Kultno mjesto svjetskog pijanizma

Kultno mjesto svjetskog pijanizma

Prvo mjesto, zlatnu medalju, lovorvijenac i nimalo zanemarivih 25.000 dolara osvojio je osamnaestogodišnji Kinez Yundi Li. Ovaj mladi pijanist (uz Krystiana Zimermana najmlađi pobjednik Chopinovih natjecanja uopće) studij klavira završio je u Kini te je do sada nagrađivan na međunarodnim pijanističkim natjecanjima: Igor Stravinski (Champaign-Urbana, SAD), Franz Liszt (Utrecht) i Gina Bachauer (Salt Lake-City, SAD)

Frédéric Chopin skladateljska je i pijanistička legenda 19. stoljeća. Njegova miješana poljsko-francuska krv prevagnula je ipak na poljsku stranu. Chopin se sam smatrao Poljakom, a Poljaci ga uzimaju za jedan od najsjajnijih ukrasa vlastite nacionalne kulture. Do dana današnjega! Kult Frédérica Chopina u Poljskoj iznjedrio je i pijanističko natjecanje koje nosi njegovo ime. Chopin konkurs najuglednije je glasovirsko natjecanje na svijetu, a održava se od 1927. I premda su se društvene i političke okolnosti, pa i samo poimanje važnosti kulture, klasične glazbe i pijanizma za posljednjih sedamdesetak godina dosta mijenjali: Chopinov kult u Poljskoj ostao je netaknut, a njegov odsjaj proširio se doslovce po cijelom svijetu. Ako pojam romantičarskoga pijanizma danas još uopće ima nekog smisla, onda je on najuže vezan uz Chopinovu glazbu. Prošle je godine cijeli kulturni svijet obilježio 150. obljetnicu Chopinove smrti. Niz glazbenih manifestacija u Poljskoj dalo je tome važan prinos. Stjecajem okolnosti, vrijeme Chopinova međunarodnoga pijanističkog natjecanja (koje se održava svake pete godine), palo je upravo u godinu 2000, pa je tako organizacija posljednjeg Chopin konkursa u ovom stoljeću ujedno bila i točka na »i« cijele Chopinove godine. Ona je službeno završila protokolarnim koncertom pobjednika natjecanja i dodjelom nagrada.

Kultni događaj

Chopinovo natjecanje simbol je poljske glazbene tradicije i kultni događaj poljske glazbene kulture. Na posredan način i njezin veliki izvozni proizvod. Jer biti laureatom Chopinova natjecanja poljska je marque de qualité s međunarodnim jamstvom. Za mlade pijaniste to je bila i ostala željena odskočna daska u predvorje međunarodne pijanističke slave. Mjesto na kojem će ih čuti znalci, a zapaziti predstavnici menedžerskih agencija i diskografskih kuća. Dakako da pravoga jamstva za postizanje toliko žuđene pijanističke slave nema, jer mnogo se laureata dosadašnjih Chopinovih natjecanja utopilo u osrednjosti, pa čak i anonimnosti, ne ostvarivši ništa od očekivana proboja u svjetsku pijanističku elitu. A mnogi su u nju ušli bez dobivenih nagrada na Chopinu, čak i ne pristupivši nikada tom natjecanju. Na individualnim stazama umjetničkog uspona i priznanja nema pravila, ni sigurnosti. Baš kao ni u životu! Pitanje je, dakako, što provocira sve te mlade ljude da se prijavljuju na natjecanje poput Chopinova, koje je među najzahtjevnijima i najnapornijima u svijetu? Da li je to samo želja za slavom ili možda poriv snažna natjecateljskog duha, koji ih navodi da izmjere snage s vršnjacima, da odrede vlastite koordinate u najjačoj mogućoj konkurenciji? Vjerojatno od svega pomalo!

