Novinarsko carstvo

Novinarsko carstvo

Novinarsku dominaciju prati stanjivanje produkcije izvornih serijskih zabavnih programa, skresavanje dramskoga programa i filmskih participacija i akvizicija, svođenje obrazovnih i dječjih programa na studijske sesije, a ne autonomno strukturirane radove, dokumentarnog programa na produžetak novinarskog

Ako je ikada bilo sumnje što pod javnom televizijom misle oni koji iznutra uređuju i sređuju Hrvatsku televiziju (HRT), ali i oni koji nad njom ureduju, sada je karikaturalno jasno: misle na novinarsku televiziju.

Program su pretrpali novinarskim emisijama.

Umnožile su se varijante televizijskih vijesti: Vijesti, Popodnevne vijesti, Dnevnik, Vijesti i vrijeme, Vijesti za gluhe i nagluhe osobe, Mir i dobro, Panorama, Hrvatska danas, Puni krug, Odjeci dana, Sport... od kojih se mnoge s prvog programa repriziravaju na drugom.

Brojne su tematizacijske (problemske) varijante obrade aktualnosti — komentatorsko-magazinske emisije: 007 — tjedni politički magazin, Odjeci dana, Poslovni klub, Plodovi zemlje, Turistički magazin, Euromagazin, Petica, Fiju-briju znanost, Trenutak spoznaje, Pozivnica, Pola ure kulture, Cafe cinema, Športerica, Briljanteen, Hrvatski automobilistički magazin... I neke od njih se ponavljano ponavljaju, i na izvornom i na drugom programu.

Namnožile su se razgovorno-magazinske emisije — i sva je prilika da njihovo množenje nije stalo (obavijesti + razgovori u studiju + ankete + reportaže + moguće uključivanje gledatelja...): Dobro jutro Hrvatska, TV interview — misli 21. stoljeća, Latinica, Nedjeljom u dva, Forum, Globalno sijelo, Prizma, Sport danas, Svakodnevica, Agape — religijski kontakt program, Ekran bez okvira, Televizija o televiziji... Ni od njihovih repriza ne možete pobjeći.

Ovim nije iscrpljen pregled novinarskoga televizijskog posjeda. Dokumentaristički je program pretrpan reportažama (dobrim dijelom s političkom dominantom), koje su novinarskom varijantom dokumentarca. Brojne su dječje emisije što imitiraju novinarske magazine, a i velik je dio izvornih obrazovnih emisija pripremljen posve u stilu novinarskih magazina i razgovornih sijela...

Novinarstvo, nedvojbeno, udara glavni ton današnjem HRT-ovu programu.

A i novinara se — kako bi to Švejk rekao — nakotilo na televiziji. Nisam siguran čine li većinu, ali jesu dominantni, i urednički (pa i glavni je urednik novinar), i po osobnom pojavljivanju u emisijama, i po važnosti koju si pridaju u radu programa i njegovu profiliranju (Forum 21!).

Medijski imperijalizam

Povijesno-teorijski gledano, obvezatnost novinarstva u programu televizije nije bez temelja.

Jedan od ključnih interesa koji je motivirao hitro širenje a ubrzo i masmedijsku dominaciju televizije bio je društveni interes ljudi za aktualnost, potreba građana za (društveno podijeljenom) obaviještenošću o ključnim prilikama u svojoj široj okolici. Taj je interes televizija, u nekim stvarima, bolje ispunjavala od filma (u pogledu ažurnosti i sobne pristupačnosti), bolje od radija (u pogledu vizualnog svjedočanstva), a i bolje od novina (živa slika uz živu riječ). A obavještavanje o aktualnosti i njezino trenutačno tumačenje jest carstvo novinara i novinarstva.

Novinarstvo je zato otprva bilo obvezatnom formom televizijskog programa, a novinari nasušnim zanimanjem.

Ali, niti je hvatanje aktualnosti bio jedini interes u temelju televizije, niti je novinarstvo bilo jedinom obvezatnom formom, niti su novinari bili jedinim zanimanjem.

