Uskoro kritičko izdanje Tomine Historije

Uskoro kritičko izdanje Tomine Historije

Skup u okviru Knjige Mediterana, Split, 25-27. rujna 2000, u organizaciji Književnoga kruga i Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU

Prvoga dana pažljivo je izložio Lujo Margetić o političkim notama koje nosi Tomino djelo, Ante Gulin je približio (osjetljivi) položaj i ulogu koju je Toma Arhiđakon imao u splitskom kaptolu. Mirjana Matijević-Sokol dala je pregled razdoblja hrvatskih narodnih vladara o kojem Toma u Salonitanskoj povijesti govori kratko, ali ne i bez afekta, dok je Mladen Ančić Tominim očima pogledao na srednjovjekovnu kraljevsku vlast. Za Tomina je života Split nekoliko puta ugostio kraljevske ličnosti: najprije kralja Andriju 1217. godine na zavjetnom putu u Svetu zemlju, Belu, kralja u vječnom šahu od tatarskih konja, kralja Konrada na proputovanju u Siciliju, ponovno kralja Belu, i napokon ugarsku kraljicu Mariju. Don Slavko Kovačić detaljno je prikazao splitsku crkvu u vrijeme Tome Arhiđakona, Milan Ivanišević vrlo koncizno prikazao prisutnost i veliko značenje franjevaca u Splitu i Trogiru od prvoga njihova spomena početkom 13. stoljeća (1214) do početka 15. stoljeća (1420). Bruna Kuntić-Makvić pregledno je oslikala značenje koje Ivan Lučić pridaje u svome djelu Tomi Arhiđakonu i kako se prema njemu odnosi, dok je Mirko Sardelić izložio o talijanskom isusovcu Danijelu Farlatiju, autoru enciklopedijskoga djela Illyricum Sacrum, te njegovu poštovanju i pozornosti poklonjenoj Arhiđakonovoj Povijesti.

Drugoga je dana Radoslav Katičić izložio o važnosti Tomine Historije, pridonijevši njezinoj rehabilitaciji, te poprativši naglascima iz opsežnije studije. Bruna Kuntić-Makvić donijela je još jedan prinos poznavanju Tomina djela, ovaj put govoreći o antičkim izvorima u kojima se on vrlo dobro snalazi i služi po potrebi, a bez želje za dokazivanjem bogate erudicije. Nenad Ivić iscrpno je ušao u kasnoantičku problematiku, na nov način rasvijetlivši polumrak kojim leži obavijena Salona, njezine ruševine i srednjovjekovni Split u povojima, o čemu ukratko iznosi Arhiđakon u prvim glavama. Gost iz Italije Angelo Floramo razjasnio je kategorije prostora i vremena Tomina djela. Treba istaknuti i filološko-književni pristup kojim su skup obogatili Olga Perić, koja je predstavila finoću Tomina jezika primjerima strukture i ritma njegove rečenice, i Neven Jovanović, koji je, pristupivši 29. glavi kao ulomku srednjovjekovne književnosti i prikazavši ga nultim stupnjem Tomina pisma, dao još jedan novi aspekt promatranju Salonitanske povijesti. Neven Budak izlaganjem o zagrebačkom biskupu Stjepanu II, Tominu suvremeniku, privukao je i usmjerio pažnju slušatelja i na ovo biskupsko sjedište, proširivši tako obzor događaja koji je do tada bio uglavnom na obalnome pojasu. Mirjana Matijević-Sokol također je dala dvostruki obol skupu, iznijevši nova zapažanja o instituciji splitskoga potestata u 13. stoljeću i povukavši paralele sa sličnim primjerima iz Italije. Danko Zelić govorio je o Šibeniku, čija je crkva proživljavala svoje djetinjstvo, a Damir Karbić približio je odnos Splita s moćnim knezovima bribirskim u doba Tome Arhiđakona.

Sjajna je vijest, premda vjerojatno već mnogima poznata, kako je u pripremi kritičko izdanje Tomine Historije, koje izrađuje Olga Perić, uz opsežni komentar Radoslava Katičića i zapažanja Mirjane Matijević-Sokol. Djelo bi trebalo izaći u izdanju splitskoga Književnoga kruga u isto ovo vrijeme sljedeće godine, u sklopu Knjige Mediterana. To bi bilo jedno od vrlo dragocjenih, upravo nezaobilaznih ishodišta budućim istraživanjima vezanima uz lik i djelo Tome Arhiđakona.

Treći dan skupa bio je posvećen povijesno-umjetničkim temama, koje su privukle jednako velik broj slušača i izazvale ne manje otvorene rasprave. Nevenka Bezić-Božanić orisala je društvene i kulturne prilike u Splitu Tomina vremena. Josip Stošić iznio je nekoliko hipoteza u vezi s preobrazbom unutrašnjosti katedrale u isto doba. Igor Fisković podrobno je analizirao okolnosti razvoja štovanja sv. Arnira, splitskoga nadbiskupa (lokalnog Tome Becketta), koji je bio kamenovan u Poljicima 1180. godine. Radoslav Bužančić dao je panoramu graditeljskih zahvata na Braču tijekom 13. stoljeća. Joško Belamarić predložio je nov ključ za čitanje najoriginalnije dalmatinske srednjovjekovne građevine — zvonika koji se sredinom stoljeća počeo graditi između mauzoleja i Peristila, akordirajući se s antičkim ambijentom, a Goran Nikšić izazvao je posebnu pozornost prijedlogom rekonstrukcije izgleda svetišta splitske prvostolnice u Arhiđakonovo doba. Neke od iznesenih teza iz spomenutih predavanja nedvojbeno će iz temelja promijeniti ocjene splitske romaničke i ranogotičke arhitekture i skulpture.

Mirko Sardelić