Rigorozna pravila

Kako bilo da bilo, svako izdanje Chopina okupi stotinjak mladih pijanista iz gotovo svih dijelova svijeta (najviše ih se do sada prijavilo 1980. — 149 iz 36 zemalja), no pravila su vrlo rigorozna, i u drugu etapu prolazi 38 kandidata, u treću dvanaest, a u završnicu samo šest. To su laureati i njima se dodjeljuje šest postojećih službenih nagrada. Stroga su natjecateljska pravila i žiri sastavljen od velikih reprezentanata poljske pijanističke škole, uz više inozemnih jakih pijanističkih imena (od kojih su mnogi i sami bili laureati natjecanja), visoki prag spoticanja, koji uspiju prijeći tek sretni malobrojni. Chopin konkurs natjecanje je na kojem se isključivo sviraju djela Frédérica Chopina. Pjesnik klavira ostavio je iza sebe golem opus raznolikog glazbenog sadržaja, s velikim formama poput sonate ili klavirskog koncerta, ali u prvom redu različitih klavirskih minijatura (poloneza, nokturna, mazurki, valcera, preludija i imprompa), te s dva pakleno teška sveska od sveukupno 24 etide, zbog kojih je — kažu — fenomenalni virtuoz Liszt Ferenc bio prilično ljut, jer je među njima našao valjda jedine skladbe koje nije mogao svirati prima vista.

Granicu pijanističkog virtuoziteta, koju su Chopin i Liszt postavili svojim klavirskim opusom još u prošlom stoljeću (a koju su nakon njih neznatno pomaknuli jedino Debussy i Rahmanjinov), moraju savladati svi sudionici Chopinova natjecanja. Tehnika, doduše, ne čini pijanista, ali je ona conditio sine qua non, ona je osnov i temelj svakoga kvalitetnog muziciranja. Tehnika ovisi o osobnim predispozicijama, ali i o školi, i visoka razina pijanizma koja se redovito susreće na velikim natjecanjima, poput Chopina, rezultat je sretnog spoja dobre škole i izrazite darovitosti pojedinca.

Visoka razina

Upravo dovršeno 14. Chopinovo međunarodno pijanističko natjecanje, Varšava, 4-22. listopada, s 94 kandidata iz 25 zemalja, pokazalo je već tradicionalno vrlo visoku tehničku razinu natjecatelja. I to što se obično može vidjeti i čuti na Chopin konkursu realna je slika stanja mladoga pijanističkog naraštaja danas u svijetu. Ne postoji ni jedno mjesto, ni jedno okupljalište mladih pijanističkih snaga (bez obzira na to je li riječ o natjecanju ili kakvoj drugoj manifestaciji), koje bi dalo relevantniju sliku tog stanja. Njega danas obilježuje vrlo visoka tehnička razina izvođenja sa tek tu i tamo snažnijim proplamsajem profiliranije umjetničke osobnosti. No profiliranost talenta i jaka individualnost oduvijek su bile rijetke osobine. Što se Chopin konkursa tiče, to se u posljednjih deset godina dosta dramatično manifestiralo nedodijeljivanjem prve nagrade na 12. i 13. natjecanju. Godine 1990. i 1995. pobjednikom Chopina postali su dobitnici druge nagrade, koja je na prošlom Chopinu bila ravnopravno podijeljena između dvojice pijanista.

