Ivan Padovec redivivus

Ivan Padovec redivivus

U Zagrebu i Varaždinu udruženim glazbenim i muzikološkim smjerom obilježena obljetnica gitarističkog virtuoza i skladatelja

Mnoge udružene muzikološko-historiografske snage (HAZU, Odjek za povijest hrvatske glazbe, HGZ, Hrvatsko muzikološko drustvo, Zavod za znanstveni rad u Varaždinu i Državni arhiv Varaždin) potpomognute Talijanskim i Austrijskim kulturnim institutom u Zagrebu, obilježile su proslavu 200. obljetnice rođenja takva majstora, Ivana Padovca, održanu u Zagrebu i Varaždinu od 28. do 30. rujna koncertima, izložbama te međunarodnim znanstvenim skupom.

Ivan Padovec, hrvatski skladatelj, virtuoz, izumitelj deseterostrune gitare, rođen je dakle prije dvjesto godina u Varaždinu. Ondje je dobio prvu poduku iz violine, a sam instrument poslao mu je stric iz Beča. Godine 1819. odlazi na školovanje u Zagreb na Učiteljsku školu, gdje nastavlja učiti glazbu. Navodno samouki gitarist, Padovec je razvio zavidnu karijeru, otputio se 1829. u Beč, gdje je živio i djelovao do 1837, ondje se susreo s gitarističkim virtuozitetom Maura Guilianija te i sam odlučio poći tim ne baš jednostavnim putem. Kao glazbenik proputovao je i koncertirao Austrijom, dakle od Graza do Beča, Pešte, Njemačke, Frankfurta i Hamburga, dospjevši čak do Londona. Nakon 1848. povlači se s nastupa, navodno zbog slabljenja vida, i vraća u rodni Varaždin, gdje nastavlja sa skladanjem i uzdržava se glazbom, podučavanjem i koncertiranjem. Njegov nevelik skladateljski opus, još necjelovit, nedostupan i razasut, sastoji se od virtuoznih i didaktičkih skladbi, varijacija na teme iz tada popularnih opera, popijevki uz pratnju gitare i rjeđe glasovira prema hrvatskim i njemačkim tekstovima te gitarskih dueta, šarmantni su prilozi tadašnjoj kućnoj glazbi, koja bi danas bila dobrodošla i na koncertnim podijima.

Radna proslava

Obljetnička proslava nastala na poticaj profesora Darka Petrinjaka održana je radno, međunarodnim muzikološkim simpozijem, koncertima, otvaranjima malih izložbi te predstavljanjem notnih izdanja. Uistinu, dovoljno materijala da budemo korak bliže u sređivanju naše povijesti kulture.

Iako nikada nećemo čuti virtuoza Padovca i njegovu deseterostrunu gitaru konstruiranu kako bi se poboljšala akustika instrumenta te vidjeti u kojem je položaju držao svoj instrument, možemo samo vjerovati u navedeno, no valja u isto vrijeme imati na umu dihotomiju povijesti i historije te pokušati pažljivo iščitati mnoge nerasvijetljene dijelove njegova života.

Vratimo se temama samog skupa. U palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Zrinskom trgu prvi zagrebački dan simpozija započeo je referatom Dubravke Franković Ivan Padovec (1800-1873) — glazbenik u svom vremenu, kojim je dan odličan okvir za smještanje Padovca u vrijeme i epohe u kojima je djelovao. Stanislav Tuksar progovorio je o terminu virtuoziteta tijekom povijesti posebice se zadržavši na prvoj polovici prošlog stoljeća (Ideja i praksa virtuoziteta u glazbenom izvoditeljstvu u prvoj polovini 19. stoljeca), a Nada Bezić pošla je Tragovima o prisutnosti gitare u Zagrebu 19. stoljeća. Zagreb je, naime, u to doba pratio europske trendove popularnosti gitare kao glazbala, koja je trajala do trećeg desetljeća 20. stoljeća.

O skromnu interesu naše javnosti prošloga stoljeća za osobe poput Padovca izvijestila je Sanja Majer Bobetko. Uz nekoliko tekstova o Padovcu iz 19. stoljeća, ovi iz bliže povijesti temelje se na članku o Padovcu u Ilirskim glazbenicima iz 1893. Franje Kuhača, povjesničara koji je trideset godina pratio Padovčevu djelatnost.

Uz muzikologe i glazbenike profesionalce, simpoziju su se istraživačkim radom pridružila i dva historiografa-amatera, Ljerka Perči i Josip Bažant, što govori o interesu pojedinaca izvan struke za spremanje i rasvjetljavanje muzikoloških tajni. Ljerka Perči, profesorica kemije iz Varaždina, istražila je podrijetlo obitelji Padovec i izložila prvi dio svog istraživanja (Prilog poznavanju obitelji glazbenika Ivana Padovca u svjetlu arhivskog fonda Poglavarstva grada Varaždina), dok je Josip Bažant, pravnik iz Vrbovca, iznio nova otkrića i podatke o Padovcu (Ivan Padovec 1800-1873 — Životopis i djelovanje u svjetlu sudbine opusa). Vjera Katalinić istražila je Padovčevu djelatnost u Beču na osnovi članaka u bečkom tisku i dala bogat pregled njegovih privatnih i javnih nastupa.

