogoričkog kazališta, i 19. prosinca u Zadru s Gospodinom Bruschinom. Balet Silfida očekuje gostovanje u veljači u Zagrebu i Osijeku.

Dva posljednja spomenuta djela obilježila su početak sezone. Premijerom baleta La Sulphide, nakon njegove hrvatske praizvedbe na otvorenoj pozornici Festivala Opatija u srpnju, počela je 3. listopada nova kazališna sezona. Premijera opere Gospodin Bruschino Gioacchina Rossinija 27. listopada bila je ujedno i hrvatska praizvedba (još jedna!) toga djela, ukoliko se zanemari izvedba bez orkestra Zagrebačkog opernog studija prije nekoliko godina.

Gospodin Bruschino jednočina je operna farsa, forma veoma popularna u doba Rossinijevih skladateljskih početaka. Praizvedena je 27. siječnja 1813. u venecijanskom kazalištu San Mosé. To je kazalište bilo poznato i specijalizirano za izvođenje kratkih komičnih ili sentimentalnih komada i farsa. Na taj način godinama je dobro poslovalo. Kazalište je bilo malo, ali u središtu grada, i bilo je privlačno skladateljima za početak karijere i afirmacije. U njemu je izvedena prva Rossinijeva opera Bračna mjenica 1810, a zatim njegove jednočinke, Sretna prijevara, Zamjena prtljage, Svilene ljestve i Prilika čini lopova.

Neslavni početak

Nekoliko dana nakon praizvedbe Gospodina Bruschina, 6. veljače, u venecijanskom kazalištu La Fenice praizvedena je Rossinijeva opera Tancredi s vrlo velikim uspjehom, koji je označio punu afirmaciju mladoga skladatelja. Čini se da je taj važan događaj bacio u sjenu sve događaje vezane uz praizvedbu Gospodina Bruschina, koji je u kazalištu San Mosé prošao vrlo loše, bio je to fijasko. Rossinijevi suvremenici i kritičari novijih generacija pripisivali su neuspjeh tada uobičajenim kazališnim intrigama, zakulisnim igrama i podmetanjima, što neće biti daleko od istine jer je impresarij kazališta Antonio Cera bio ljubomoran na mladoga skladatelja u usponu.

Libreto je napisao vodeći libretist kazališta San Mosé Giuseppe Maria Foppa, jedan od boljih i plodnijih libretista svojega doba. Znao je udovoljiti promjenama navika i ukusa publike i zahtjevima različitih skladatelja. Siže za operu Il signor Bruschino ossia il figlio per azzardo uzeo je iz istoimene drame u pet činova francuskoga pisca Alisana de Chazea, prvi put izvedene 1809. Drama je poslije zaboravljena. Foppa se dosta namučio kako bi radnju sažeo i skratio, izbacio brojne prizore s beskonačnim dolascima i odlascima likova i učinio je pogodnom za operu.

Sadržaj, odnosno libreto, pun je najglupljih zamjena identiteta i pisama sa svrhom ostvarivanja ljubavne sreće. No, svježinom glazbenih zamisli i britkim glazbenim govorom Rossini se udaljio od konvencionalnosti opere 18. stoljeća i zaputio novim smjerom.

Opera je ubrzo po praizvedbi pala u zaborav. Izvedena je 1844. samo jednu večer u Milanu bez ikakva odjeka u novinama. Slično je prošla i izvedba u Firenci 1869. bez orkestra, s dva klavira. Jascques Offenbach prilagodio je partituru novom libretu za izvedbu u Parizu 1857, sa čime se Rossini nije suglasio. Mali broj izvedbi toga djela rezultirao je dobrom očuvanošću partiture, što je olakšalo posao muzikolozima i dirigentima koji su, rijetko, ali ipak za njom posezali.

Rossinijeva osveta

Za Gospodinom Bruschinom posegnula je i Nada Matošević, dirigentica Riječke opere, vođena mladenačkim zanosom i prštavošću rane Rossinijeve opere, osme po redu u njegovu stvaralaštvu, koju je od početka do kraja pjevala zajedno s pjevačima. Izbrusila je do visokoga sjaja glazbenu izvedbu, u prvome redu smanjena opernog orkestra sastavljena od gudačkog korpusa, nekoliko puhača i čembala. Već je uvertira — poznata po efektu lupkanja gudalima po stalcima za note — zazvučala kao u nas nesvakidašnje ostvarenje Rossinijeve glazbe. Tijekom cijele predstave osjećao se klasicistički temelj na kojemu glazba počiva. Inače, lupkanje gudalima uveo je Rossini kao osvetu Ceri, jer su u to doba svi dijelovi opere bili propisani šablonama i takvo što bilo je nezamislivo.

Pjevački ansambl sačinjavali su redom vrsni i raspjevani solisti, koji su se primjereno prilagodili brioznom Rossinijevu stilu i pjevačkoj virtuoznosti, podjednako u arijama, duetima i skupnim prizorima: sopranistica Olga Šober kao Sofia, bariton Robert Kolar kao Filiberto, bas Carmine Monaco kao Gaudenzio, bariton Paolo Rumetz kao Bruschino otac, a i Sergej Kiseljev kao Florville, iako su česti otvoreni tonovi narušavali dobar dojam što ga je ostavio lakoćom pjevanja.

Bezbrižna lakoća i prpošnost premijerne izvedbe odavala je velik uloženi trud i studiozan rad cijeloga ansambla.

Scensku postavu dinamične glumačke igre, tipiziranih, ali dobro pogođenih i profiliranih karaktera (stari, bogati skrbnik, vrckava štićenica, sluškinja spletkarošica, pohlepni priglupi gostioničar, dovitljivi mladić, itd.) i komičnih situacija u tumačenju zapetljancija što ih sadrži ova operna farsa, ostvario je redatelj Nino Mangano. Suživljeni redateljevim idejama u prozračnom likovnom upotpunjavanju predstave bili su scenograf Marcello Moressi i kostimografkinja Ingrid Begović, koja je u bogat raspon nijansi smeđe boje s tek nekoliko srodnih tonova odjenula ne samo pjevače nego i orkestar i dirigenticu.

Davor Schopf