Ove godine, da li zbog realno kvalitetnijih kandidata ili zbog želje da se ne demoralizira buduće sudionike, između šest finalista pobjednikom je postao prvonagrađeni, osamnaesto godišnji kineski pijanist Yundi Li. Kao i uvijek, bilo je podijeljenih mišljenja i među članovima žirija, koji (u sastavu pripadnika ugledne, ali dosta konzeravativne poljske pijanističke struje na čelu s predsjednikom žirija Andrzuejom Jasinskim, te Reginom Semndzianskom, Halinom Czerny-Stefanskom i Lidiom Grychtolownom, kao i svjetskih pijanističkih imena: Marte Argerich, Eugena Indjica, Paula Badure-Skode, Sequeire Coste), nije ni mogao procjenjivati jednodušno. Tako su Mihaela Ursuleasa, rumunjska pijanistica vrlo profilirane umjetničke osobnosti i Ruskinja Valentina Igošina ostale bez službenih nagrada, premda je Rumunjkaa osvojila nagradu publike, kao najveće neoficijelno priznanje natjecanja. Od šestero finalista japanska pijanistica Mika Sato i Kineskinja Sa Chen, izvrsne predstavnice zemalja Dalekog istoka, pokazale su izvanredno visoku tehničku razinu i mnogo suptilnosti u načinu interpretacije (pogotovo to vrijedi za Sa Chen). Poetični Talijan Alberto Nose i tradicionalno pijanistički perfektuirani ruski kandidat Aleksander Kobrin, zauzeli su peto, odnosno treće mjesto. Mnogo senzibiliteta pokazala je dvadeset sedmogodišnja argentinska pijanistica Ingrid Fliter, koja je u finalu jedina svirala klavirski koncert u f-molu i pobrala oduševljeni pljesak prepune Filharmonijske dvorane.

Kinez najbolji

No prvo mjesto, zlatnu medalju, lovorvijenac i nimalo zanemarivih 25.000 dolara osvojio je osamnaestogodišnji Kinez Yundi Li. Ovaj mladi pijanist (uz Krystiana Zimermana najmlađi pobjednik Chopinovih natjecanja uopće) studij klavira završio je u Kini te je do sada nagrađivan na međunarodnim pijanističkim natjecanjima: Igor Stravinski (Champaign-Urbana, SAD), Franz Liszt (Utrecht) i Gina Bachauer (Salt Lake-City, SAD). Vrlo muzikalan, krasno kultivirana tona i prirodne osjetljivosti za Chopinov rafinirani pijanistički stil, Yundi Li, koji je očigledno došao iz drugoga svijeta, s nasljeđem druge kulture, samo dokazuje kako je u umjetnosti intuicija važnija od tradicije, i kako su profilirana individualnost, otvorene frekvencije za izravno spiritualno iskustvo, definitivno najjači aduti. I to je zapravo najljepša poruka koju je ove godine dalo Chopinovo natjecanje. Da li je Yundi Li veći pijanist od Mihaele Ursuelase ili Ingrid Fliter, ostaje pitanje osobnog ukusa. On je drukčiji, ali se mora priznati i vrlo uvjerljiv u svom prirodnom načinu poimanja šopenovske fraze, tema rubata, osjećaja ritma ili daha cjeline u većim formama. Njegova izdvedba Andante spianata i Velike poloneze u Es-duru, op. 22 na koncertu laureata bila je uvjerljiv primjer autentične interpretacije Chopina. Yund Li i njegova kineska kolegica Se Chen podijelili su specijalnu nagradu za najbolje izvođenje poloneze, dok za najbolju izvedbu mazurke i glasovirskog koncerta nagrade nisu dodijeljene.

Sentimentalno o tradiciji

Uza sve moguće primjedbe na rad žirija, osobito u pogledu neumoljivosti procjena i kriterija nekih njegovih konzervativnijih predstavnika, uza sve probleme koji se u komunikaciji još osjećaju kao posljedica dugogodišnje poljske izoliranosti i pripadnosti zemljama Istočnog bloka, Chopinovo natjecanje trajno je kultno mjesto svjetskog pijanizma. Dakako da će u budućnosti biti potrebno mudro ostvariti ravnotežu između realnih, novih političkih i društvenih okvira te tipično poljski sentimentalnog odnosa spram vlastite tradicije. Natjecanje unutar zadanih okvira inače funkcionira savršeno. A dobra dugogodišnja praksa produkcije nosača zvuka, koja promptno prati sve etape, danas je samo s vinilke prešla na kompaktne ploče. Kronika natjecanja najbolji je popratni materijal i najveća reklama Chopinu. U tijeku održavanja pojedinih etapa snimljeni se materijal rabi za nosače zvuka i odmah objavljuje. Tako se, primjerice, CD pobjednika mogao nabaviti ne samo na posebnom štandu u predvorju Filharmonijske dvorane nego i u gradskim prodavaonicama gramofonskih ploča, dan nakon objave rezultata!