Muzikološka istraživanja

Drugi, varaždinski, dan započeo je s drugim dijelom spomenutog istraživanja Ljerke Perči, nastavio se s radom talijanskog muzikologa i glazbenika hrvatskog, točnije splitskog, podrijetla Alessandra Borisa Amisicha Retorika melodrame u glazbi za gitaru u Padovčevo doba. Njegove ideje osobito su zanimljive jer Amisich Padovčevu opusu pristupa i kao glazbenik i muzikolog. Za izvedbu Padovčevih djela Amisich preporučuje, ako je u pitanju varijacija na temu iz opere, upoznavanje s izvornikom, poseban tretman kadenci koje tipizira te razlučivanje mogućeg staccata i legata koji se nisu jasno obilježavali u izdanjima 19. stoljeća. Muzikološka istraživanja Amisich je potkrijepio i koncertom u Hrvatskom povijesnom muzeju na kojem je izveo i Padovčevih Pet fantazija na motive iz opera Vincenza Bellinija (Norma, Puritanci, Capuleti i Montecchi, Strankinja i Mjesečarka) na gitari LeBlanc iz 1824. Alemka Orlić, još jedna praktičarka, profesorica gitare na Glazbenoj školi Blagoje Bersa, predstavila je vrlo koncizno Padovčevu Theoretisch-praktische Guitar-Schule, dakle njegovu gitarsku školu, njezinu namjenu te je usporedila s izdanjima drugih autora.

Posljednji dan skupa održan je u Zagrebu. Predstavljen je referat Alexa Timermanna iz Zwollea u Nizozemskoj (Gitare s dodatnim basovim žicama. Johann Gerog i Johann Anton Staufer i njegovi europski suvremenici), potkrijepljen i vizualnim dijelom, dijapozitivima instrumenata. Darko Petrinjak govorio je o gitarskom opusu Ivana Padovca, a Koraljka Kos predstavila je njegove solo popijevke (Ljupki prilozi »kućnoj glazbi«. Uz solo pjesme Ivana Padovca). Rozina Palić-Jelavić istražila je operne teme koje su poslužile Padovcu za skladanje varijacija (Operni i operetni predlošci u Padovčevim gitarističkim transkripcijama). O postojećim zvučnim zapisima skladbi Ivana Padovca (Zvučni zapisi skladbi Ivana Padvoca), arhiviranim na Hrvatskom radiju te na postojećim pločama, govorila je Vedrana Juričić, dok je Gorana Doliner istražila Padovčev društveni položaj u kontekstu 19. stoljeća (Socijalni status umjetnika na primjeru djelovanja Ivana Padovca). Snježana Miklaušić-Ćeran prihvatila se vrlo opsežna posla istraživanja recepcije Ivana Padovca u 19. i 20. stoljeću (Ivan Padovec u svjetlu glazbene kritike u 19. i 20. stoljeću. Prilog primalaštvu gitarističke glazbe u Zagrebu /Hrvatskoj/).

Tri koncerta

Uz muzikološki dio, proslavu su pratila i tri koncerta. Prvoga dana skupa u HGZ nastupio je ansambl Serenade Tyrolienne, koji su izveli manje poznatu komornu glazbu 19. stoljeća, dakle glazbu Padovčeva doba. Potom je slijedio već spomenuti koncert na povijesnom glazbalu, gitari LeBlanc iz 1824, na kojem je Alessandro Boris Amisich izveo Padovčeve Varijacije na operne teme, prethodno snimljene na kompaktnom nosaču zvuka, dok smo posljednjega dana u Preporodnoj dvorani odslušali Padovčeva komorna djela, dojmljivo izvedene popijevke, duete za gitaru u interpretaciji Darka Petrinjaka, Maroja Brčića, sopranistice Martine Zadro i mezzosopranice Renate Pokupić, dok je Koraljka Kos predstavila notno izdanje popijevki. Proslavu su popratile i dvije izložbe, Uz 200. obljetnicu rođenja Ivana Padovca autorica Nade Bezić i Sanje Majer-Bobetko postavljene u HGZ-u, i varaždinske Ivan Padovec (1800-1873). Okviri za životopis autorice Ljerke Perči smještene u Državnom arhivu Varaždina.

Nedovoljno priznata tijekom povijesti kao umjetnički instrument, gitara ni u 19. stoljeću nije zadobila tretman glazbala koji joj pripada. Stoga je za našu sredinu uloga Ivana Padovca velika upravo u populariziranju tog instrumenta kao umjetničkog. Padovec se naime izdržavao glazbom, podukom i koncertima, pokušavao je gitari podariti bolja akustička svojstva te prenosio svoje znanje đacima u Beču i Varaždinu. Primjer je majstora koji se okušao na dva puta, onom koji donosi mogućnosti djelovanja izvan granica doma i onom koji iz inozemstva vraća u zavičaj, ne prepuštajući pritom svoj talent ni znanje hibernaciji.

Tamara Tomažić