Kuharica za početnike

Kuharica za početnike

William S. Burroughs, Goli ručak, prev. Borivoj Radaković, Šareni dućan, Koprivnica, 2000.

»Za vezu je najvažnije da se razgovor ne prekine«. Slogan je to jednoga od Hinetovih reklamnih džinglova za njihov paket mobilnog telefoniranja. Na taj izazov konkurentskih reklamdžija McDonaldsovi propagandisti odgovaraju u ozbiljnijem, gotovo zaručničkom tonu: »Jeste li spremni za ozbiljnu vezu?«, mameći time svoje kupce u čvrsti metabolički zagrljaj s okusom brze hrane. Ako vam vijesti iz svijeta ovisničkog potrošačkog kapitalizma još nije dosta, savjetujemo da provjerite kojim, recimo, zrakoplovom ubuduće letite, jer je jedan od Alitalijinih pilota umro od predoziranja heroinom.

Režim i ljepilo

Poučak koji bi svak iole pametan izveo iz ovih primjera banalan je i više nego jasan: čovjek uvijek treba znati kako i kad s lošom navikom prekinuti. No, je li tako i s čitanjem književnosti? Može li se čovjek, ne dao bog, navući na metafore, sinegdohe, metonimije ili rime? Odgovor koji bi na taj upit dao preminuli američki pisac William Burroughs nalazi se na 218. stranici njegova romana Goli ručak. I više je nego potvrdan. Riječi, naime, stvaraju gadnu ovisnost. Pomislimo samo na Castrove višesatne govore, ili beskonačne transkripte iz Stipina ureda. »Bit je ovisnosti«, osim toga, »da sili na kontakt«. Stoga »u Goli ručak možete zasjeći u svakoj točki presjeka«, napisao je Burroughs davne 1959. smatrajući i književnu naraciju parazitskim organizmom koji se hrani sokovima ljudskoga mentalnog metabolizma. Inaugurirajući time književni postupak poznat pod nazivom cut up, Burroughs tada nije ni mogao naslutiti kako će najveću posvetu svom (anti)književnom izumu dobiti nekih tridesetak godina kasnije. I to ni od koga drugog nego od gikovskog kompjutorskog establišmenta. Nijedan, naime, tekstualni procesor nije danas zamisliv bez Burroughsovih kolažnih cut and paste procedura. A takozvani Burroughsov Simulator kojim se u literarne svrhe svak može okoristiti na webu na adresi www.bigtable.com/cutup potvrda je o tome kako preminuli pisac ima i status nedvojbeno kulerske hakerske programske rutine. Na tom se sajtu, naime svaki unešeni tekst podvrgava piščevoj metodi sjeckanja rečenica i njihovih prespajanja u nove, nepredvidljive kombinacije. Pod automatskim rutinama softverskog koda Burroughsovo djelo danas slobodno pluta poput kakva softverskog kiborga na mreži.

Prisvajanje Burroughsa od današnjih mrežnih frikova nije nikakva dehumanizacija lika i djela staroga Billa. Već logična posljedica proizašla iz do kraja realizirane intencije njegova djela. »Ja sam samo instrument za zapisivanje«, napisao je. Pa zašto ga onda drugi ne bi mogli upotrebljavati kao koristan alat? Kao još jednu opciju u Corel Drawu ili Adobe Pagemakeru? Kad su već Slobine mostove, osim toga, mogli u Srbiji pogađati Gatesovi softverski paketi Falconview, a ne neke junačke ruke vojnika Ryana (koji je izbor tu humaniji?), kako onda simulacijski svjetovi informacije ne bi mogli s lakoćom asimilirati okorjela bitnika iz šezdesetih?

Metabolizam upravljačkih sistema

Objavljivanje Burroughsova Golog ručka u nas (sa četrdeset godina zakašnjenja) u knjiškoj formi nije u tom kontekstu suvišno. Dapače, njegov Goli ručak postaje baš ono što je Burroughs otpočetka i htio — početnica, »nacrt, priručnik«. Nove generacije stasale na Internetu mogu dosta toga naučiti iz njegova štiva posebice o današnjem stanju »implozije tehničkog, tekstualnog, organskog, mitskog i političkog«. Kako su danas kontrolni mehanizmi informacije posvuda — od upozorenja na kremama za sunčanje do virulentnih poruka preko e-maila — Burroughsov inventar pojedinačnih i masovnih ovisništava o kontroli svih oblika (pomislimo samo na uvriježeni izraz control freak u techno geekova) služi kao dobro upozorenje o bolesnim metaboličkim procesima sistema upravljanja koji su na djelu. Njegova, doslovce zarazna, kritika današnjih kontrolnih mehanizama implantira parazitske narativne nametnike koji iznutra razjedaju same životne sokove tih mehanizama. »Demokracija je kancerozna, a njezin rak jesu činovnički uredi«,... »murjaci vrebaju iz čučavaca nasnifani amonijakom«,... »prodavanje je veća navika nego uživanje«,... »subjekt pregorijeva kao preopterećeni stroj za mišljenje«,... »Predsjednik pati od prikrivene ovisnosti o atomskoj klaonici«,... »došli smo se hraniti važim nazadnjaštvom«,... Sve su to primjeri briljantne barouzovske književne virulencije. Kako derački procesi globalnoga kapitala sada sve više poprimaju neskriveno biološke osobine; od dekodiranja ljudskog genoma, preko tzv. tvrtki Inkubatora koje se bave započinjanjem biznisa u Americi, ili recimo koncepta zaraznog marketinga koje primjenjuju velike zapadnjačke tvrtke tako što od svojih uposlenika preuzimaju e-mail adrese njihovih prijatelja i znanaca i zatim im šalju promotivne poruke, tako i Burroughsova deviza — Jezik je virus — nalaže nove procedure našega rukovanja jezičnim porukama. Gerilsko ubrizgavanje kulturnih virusa koji preporuča stari Bill i koje bi bilo najprimjerenije staničnoj diobi upravljačkih mikromehanizama rastakalo bi hijerarhijsku organizaciju kontrolnih sustava prisiljavajući ih na produktivnu mutaciju ili samouništenje.

A kako je i ovaj tekst, što ga upravo čitate, po strogoj Burroughsovoj logici pun kontrolnih parazita, odlučili smo ga podvrgnuti antibiotičkom djelovanju Burroughsove cut up mašine. Ne bismo li osnažili imunološki sustav teksta. Evo što smo kao rezultat dobili: »bog biznisa je virus... iz mobilnog parazita e-mail iz Stipina ureda... murjaci vrebaju iz Burroughsova Golog ručka... cut up demokracija na djelu... logična posljedica techno geekova...«

Predrag Madžarević