Danas je Chopinovo natjecanje na prekretnici, ponajprije organizacijski, ali i umjetnički. Na postojeći sustav bodovanja ima dosta primjedbi, a javljaju se i nove ideje koje teže transformiranju manifestacije. Ali, štogod se dogodilo s natjecanjem, Chopinova glazba ostat će trajnim pobjednikom. S njom su Poljaci ionako osvojili svijet. Jer Chopin ima svoje mjesto u njihovu srcu. On je svjetlo njihove umjetnosti i živi u skrovitu kutku njihove duše.

Bosiljka Perić-Kempf

Ian Popis, slobodni novinar i vrlo upućeni voditelj press-službe Chopinova natjecanja:

»Činjenica da je japanska tvrtka Maxell glavni sponzor natjecanja nema nikakva utjecaja na njegov umjetnički profil. Situacija je tu vrlo čista. Uostalom, Maxell nije jedini financijski pomagač Chopina. Mecena natjecanja je privatna osoba, vrlo poznati poljski biznismen Ryazard Krauze, glavni je sponzor japanska tvrtka Maxell, dok su Poljske telekomunikacije na trećem mjestu. To su glavni financijeri natjecanja! Službene nagrade daje Ministarstvo kulture. Ima i privatnih, neslužbenih nagrada, no one dodjeljuju pojedinci ili institucije prema svojim pravilima. Postoji šest službenih nagrada za finaliste i tri specijalne nagrade: za najbolje izvođenje mazurke, poloneze i glasovirskog koncerta. Među neoficijelnim nagradama svakako je najatraktivnija nagrada publike, koju dodjeljuje uprava Poljskog radija, a koju je ove godine osvojila vrlo darovita rumunjska pijanistica Mihaela Ursuelasa.

Velike se rasprave vode oko toga treba li Chopinovo natjecanje mijenjati i u čemu. Sada zaista ne mogu reći što će se dogoditi za pet godina, do sljedećega natjecanja. Po mom mišljenju, ili uopće neće biti promjena, ili će one biti vrlo radikalne. Chopinovo natjecanje u ovom obliku, gotovo nepromijenjeno u sedamdesetak godina, razvilo se u najjače pijanističko natjecanje uopće. To je normalno natjecanje, ali vrlo teško, vrlo naporno za kandidate. I što se mene tiče, moglo bi tako i ostati. Zahtjevi su veliki, selekcija vrlo oštra, a rezultati, obično, visoke kvalitete. Na kraju, to je natjecanje za samo jednog pijanista. Onoga koji pobijedi. I to, po mom uvjerenju, ima smisla. Osim toga, ovo natjecanje ipak daje dobar pregled dosega aktualnih mladih pijanističkih nada. Demonstrira postignuća pojedinih škola i individualnih talenata. Zato mislim da je dobro takvo kakvo jest. No javljaju se zagovornici nove ideje — da se natjecanje transformira u svjetski festival Chopinove glazbe. To su krajnosti o kojima se sada razmišlja, kada se govori o budućnosti natjecanja. Festival kao posebni projekt, za posebne talente, zahtijevao bi drukčiji pristup, ali je još jaka i ideja o nastavljanju tradicionalnog Chopin konkursa. Obje su ideje zanimljive, jer predstavljaju dvije različite mogućnosti daljeg širenja interesa za Chopinovo stvaralaštvo. Koja će od tih ideja prevagnuti u realiziranju sljedeće manifestacije 2005. godine, to stvarno ne znam.«

Bosiljka Perić-Kempf