Muke po Mateju

Muke po Mateju

Imam dojam da sam, tjerajući lisicu, istjerao vuka. Lisica je u ovom slučaju g. Ivan Herceg, voditelj lektorske službe »Jutarnjeg lista«, a vuk hrvatski prijevod Jeruzalemske Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti, što su ga potpisali naši ugledni bibličari Adalbert Rebić, Jerko Fućek i Bonaventura Duda.

Priznajem da nisam ni znao da postoji to izdanje. Mea culpa! Kršćanska sadašnjost nije se, čini mi se, pretrgla da svrati pozornost javnosti na taj svoj hvale vrijedan pothvat.

Ispričavam se stoga g. Hercegu i njegovim kolegama u »Jutarnjem listu« što sam ih potvorio za nešto za što oni nisu krivi.

Ipak, morat ću malo cjepidlačiti ne bih li pokazao da nije baš sve onako kako g. Herceg tvrdi u svom reagiranju na moj tekst. Postoje stanovite razlike i između teksta u Jeruzalemskoj Bibliji i onoga koji je g. Živko Kustić citirao u svojoj kolumni od 17. srpnja ove godine.

Najprije bih naveo sporno mjesto iz Biblije u izdanju Stvarnosti iz 1969. godine, koje za mene i dalje ostaje kanonsko.

»Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač. Da, došao sam da rastavim sina od njegova oca, kćerku od njezine majke i snahu od njezine svekrve. Čovjeku će biti neprijatelji njegovi ukućani.«

Nadam se da ćemo se svi složiti da ove rečenice bolje i skladnije zvuče nego u Jeruzalemskoj Bibliji iz 1996. godine:

»Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.«

A evo kako je taj isti fragment iz Matejeva evanđelja citirao g. Živko Kustić u novinama:

»Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kći od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će biti njegovi ukućani.«

Čini mi se da razlike između ova dva potonja citata potječu više iz nemara i površnosti, nego od svjesne namjere. Tko je bio tako nemaran i površan te upotrijebio oblik kći u akuzativu umjesto kćer? Na to nam pitanje g. Herceg ne odgovara. Je li moguće da taj grijeh ide ipak na dušu sama tekstopisca, g. Kustića?

A sad malo o hrvatskom prijevodu Jeruzalemske Biblije. Usudio bih se ustvrditi, ne samo na temelju ovoga slučajno izabranog primjera, da je taj prijevod osakaćena verzija (u jezičnom smislu) našeg općeprihvaćenog prijevoda iz 1969. godine.

Činjenica je da je netko (još nije jasno tko jer se to ne može razabrati ni iz kratke napomene na početku hrvatskog prijevoda Jeruzalemske Biblije) uzeo sebi pravo da svojevoljno prekraja i mijenja jezično skladan prijevod iz 1969. godine, prema nekim novijim jezičnim shvaćanjima, uputama i navadama. Konkretno mislim na našu jezičnu politiku i praksu u posljednjih desetak godina. Pa zar će se i ubuduće za svaki novi politički režim priređivati nove jezične verzije hrvatskog prijevoda Biblije?

Zanimljivo je da jezični redaktor izdanja Stvarnosti Josip Tabak nije očito sudjelovao u masakriranju originalne verzije hrvatskog prijevoda, i da je njegov posao naknadno preuzeo netko tko nema ni približno toliko jezičnog i literarnog znanja i tankoćutnosti kao što ih ima naš legendarni književni prevoditelj.

Za znatiželjnije čitatelje »Vijenca« navest ću na kraju i isti ulomak u prijevodu Novoga zavjeta Ivana Šarića (četvrto izdanje, Salzburg, 1966):

»Ne mislite da sam ja došao da donesem na zemlju mir. Nijesam došao donijeti mir, nego mač. Ja sam došao da rastavim sina od oca, kćer od majke, snahu od svekrve. Tako postaju čovjeku neprijatelji njegovi vlastiti domaći.«

A za one čitatelje koje možda zanima kako to mjesto iz Matejeva evanđelja glasi u prijevodu Vuka Stefanovića Karadžića (Beograd, 1930), što je vrlo dugo bio u uporabi i u Hrvatskoj, evo tog istog fragmenta na srpski način:

»Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine. I neprijatelji čovjeku postaće domašnji njegovi.«

Zlatko Crnković

Ovim tekstom Redakcija smatra polemiku zaključenom.