Gnjaviti? Ili ne?

Kaže mi stari prijatelj, odgovorni organizator jedne nedavne vrlo važne kulturne priredbe:

— Ti bi mogao govoriti ispred Leksikografskoga zavoda.

— Mogao bih, ali što ću na ulici? — odgovaram ja.

— Kakva te to sada ulica spopala?! — ljuti se moj prijatelj.

— Pa ispred Leksikografskoga je zavoda Frankopanska ulica — mirno i tobože naivno objašnjavam ja.

— Ti baš uvijek moraš gnjaviti s jezikom — ljutito odvraća moj sugovornik. — Ne radi se sada o jeziku, znaš ti vrlo dobro što sam ja zapravo mislio.

— Aha! Ti si mislio reći »u ime« Leksikografskoga zavoda. Pa zašto onda nisi odmah tako rekao?

Dragi moj prijatelj organizator nije više ništa rekao i otišao je namrgođen. E sada, nije da ga nisam otprve razumio. I nije da nisam znao kako riskiram da budem proglašen gnjavatorom. Ali nisam se mogao suzdržati. Nikako mi nije jasno što se postiže time da se umjesto prave riječi govori ili piše koja druga s posve drukčijim značenjem.

Nije to jedini slučaj. Primjerice, u posljednje se doba prilično često čuje prilog isto umjesto priloga također. Tako mi u jednoj drugoj prilici kaže jedan drugi prijatelj: »I NM je isto došla«. Ja pitam: »A kako je mogla drugačije? Zrakoplovom?« On će: »Mislio sam reći da je također došla. A ti si nevjerojatno sitničav.« I nisam ga dospio pitati zašto onda sâm nije rekao također, jer je već počeo razgovarati sa skupinom drugih uzvanika. A ja sam upravo doznao da nisam samo običan gnjavator nego upravo sitničav gnjavator. Nije to mala čast.

Do sada sam govorio o primjerima kada se od dvaju hrvatskih izraza, od kojih svaki ima svoje određeno značenje, upotrebljava samo jedan za oba značenja. Čemu to služi, što se time dobiva, nije mi još uvijek jasno. Ali to nije jedina prilika kada se mnogi služe riječima koje u svojem dosadanjem značenju nisu za određeni smisao na mjestu. U našem jeziku ima mnogo europeizama i oni u nas znače uglavnom ono isto što i u ostalim europskim jezicima. Iznimke su razmjerno rijetke — tako je u hrvatskome statist isto što i u njemačkome, to jest »glumac koji nastupa u manje važnoj ulozi i obično uopće ne govori«. No u talijanskome statista znači »državnik«. U engleskom pak jeziku mnogi europeizmi imaju posve drugačije značenje nego na kontinentu. A u posljednje se doba sve više šire engleska značenja usprkos našoj vlastitoj kontinentalnoj jezičnoj tradiciji.

Nedavno sam pročitao u novinama da su se neki otmičari »eventualno predali vlastima«. Rečenica zvuči besmisleno. Poznato je što u nas znači eventualno. Pregledao sam rječnike »Školske knjige«, ne neke zastarjele nego najnovija izdanja. I evo što znači eventualan, -lno u odgovarajućem jezičnom obliku: njemački »slučajan; možda«, francuski »mogući, slučajan, možebitni, povremeni, sporedni«, talijanski »slučajan, moguć«, španjolski »slučajan, moguć«. Sve dakle više-manje kao u hrvatskome, samo francuski malo odstupa, ali djelomično, i ne u smjeru engleskih značenja. A u engleskome nalazimo »konačan, zaključan, krajnji«. Dakle nešto posve drugo.

Što se dakle dogodilo s vijesti u našim novinama. Očito je novinar u agencijskoj vijesti na engleskom jeziku pročitao »eventual(ly)« pa se prevario i preveo to našom riječi eventualno. Suvremeni se naš čitatelj mora iščuđavati i odgonetavati što se mislilo reći. A ako možda (ne daj Bože!) englesko značenje prevlada u hrvatskome jeziku, naši će potomci krivo razumjeti vlastitu književnost starijih razdoblja. I zbunjivat će se učeći kontinentalne europske jezike.

Slično mi se dogodilo u razgovoru s voditeljem informacijskoga odjela u jednoj ustanovi. On mi kaže »da dečke treba educirati«. Pitam ga zašto ih treba educirati kad su sve to dobro odgojeni dečki, iz pristojnih obitelji. On se čudi kakve to ima veze s odgojem, a ja mu kažem da je riječ edukacija, kojom smo se mi u prošlosti rijetko služili, uvijek značila samo »odgoj«.

I zaista, u našim se rječnicima za europske jezike riječ eduzacione (tal.), éducation (franc.), educación (španj.) uvijek objašnjava prvenstveno kao »odgoj«, a samo u novijim rječnicima dolazi na drugom mjestu i »obrazovanje«, očito kao moderni amerikanizam (u konzultiranome njemačkome rječniku uopće nema riječi Edukation). Originalno značenje očito svagdje izrazito prevladava, jer u talijanskome mancanza di educazione znači »pomanjkanje odgoja«, ne naobrazbe. I u španjolskome hombre sin educación znači samo »neodgojen čovjek, prostak«. Umjesto edukacija možemo dakle za englesko značenje uvijek uzeti »naobrazba, izobrazba, obučavanje, obuka, obrazovanje«, i sve će biti u redu, ne može biti nesporazuma.

Može me tko zapitati zašto u ovom tekstu nisam identificirao navedene »grješnike«. No oni nisu jedini, ima takvih mnogo (osobito na televiziji) i bilo bi nepravedno izdvajati samo pojedince. Identificirao sam samo sebe kao gnjavatora. Ali mislim da treba i dalje gnjaviti. I to uporno.

Dalibor Brozović