Kraj ili početak?

Kraj ili početak?

Izložba prikazuje mahom europsku umjetnost, od gotike pa do danas, vezanu uz poimanje smrti i kraja svijeta, apokalipsu, razna čudovišta, suvremene mutante i robote...

U praškoj Narodnoj galeriji, u palači Kinsky, nedavno obnovljenoj baroknoj palači na Starogradskom trgu, postavljena je izložba vrlo intrigantna naslova, Kraj svijeta? Budući da je Prag ove godine jedan od europskih gradova kulture, čini se više nego prikladno organizirati izložbu takve vrste u samom njegovu središtu.

Postavljanje vječnog pitanja o kraju svijeta uvijek je bila misao vodilja za ljude različitih struka, umjetnika, filozofa, sociologa, psihologa i drugih. Način na koji je kraj svijeta promišljan nekoć, a i danas, uvijek je vezan uz civilizacijske katastrofe, bilo prirodne ili one koje je uzrokovao sam homo sapiens. Izložen je velik broj djela iz zbirke češke Narodne galerije, od prvih promišljanja o smrti i apokalipsi pa do onih suvremenih iz ostalih muzeja, galerija i privatnih zbirki, a podijeljena je u nekoliko cjelina. Cjeline su naslovljene Simboli smrti, Umjetni život, Apstrakcija i Novi početak.

Kraj tisućljeća i godina u kojoj danas jesmo jasno su prokazivani kao vrijeme smaka svijeta. Da, ali kome? Što 2000. znači Kinezima, Židovima ili Arapima??? Priče o Posljednjem sudu, raju, paklu i čistilištu nasljeđe su kršćanskoga svijeta, a kršćani nisu jedini koji razmišljaju o kraju. Ipak, kraj je u konačnici neizbježan, a iza njega ne može doći ništa drugo doli početak. Vrijeme je, dakle, bitan i nezaobilazan činilac u cijeloj priči. Čak je i na samoj izložbi vrijeme popraćeno velikom pozornošću. Vrijeme je od čovjeka zaslužilo stanku, piše na jednom od izložbenih panoa.

Izložbu u palači Kinsky osmislio je češki multimedijalni umjetnik Milan Knížak, koji u predgovoru popratnoga kataloga objašnjava činjenicu o prestanku života i njegovu novom početku u nekom drugom svijetu. Kraj ljudskoga života je zanimljiv jer nitko ne zna što će postati, kaže Knížak. Na organiziranju izložbe angažirani su vrsni češki povjesničari umjetnosti, znanstvenici, psihijatri i psiholozi, filozofi, teoretičari novih medija i izdavači. Mnogi su od njih dali veliki prinos u izradi kataloga, koji nije klasičan katalog izložbe, nego skup sjajnih eseja, razgovora i razmišljanja o koncu i kraju u različitim medijima i razdobljima. Izložba prikazuje mahom europsku umjetnost, od gotike pa do danas, vezanu uz poimanje smrti i kraja svijeta, apokalipsu, razna čudovišta, suvremene mutante i robote...

Od gotičkih raspela, Dürerove Apokalipse, Boschovih replikanata, Riberinih, Piranesijevih i Goyinih grafika, Bassana, Steena i Sprangera pa do modernih, Edvarda Muncha, Františeka Kupke i Lucija Fontane te suvremenih čeških umjetnika Petra Pavlíka, Jiűíja Černickog, Davida Černýja ili Petera Rónaia, kroz izložbu dominiraju dvije krajnosti, smrt i optimizam novoga početka. Česte su projekcije tzv. homo novusa, homo cyborgusa, koji nezaustavljivo dolaze. Pojmovi genetičkog inženjeringa i suvremene mutacije nisu zaobiđeni. Isto tako nisu zapostavljene pošasti novovjekovnoga čovjeka, ratovi, bolesti, kuge i drugi katastrofični modusi, kojima je smrt veliki predznak.

Vrlo je zanimljivo kako pojedini umjetnici iz pojedinih razdoblja tretiraju smrt i na koji se način ona prikazuje. Najčešće su to prikazi ljudskog kostura, vječnoga ljudskog straha. Ostale se metafore svode na čudovišne likove, vile i vilenjake, bića iz mašte. Noviji umjetnici pak prikazuju ranjivu ljudsku egzistenciju na posve drukčijim načelima, često nadrealističkim i apstraktnim prizorima, nedokučivima poput same smrti. Izložba svojom koncepcijom, natpisima na panoima, instalacijama i postavom pokušava odgovoriti na pitanja života i smrti, ljudske i civilizacijske egzistencije, ali samo kroz prizmu europskog čovjeka.

Bezgraničnu temu o kraju svijeta možda je najbolje opisao Petr Nohel, češki znanstvenik, čije se riječi navode u katalogu: »Kraj svijeta uvijek je dolazio; kraj svijeta već je došao; kraj svijeta nadolazio je uvijek iznova; kraj svijeta uvijek će dolaziti...« U načelu, sve ovisi o nama samima.

Marko Kružić