Ponavljanjem do dramatičnosti

Zlatko Đipalo, Silazak mudraca, Meandar, Zagreb, 2000.

Već smo se gotovo navikli da svako malo iz literarnoga zaborava izranjaju neka, više ili manje poznata, književna imena. Čak i oni pisci koji su svojedobno izazvali veću pozornost javnosti često se na novi literarni korak odlučuju tek nakon višegodišnje stanke. U posljednje je vrijeme taj trend prilično snažan među domaćim piscima pa tako ni Zlatko Đ ipalo nakon sedam godina nije odolio ponovnom zovu muza. Nakon Granica svijesti iz 1993. pred nama je nova zbirka pjesama — Silazak mudraca. Kako hrvatsko pjesništvo tek posljednjih godina stječe nešto veću popularnost, shvatljivo je da unatoč povećem broju pjesama, dobivenih nagrada, pa čak i nakon objavljivanja prve zbirke, ime Zlatka Đ ipala nije poznato široj javnosti. Možda su razlozi tome i nešto dublji. Naime, rođen u Šandrovcu, u široj okolici Bjelovara, Đ ipalo je na periferiji glavnih književno-kulturnih zbivanja. Isto tako, on generacijski ne pripada mladim autorima koji tek otkrivaju svoj pjesnički izričaj. Već prvu zbirku objavio je kao zrela ličnost, a ova nova samo je potvrdila njegovo pjesničko usmjerenje. I dok su danas ljubimci čitatelja mahom pjesnici tzv. urbane tematike, Đ ipalo se i time izdvaja iz hrvatskoga pjesničkog main-streama a možda je to i najzanimljivija osobina ove zbirke.

Pčele, pelud, pašnjak

U Silasku mudraca nalazi se pedeset pjesama koje je autor napisao od 1993. i izlaska Granica svijesti, a raspoređene su u tri cjeline — Tornado, Trenje ispod kože i Paralelno disanje. Tornado je jedina cjelina koja ne sadrži i istoimenu pjesmu i ona ostavlja dojam da je ovdje riječ o autorovim najranijim radovima. Svih šesnaest pjesama međusobno je vrlo različito, a ono što ih povezuje — teško odrediva tematika i složena simbolika, ujedno su i glavne crte cjelokupnoga Đ ipalova stvaralaštva. I sam naslov ove cjeline u potpunosti odgovara tom naizgled kaotičnom poetskom skupu. Kao glavno sredstvo naglašavanja i ostvarivanja dramatičnosti Đ ipalo u Tornadu često rabi ponavljanje, primjerice »valovi valovi«, »govorim — kopno/govorim — kopno«, »Galapagos Galapagos«, i po tome su Đ ipalove pjesme najsličnije pjesničkom stvaralaštvu generacijski mu najbližih kvorumaša.

U prvom dijelu uvedeni su i glavni simboli koji se provlače cijelom zbirkom. Osim univerzalnih pojmova — sunca, vjetra, svjetlosti i kostiju, Đ ipalo uvodi i neke svoje specifične simbole. Od prirodnih, pčele, peludi i pašnjaka, do njima suprotstavljenih tehnoloških simbola — energije, metala, oksida. Iz popisa je simbola i najlakše iščitati u kakav nas svijet Đ ipalo uvodi svojim pjesmama. Apokaliptična vizija bez određenih mjesta, stvari, pa i ljudi — svijet na granici svijesti koji je oblikovao u prvoj zbirci i ovdje je poprište zbivanja.

Ostatak je zbirke uglavnom u skladu s već iznesenom poetikom, s time da dominantni motivi križa, krhotina, umiranja, a osobito napomena kod Trenja ispod kože (Hrvatska, 1993), daju naslutiti da se Đ ipalo pjesmama u središnjem dijelu osvrće na rat i stradanja u Hrvatskoj devedesetih. Većina njih, između ostalog i naslovna, Silazak mudraca, neka su vrsta upozorenja, odnosno slutnje tragičnih događaja, a glavnu projekciju čini ništavilo između dviju mračnih vizija — prošlosti i budućnosti. Tek se u dvije pjesme (Zvjezdana ljuska i Oblikovanje tragova) donekle naslućuje nada i vjera u bolju budućnost. Posljednja cjelina intimistički je obojena, a Hladnoća sutona i Polja pomalo se izdvajaju neočekivano izravnim pjesničkim obraćanjem čitatelju. Posljednjom po redu — Plimom oproštaja i stihom »... a slojevi sjenki uporno natkriljuju« Đ ipalo prilično pesimistično zaokružuje svoju apokaliptičku pjesničku viziju svijeta i čovjekove nemoći.

U pjesmama većine mladih pjesnika devedesetih nije teško otkriti situacije i osjećaje o kojima pišu i jedino je pitanje u kojoj se mjeri čitatelj s njima može poistovjetiti, odnosno koliko će mu se, prema tome, svidjeti. U Đ ipalovoj je poeziji, međutim, ponekad gotovo nemoguće otkriti »što je pjesnik htio reći« i njegova teško čitljiva simbolika često obeshrabruje čitatelja. Pa, ipak, strastveni poklonici enigmatike, rješavanja zagonetki i pristaše dekadentne slike svijeta u Silasku mudraca mogli bi uživati.

I na kraju — jedan zanimljiv detalj. U zbirci se osim pjesama nalaze još i četiri autorova likovna rada.

Jelena Gluhak