Složno nakon bespuća

Složno nakon bespuća

Mi smo na neki način obavili dvostruki posao za Istru: otvorili smo mogućnost da sami preispitamo, ali i da ponudimo bogatstvo regionalnoga nakladništva koje ni sami ne poznajemo dovoljno zbog posvemašnjega raspada distribucijske i knjižarske mreže u duljem razdoblju

S Albertom Goldsteinom, voditeljem hrvatskoga štanda na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu na Majni, razgovarali smo o hrvatskoj ponudi na ovogodišnjem sajmu.

Gospodine Goldstein, hrvatski se štand ove godine prilično razlikuje od prijašnjih. To se odmah opaža ako ga usporedimo s onima prijašnjih godina. U čemu je razlika?

— Mislim da je razlika u tome što smo pokušali — koliko smo u tome uspjeli to trebaju ocijeniti drugi — dosegnuti standarde jedne nacionalne knjižne produkcije. Okupivši na štandu ukupno 103 nakladnika mislim da smo prezentirali stvarni prosjek izdavačke djelatnosti, i to ukupno i na jednom mjestu.

Tako nije bilo prošle godine, zar ne?

— Već godinama nije tako. Dio nakladnika, među kojima sam bio i ja kao neovisni izdavač, nije bio zadovoljan prezentacijom ni tipom politizacije na štandu.

Što mislite pod izrazom politizacija?

— To znači da ako na ovom mjestu literature u ime znanstvenih djela neprekidno prikazujete Bespuća, nudite lažnu sliku stvarne knjižne produkcije u Hrvatskoj.

Što danas posebno razlikuje ovaj štand od prijašnjih?

— Posebno je to što smo sad zajedno, što nema prije spomenutih oblika u nastupu i što se vraćamo prvobitnoj funkciji Sajma. Želimo predstaviti i ponuditi svijetu našu knjigu na primjeren način, a to konkretno znači da imamo katalog pisaca s uzorcima njihovih djela na jednom stranom jeziku, zatim imamo knjigu U Istri putovima knjige, što je tema našega štanda, također na stranom jeziku. Dakle, nastojimo se otvoriti mogućem čitatelju, svakome koga zanima naše književno i znanstveno stvaralaštvo.

Ove je godine Istra u središtu pozornosti hrvatskog štanda. Hoće li iduće godine to biti neka druga hrvatska pokrajina?

— Mi smo na neki način obavili dvostruki posao za Istru: otvorili smo mogućnost da sami preispitamo, ali i da ponudimo bogatstvo regionalnoga nakladništva koje ni sami ne poznajemo dovoljno zbog posvemašnjega raspada distribucijske i knjižarske mreže u duljem razdoblju. Kada smo odlučili predstaviti istarsko regionalno izdavaštvo, bili smo zaprepašteni koliko ga malo poznajemo. Još je prerano govoriti o tome koga ćemo na taj način predstaviti iduće godine, hoće li to biti Slavonija ili Dalmacija. Mislim da je to dobar put predstavljanja pojedinih regija unutar sveukupnoga hrvatskog korpusa, i to iz dva razloga: da sami postanemo svjesni toga i da to pokažemo drugima.

Zašto ste neke knjige i brošure preveli na engleski?

— Ovo nije njemački, nego svjetski sajam knjiga, a engleski je lingua franca. Ako želimo da nas svijet razumije, moramo nastupiti na stranim jezicima, pa smo tako i postupili. Ponajprije evo brošura — 20 for 2000 i Guide for book lovers. (dvojezična). U prvoj predstavljamo dvadeset književnika s ulomcima iz njihovih radova, a druga je vodič po knjižarama i antikvarijatima u Hrvatskoj. Prva je namjenjena stranim agentima, druga može poslužiti i nama samima, ali i svima onima koji nam dolaze, a nama dolazi mnogo svijeta. Treći katalog nosi naslov U Istri putovima knjige (Literary path ways to Istria), u kojem su sadržani ne samo podaci o autorima i knjigama nego i sve ono što može zanimati posjetitelje Istre. U nastojanju da spojimo turizam i kulturu našli smo zajednički jezik sa Županijom istarskom i Turističkom zajednicom Istre, pa smo na taj način ostvarili dvostruki učinak.

Dugo godina dolazite na Sajam. Jeste li ove godine zapazili neku razliku u interesu publike i agenata?

— Možda je neugodno govoriti o tome, ali velik broj ljudi koje sam susretao prije i sad bili su iznenađeni. Ponajprije nisu bili navikli da nas vide ovako na okupu, nego odvojeno, nikada nisu vidjeli toliko različitih subjekata kao sad jer predstavljamo i male izdavače. Za vrijednost knjige nije mjerilo veličina izdavača. Snimila nas je Korejska televizija, bili smo im valjda vizualno zanimljivi, Japanci su se fotografirali pred našim štandom. Po tome zaključujem da je ovakav način izlaganja potaknuo mnogo veću zainteresiranost negoli prošlih godina, kad smo dolazili da se družimo međusobno. I još k tome izdvojeno.

Gojko Borić