Televizijski se pobjednički medijski imperijalizam pokazao osobito vidljivim na području maštalačkih, općespoznajnih i samospoznajnih interesa, na području zabave i zanimacije. Odnosno, na području koje je, do televizije, toliko uspješno razrađivao film (ali i kazalište u svim njegovim oblicima — od klasičnog, do vodvilja i kavanskih zabavljača; a također i koncerti, cirkus, sportske priredbe, plesnjaci...). Sve su te društveno-zanimacijske djelatnosti pretrpjele težak udarac širenjem televizije — publika se iz kina, kazališta, dvorana, cirkuskih šatora, sportskih gledališta velikim dijelom presula i rasula u svoje sobe, u svoje naslonjače — pred program televizije. A dio se prebacio sa slušanja radija na gledanje televizije.

Istodobno s vijestima i političkim govorancijama, televizijskom su programu davali privlačnost i snažnu popularnost prijenosi već drugdje zgotovljenih zabava: sportskih natjecanja, koncerata i pjevačkih izvedaba, kazališnih prijenosa, društvenih ceremonija, mjuzikholskih predstava, radijskih skečeva. I, vrlo brzo — filmskih djela. Iako u pogledu filma tek djelomično, televizija je proizvodno i prikazivački gotovo posve preuzela ostale filmske rodove — žurnale, reklame, dokumentarce, obrazovne programe... Odnosno, gotovo ih je posve izbacila iz repertoarnih kina. Ali, i područje je igranoga filma, križanog s radijskim i showmanskim kazališnim formama, generiralo plodne televizijske forme: igrane serije i serijale svakovrsnog žanra, televizijske drame i televizijske filmove, raznovrsne studijske zabavljačke predstave (showove).

Televiziji je snagu dao kulturni multiplicitet, kulturna sveobuhvatnost njezina programa. Novinari su otprva bili tek jedni od faktotuma u raznovrsnom sklopu ostalih faktotuma ove televizijske sveobuhvatnosti. Niti, nužno, upravno najvažniji, a ni programski.

Programska neinventivnost

Plima novinarstva na Hrvatskoj televiziji, treba se bojati, karcinomskoga je karaktera.

Ona nije plodom neke narasle programske inventivnosti. Emisije vijesti što se vrte tijekom dana samo preslaguju iste vijesti, uz tek različitu scenografiju, različita voditelja, uz začin neke idiosinkratičke voditeljske bizarnosti (npr. Puni krug). Silne raspravljačko-magazinske emisije vrte iste voditelje ili voditelje istoga tipa, uglavnom iste goste i uglavnom klišejizirane teme. A sve to još dodatno variraju reportažni dokumentarci, tome dodajući razvučenije ilustracije iz života. I sve se to višestruko reprizira.

Kao što karcinom ne podrazumijeva samo nesuzdržan rast jednih stanica, nego istodobno uništavanje i potiskivanje susjednih u ograničenome tijelu, tako i novinarsku dominaciju prati stanjivanje produkcije izvornih serijskih zabavnih programa, skresavanje dramskoga programa i filmskih participacija i akvizicija, svođenje obrazovnih i dječjih programa na studijske sesije, a ne autonomno strukturirane radove, dokumentarnog programa na produžetak novinarskog. Izvorni se ambiciozni programi (tzv. sporovoz) gube, uz inflaciju jeftino kupljenih stranih programa (a i njih se kreše). Novinari postaju glavna zaposlena snaga televizije, na ostala se stvaralačka zanimanja (na sporovoz) atakira sužavanjem termina, drastičnim smanjivanjem ekipa prema novinarskom standardu, zatezanjem isplate honorara — što sve udara na proizvodni standard tih emisija i mjeru njihove zastupljenosti. A sve je to praćeno prijetnjom izbacivanja vanjskih suradnika, koji su uvijek vukli sporovoz — onaj proizvodno ambiciozni, transaktualni program.

Karcinomsko novinarstvo — je li to doista kob javne televizije — HRT-a?

Hrvoje Turković