Vijenac 174

Književnost

Zlatko Đipalo, Silazak mudraca

Ponavljanjem do dramatičnosti

Meandar, Zagreb, 2000.

Ponavljanjem do dramatičnosti

Zlatko Đipalo, Silazak mudraca, Meandar, Zagreb, 2000.

Već smo se gotovo navikli da svako malo iz literarnoga zaborava izranjaju neka, više ili manje poznata, književna imena. Čak i oni pisci koji su svojedobno izazvali veću pozornost javnosti često se na novi literarni korak odlučuju tek nakon višegodišnje stanke. U posljednje je vrijeme taj trend prilično snažan među domaćim piscima pa tako ni Zlatko Đ ipalo nakon sedam godina nije odolio ponovnom zovu muza. Nakon Granica svijesti iz 1993. pred nama je nova zbirka pjesama — Silazak mudraca. Kako hrvatsko pjesništvo tek posljednjih godina stječe nešto veću popularnost, shvatljivo je da unatoč povećem broju pjesama, dobivenih nagrada, pa čak i nakon objavljivanja prve zbirke, ime Zlatka Đ ipala nije poznato široj javnosti. Možda su razlozi tome i nešto dublji. Naime, rođen u Šandrovcu, u široj okolici Bjelovara, Đ ipalo je na periferiji glavnih književno-kulturnih zbivanja. Isto tako, on generacijski ne pripada mladim autorima koji tek otkrivaju svoj pjesnički izričaj. Već prvu zbirku objavio je kao zrela ličnost, a ova nova samo je potvrdila njegovo pjesničko usmjerenje. I dok su danas ljubimci čitatelja mahom pjesnici tzv. urbane tematike, Đ ipalo se i time izdvaja iz hrvatskoga pjesničkog main-streama a možda je to i najzanimljivija osobina ove zbirke.

Pčele, pelud, pašnjak

U Silasku mudraca nalazi se pedeset pjesama koje je autor napisao od 1993. i izlaska Granica svijesti, a raspoređene su u tri cjeline — Tornado, Trenje ispod kože i Paralelno disanje. Tornado je jedina cjelina koja ne sadrži i istoimenu pjesmu i ona ostavlja dojam da je ovdje riječ o autorovim najranijim radovima. Svih šesnaest pjesama međusobno je vrlo različito, a ono što ih povezuje — teško odrediva tematika i složena simbolika, ujedno su i glavne crte cjelokupnoga Đ ipalova stvaralaštva. I sam naslov ove cjeline u potpunosti odgovara tom naizgled kaotičnom poetskom skupu. Kao glavno sredstvo naglašavanja i ostvarivanja dramatičnosti Đ ipalo u Tornadu često rabi ponavljanje, primjerice »valovi valovi«, »govorim — kopno/govorim — kopno«, »Galapagos Galapagos«, i po tome su Đ ipalove pjesme najsličnije pjesničkom stvaralaštvu generacijski mu najbližih kvorumaša.

U prvom dijelu uvedeni su i glavni simboli koji se provlače cijelom zbirkom. Osim univerzalnih pojmova — sunca, vjetra, svjetlosti i kostiju, Đ ipalo uvodi i neke svoje specifične simbole. Od prirodnih, pčele, peludi i pašnjaka, do njima suprotstavljenih tehnoloških simbola — energije, metala, oksida. Iz popisa je simbola i najlakše iščitati u kakav nas svijet Đ ipalo uvodi svojim pjesmama. Apokaliptična vizija bez određenih mjesta, stvari, pa i ljudi — svijet na granici svijesti koji je oblikovao u prvoj zbirci i ovdje je poprište zbivanja.

Ostatak je zbirke uglavnom u skladu s već iznesenom poetikom, s time da dominantni motivi križa, krhotina, umiranja, a osobito napomena kod Trenja ispod kože (Hrvatska, 1993), daju naslutiti da se Đ ipalo pjesmama u središnjem dijelu osvrće na rat i stradanja u Hrvatskoj devedesetih. Većina njih, između ostalog i naslovna, Silazak mudraca, neka su vrsta upozorenja, odnosno slutnje tragičnih događaja, a glavnu projekciju čini ništavilo između dviju mračnih vizija — prošlosti i budućnosti. Tek se u dvije pjesme (Zvjezdana ljuska i Oblikovanje tragova) donekle naslućuje nada i vjera u bolju budućnost. Posljednja cjelina intimistički je obojena, a Hladnoća sutona i Polja pomalo se izdvajaju neočekivano izravnim pjesničkim obraćanjem čitatelju. Posljednjom po redu — Plimom oproštaja i stihom »... a slojevi sjenki uporno natkriljuju« Đ ipalo prilično pesimistično zaokružuje svoju apokaliptičku pjesničku viziju svijeta i čovjekove nemoći.

U pjesmama većine mladih pjesnika devedesetih nije teško otkriti situacije i osjećaje o kojima pišu i jedino je pitanje u kojoj se mjeri čitatelj s njima može poistovjetiti, odnosno koliko će mu se, prema tome, svidjeti. U Đ ipalovoj je poeziji, međutim, ponekad gotovo nemoguće otkriti »što je pjesnik htio reći« i njegova teško čitljiva simbolika često obeshrabruje čitatelja. Pa, ipak, strastveni poklonici enigmatike, rješavanja zagonetki i pristaše dekadentne slike svijeta u Silasku mudraca mogli bi uživati.

I na kraju — jedan zanimljiv detalj. U zbirci se osim pjesama nalaze još i četiri autorova likovna rada.

Jelena Gluhak

Vijenac 174

174 - 2. studenoga 2000. | Arhiva

Klikni za povratak