Mobilne telefonske mreže treće generacije

U posljednje vrijeme u medijima, poglavito stranim može se naići na pregršt informacija o mobilnim telefonskim mrežama treće generacije. Radi se zapravo o mrežnoj infrastrukturi nove generacije, pri čemu je uporaba termina »telefonske« prilično loša pošto je usluga telefonije u tradicionalnom smislu tek jedna od brojnih usluga koje ova nova tehnologija nudi, odnosno upravo zbog tih novih vrlo zanimljivih usluga, može se očekivati da će uređaji koji će nuditi samo mogućnosti telefonije biti relativno rijetko korišteni u praksi. Da bi se izbjegle bilo kakve zabune terminološke prirode sve češće se ove mreže nazivaju jednostavno 3G mreže.

Uspješna realizacija ovako kompleksne mrežne infrastrukture koja nudi veliki broj različitih usluga na globalnoj svjetskoj razini jednostavno nije moguć bez standardizacije brojnih segmenata izvedbe. Djeluje pomalo iznenađujuće da je već postignut sporazum između europskih i japanskih proizvođača opreme za izvedbu infrastrukture oko standarda za njenu izvedbu pod nazivom UMTS (Universal Mobile Telecommunications System). Radi se o vrlo opsežnom standardu koji uključuje brojne detalje izvedbe, od kojih je za najširu javnost svakako najzanimljiviji onaj koji se odnosi na prijenos podataka. UMTS standard predviđa izvedbu znatno naprednijeg sustava prijenosa podataka, koji bi omogućio znatno veće brzine prijenosa podataka koje su nužno potrebne kada se radi o uslugama koje predviđaju prijenos multimedijskih sadržaja, videa, grafičkih informacija i sl.

Bez obzira na svu važnost standarda, najatraktivniji dio nove tehnologije su svakako uređaji pomoću koji će biti moguće korištenje usluga koje će nuditi 3G mreže. Predviđa se da će proizvođači ponuditi četiri kategorije uređaja za korištenje usluga koje nude 3G mreže. U prvu kategoriju spadaju funkcionalno prošireni telefonski uređaji koji će pored klasične telefonije nuditi mogućnost pohrane određene manje količine podataka na mreži, dok će već druga kategorija nuditi znatno naprednije mogućnosti prijenosa video informacija, pristup internetskim sadržajima što uključuje i praktično sve vrste multimedijskih sadržaja. Uređaji koji će biti opremljeni vlastitom memorijom u koju će se moći pohraniti određena količina podataka, te alfanumeričkom tipkovnicom koja će se po potrebi moći radi lakše uporabe fizički odvojiti od uređaja ubrajaju se u treću kategoriju. Konačno kao što se može pretpostaviti u posljednju, četvrtu kategoriju ubrajaju se uređaji koji su zapravo ručna računala, opremljena operacijskim sustavom, odgovarajućim sučeljem grafičkim sučeljem, mogućnošću uporabe određenih programa i svim ostalim mogućnostima koje karakteriziraju računala. U vezi sa iznesenom kategorizacijom valja uzeti u obzir činjenicu da će zapravo i prve tri kategorije uređaja vjerojatno u sebi uključivati računalo posebne namjene, vrlo ograničenih mogućnosti sa reduciranim korisničkim sučeljem u funkcionalnom smislu.

Prilikom izvedbe spomenutih uređaja bez obzira na kategoriju inženjeri su suočeni s jedne strane potrebom da uređaji budu fizički što manjih dimenzija i što lakši, te s druge strane potrebom da uređaj bude funkcionalno i ergonomski oblikovan. To konkretno znači da se uređaj ne može pretjerano smanjivati pošto onda nastaje problem kvalitetnog i čitljivog prikaza potrebnih informacija, što je posebno kritično kod prikaza multimedijskih i grafičkih informacija. Slična situacija je i sa izvedbom sučelja za izdavanje naredbi uređaju, koje se u fizičkom smislu realizira pomoću tipkovnice čijim pretjeranim smanjivanjem neizbježno dolazi do ergonomskih problema. Neki stručnjaci predlažu da se problem tipkovnice može riješiti tako da se umjesto tipkovnice koristi poseban modul za prepoznavanje govora, što znači da bi se naredbe uređaju izdavale glasom. Ova opcija bez obzira na atraktivnost svakako nije izvjesna, pošto je opće poznato da tehnološka rješenja za prepoznavanje govora prati čitav niz otvorenih pitanja od kojih su najvažnija ona vezana za pouzdanost odnosno točnost prepoznavanja glasovnih komandi, te problem minijaturizacije brzih računalnih modula koji su prijeko potrebni za obradu digitaliziranog glasa. Zbog svih ovih vrlo ozbiljnih problema prevladava mišljenje kako će prvi uređaji koji će se pojaviti na tržištu ipak biti opremljeni nekom vrstom tipkovnice. Tipkovnica se u fizičkom smislu može izvesti stvarno pomoću tipki, ali i isključivom uporabom pokaznika osjetljivog na dodir tako da se na dijelu pokaznika nacrtaju tipke. Dodirom pokaznika na mjestu gdje je nacrtana tipka ostvaruje se funkcija prave tipke. Ovaj pristup nudi svakako znatno veću fleksibilnost u pristupu, pošto tipkovnica ili neki njeni dijelovi nisu potrebni u svim situacijama upotrebe uređaja, tako da se onda može povećati korisni prostor za prikaz informacija. Praktično jedina manjkavost ovog rješenja je cijena izvedbe, tako da se ovo rješenje može očekivati tek kod dijela uređaja čija će cijena biti nešto viša.

Mobilne telefonske mreže treće generacije predstavljaju tehnologiju koja će po svim predviđanjima biti raspoloživa za otprilike dvije godine. U mnogim, poglavito razvijenim zemljama vrlo intenzivno se radi na natječajima za dobivanje koncesija, pri čemu se spominju upravo astronomski iznosi koji u pravilu iznose nekoliko milijarda dolara. Bez obzira na to interes investitora za ulaganja u ovo područje je velik. To se može lako razumjeti uzmu li se u obzir iznimne multimedijske mogućnosti ovih mreža i brojne druge usluge koje su do sada bile raspoložive tek uz primjenu računala otvaraju prostor za vrlo unosne poslove brojnim granama gospodarstva, među kojima je svakako među vodećima i onako prebogata industrija zabave koja raspolaže takvim financijskim potencijalima da bi bez većih problema samostalno mogla isfinancirati cjelokupnu izgradnju infrastrukture. Pomalo zlokobna predviđanja analitičara kako će svi oni koji žele pratiti nove trendove u razvoju telekomunikacijskih tehnologija otprilike svake dvije godine morati nabaviti novi mobilni uređaj, u potpunosti su se ostvarila. Tome svakako valja dodati u ovom trenutku potpuno otvoreno pitanje cijene uređaja koji će biti potrebni za korištenje usluga koje nude 3G mreža, koja može biti vrlo ozbiljna prepreka za brže širenje ove tehnologije u praksi. Dodatne informacije o tehnološkim rješenjima vezanim za mobilne telefonske mreže treće generacija raspoložive su preko sljedećih hiperveza:

http://www.nokia.com/

http://www.motorola.com/

http://www.ericsson.com/

Slaven Batnožić