Tehnika nije presudna

Tehnika nije presudna

Moja je strast u pronalaženju ravnoteže, u uočavanju ljepote svakoga pojedinog elementa te pokušaju njegove kristalizacije, nagon pronalaženja harmonije

Sredinom ovog mjeseca u Đ akovu se zbio prvi dio plesne razmjene dvaju ansambala. Gostovanju zadarskoga plesnog ansambla s predstavom Fuštan prethodio je eksperimentalni nastup ansambla Histerianova u koreografiji Marije Ščekić, koautorice i pokretačice projekta radnog naziva O-ratio corporis.

Po završetku baletne škole u Đ akovu i uspješna studija koreografije na sveučilištu Concordia u Montrealu u Kanadi, ovo je već druga inicijativa ove mlade umjetnice s kojom se po povratku u Hrvatsku predstavlja domaćoj publici i istodobno drugi projekt koji zaobilazi Zagreb. Prvi projekt — Baccara — projekt iz potrebe, a ne iz protesta — nastao je u suradnji sa samostalnim đakovačkim umjetnicima i poljskim plesačem Mariuszom Jedrezejewskim, praizveden je također u đakovačkom Centru za kulturu.

— Ne volim i ne želim uvjeravati ljude u kvalitetu svoga rada, to je dosadno i nepotrebno. Jednostavno želim raditi, gdje god to bilo i s kojim god ljudima. Tko su moji suradnici i kako se zove ansambl, nije mi presudno. Htjela sam ponuditi svoje znanje i iskustvo nekom od ansambala u Hrvatskoj i početi nešto stvarati. Drugi je važan razlog moga povratka u Hrvatsku želja da moji bliski suradnici budu meni bliski ljudi, ljudi do kojih mi je stalo — Đ akovčani, Zagrepčani, Zadrani... zapravo svi oni s kojima bez preduga dogovaranja uspijevam podijeliti strast i ljubav prema poslu kojeg radim. U Kanadi sam shvatila koliki se kreativni potencijali nalaze u Hrvatskoj i, s druge strane, kolike su barijere, kompleksi koji sprečavaju njihovo izražavanje i realizaciju! Meni osobno trebalo je dvije godine mukotrpna rada, straha i suočavanja sa samom sobom (histerija) da se tih nesigurnosti oslobodim, nakon čega sam bila izabrana za predstavnicu odsjeka suvremenog plesa plesne akademije Concordia.

Vaš dodiplomski rad Modulacije, kao i oba projekta u Hrvatskoj, po svom plesnom štivu nisu tek prirodni odgovori plesno educirana tijela i uma na izvanjski impuls, glazbu, raspoloženje, nego jezik kojim predočavate rezultate studioznih putovanja kroz fiziku, anatomiju, psihologiju...

— Modulacija je koreografija na temu Fourierove ideje o transformaciji zvučnoga vala i prenošenja svih tih zakona na ljudsko tijelo! Tom projektu prethodilo je polugodišnje studiranje zakona elektroakustike. Kada uđem u dvoranu — prostor koji ispunjam pokretom — jedino što me zanima sklad je elemenata koji se u tom trenutku na tom mjestu nalaze. Ti elementi uključuju ljudska tijela, dinamiku, ritam, energiju, vrijeme, prostor i sve ostale međuodnose. Dio njih naginje skladu, a drugi kaosu! Moja je strast u pronalaženju ravnoteže, u uočavanju ljepote svakoga pojedinog elementa te pokušaju njegove kristalizacije, nagon pronalaženju harmonije. Ljepota je mog posla u tome što nikada kada uđem u dvoranu stvari nisu iste.

Estetici pokreta ne dajem veliko značenje. Ljudska tijela, neovisno o vanjskom izgledu, gibajući se nesputano prostorom i vremenom proizvode razne energetske oblike, koji, ako se dobro organiziraju, stvaraju sklad —pokret. To je ono što me zanima, jesu li plesači debeli ili mršavi nije mi bitno. Tehnički dobar plesač svakako je velika olakšica koreografu, no ne nužno i presudan faktor za dobru plesnu kompoziciju. Svaki čovjek posjeduje određene kvalitete, određeni ton, boju koju za života uspijeva izraziti ili ne. U koreografiji kao i u drugim umjetnostima postoje zakoni koje dobar koreograf primjenjuje u prostornoj i međuljudskoj organizaciji kako bi produbio dvodimenzionalnost pokreta i čitave plesne igre.

U suradnji s Mirnom Žagar pripremate i nastup na idućem Tjednu suvremenog plesa.

— Projekt T-i-me...sindrom 4A pripremam u suradnji s dvjema plesačicama iz Kanade, Jodee Allen i Claudijom Fancello, koje dolaze u svibnju, te još četiri profesionalne plesačice iz Zagreba: Tamarom Curić, Anom Jurić i dvjema članicama Show-Dance Studio Action: Magdom Božiković i Irenom Belić.

Glazbu piše i realizira glazbeni producent i gitarist đakovačkog benda Nova — Mario Šulina, ujedno i službeni fotograf Histerianove. Rad na projektu upravo je ono zbog čega sam se vratila u Hrvatsku — suradnja s ljudima u koje vjerujem.

Olivera Međugorac