Galebov let

Izložba Frane Rogića, Galerija Matice hrvatske

Dana 24. listopada otvorena je, u galeriji Matice hrvatske, izložba slika pod nazivom »Slobodni let«. Autor je mladi umjetnik Frane Rogić kojemu je ovo, uz nekoliko skupnih, četvrta samostalna izložba.

Ciklus izloženih slika nastao je 1999. i 2000. godine, i tematski su zaokružena cjelina. To su svojevrsni pejzaži, imaginarni i stvarni, viđeni iz ptičje perspektive, rađeni u tehnici ulja i akrila na platnu.

Sve slike nose imena pojedinih realnih toposa, sa prefiksom iznad, kojima umjetnik uvodi promatrača u svoj metaforični svijet mediteranskih pejzaža.

Transformacija konkretnih pejzaža u imaginarne događa se u trenutku subjektivnog doživljaja. Taj doživljaj mladi umjetnik intenzivira uporabom boje i njezinim komponiranjem na platno slike. Paralelnim nizanjem traka žarkih i čistih boja crvene, žute, zelene, plave, te služeći se njihovim komplementarnim kontrastiranjem, umjetnik gradi svoj apstraktni pejzaž, ali i prenosi atmosferu realnoga pejzaža, te svoj emotivni doživljaj i raspoloženje

Kontinuitet i vertikalitet ploha pojedine boje Rogić postiže izravnim nanošenjem boja iz tube, čime naglašava dinamičnost površine platna, ali i tehnikama asemblaža i enformela (ljepljenjem novina, otiscima dlanova i plastičnih čaša, grafizmom).

Takva uporaba boja i njihova simbolička snaga ovom slikarstvu daju notu apstraktno-ekspresionističkog stila.

Boja, kako kaže Iva Körbler, u katalogu izložbe, tvori strukturu slike i sugerira nam redukciju figurativnoga iz realnog predloška, te sugerira prelaženje u apstrakciju i čisto doživljajno slikarstvo. Boja postaje dominantan konstruktivni element slike.

Umjetnik nam na platno slike ne donosi ni jedan figurativni element, konkretno mediteranskog krajolika, nego unosi vlastitu, možda i intimnu, simboliku jednostavnih i primitivnih oblika.

Donoseći na platno i kružne strukture, Rogić postiže otklon od primarnog vertikaliteta u komponiranju boje. Svako nanošenje boje, reljefno i pastozno, ujedno pokazuje i određeno emotivno raspoloženje umjetnika, gotovo gestualno, čime slikarstvo i možemo dovoditi u vezu sa svojevrsnim natruhama negrizma.

Upravo raskošni kolorizam, indikator umjetnikovog psihološkog i emotivnog stanja, uvodi promatrača u fantastični svijet radosti i sklada.

Premda su počeci Rogićeva umjetničkog stvaralaštva bili bliži realizmu i figuraciji, već tada se u njegovom slikarskom rukopisu osjećala, a ovom izložbom i ostvarila, sklonost za iracionalnom. Zaista galeb Jonathan Livingston osvojio je prostore slobode i uspio se osloboditi osjećaja sputanosti i ograničenosti tijelom, vinuvši se u nezapamćene visine iznad Malte, Teherana, Aleksandrije, Tunisa,...

Rašeljka Bilić

Malo zbilje i mnogo mašte

U prigodi Mjeseca hrvatske knjige 2000 Matica hrvatska Zaprešić, u suradnji s tamošnjom Gradskom knjižnicom Ante Kovačić, organizirala je 18. listopada predstavljanje romana za mladež Prikovani za snove autora Josipa Balaška. O knjizi je govorio Josip Laća, urednik izdavačke kuće Mosta iz Zagreba, u čijoj je nakladi knjiga i objavljena, te sam autor.

Balašku je ovo drugi roman, a prvi mu je objavljen 1995. pod naslovom Razbijeno zrcalo. Napisao je i četrdesetak slikovnica za najmlađe, zbirku pjesama za djecu Poljubit ću je sutra, te knjigu aforizama Reizborni drugovi.

Dok u prvom romanu opisuje svoje mirnodopsko djetinjstvo, prve ljubavi i nestašluke, ovdje nas odvodi u svijet djece invalida Domovinskoga rata. Priča je to o prognanicima — djevojčici Valentini i dječacima Vladimiru i Ivanu — trinaestogodišnjacima, među kojima nastaje ljubavni trokut. Ali njihove bezazlene ljubavi prekida pad rakete Luna. Djeca se sada nalaze u novoj situaciji — kao invalidi smješteni su u dom za hendikepiranu djecu u Brezovici. Iako se sve čini bezizlaznim, oni iluzijom, igrom, snom i maštanjem uspijevaju pobijediti okrutnu stvarnost. Energijom pravedne volje, koja je izum oca jednog od dječaka kojim je namjeravao osloboditi okupiranu Hrvatsku, započinju pustolovinu u svemir zajedno s prijateljima iz doma. Dogodovštine su popraćene nizom duhovitih situacija. Na kraju ih očekuje sretno prizemljenje i razjašnjenje ljubavnoga trokuta te oslobađanje Hrvatske. Vjera u ljubav i život pobjeđuje sve nevolje, a mašta čini svijet ljepšim i boljim. Ovim romanom Balaško je želio dati nešto novo našoj dječjoj književnosti, nešto što još nije zapisano. Iako govori o tragičnim posljedicama Domovinskog rata, uz malo zbilje i mnogo mašte i humora uspijeva ostvariti djeci zanimljivo djelo.

Antonija Vranić

Prirodoslovci u Zadru

Odjel za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske, u suradnji s udrugom Matice hrvatske u Zadru, održao je 6. listopada 2000. znanstveni skup Hrvatski prirodoslovci 9 u dvorani Filozofskog fakulteta u Zadru, a pod pokroviteljstvom Hrvatskog prirodoslovnog društva i Filozofskog fakulteta.

Na skupu se, kao i na skupovima od 1991. do danas, željelo prikazati dio povijesti hrvatskog prirodoslovlja; osobito je težište život i djelo znamenitih prirodoslovaca koji su potekli iz zadarskog kraja ili u njemu djelovali.

Održana su ova predavanja: Franje Šanjeka Mjesto prirodnih znanosti u školskom sustavu hrvatskih dominikanaca u 14. i 15. stoljeću, potom Nastava prirodnih znanosti na zadarskoj gimnaziji od osnutka do 1921, autora Pavla Jerolimova i Ivice Vučka, Putopisni dnevnik mladog Spiridona Brusine, o kojem je izlagao Josip Balabani te Život i djelo Andreasa Alšingera — jednog od pionira u istraživanjima hrvatske flore, Ive Trinajstića, kao i predavanja Mirne Petricioli Franz Ludwig von Welden, botaničar — život i djelo i Anastazije Milardović Petar Lorini, život i djelo te O životu i djelu geofizičara Andre Gilića skupine izlagača Ivana Penzara, Dragutina Skoke i Božene Volarić.

Iz opsežnih rasprava i neformalnih razgovora nakon predavanja zaključilo se da ima još podosta tema i znanstvenika vezanih uz zadarski kraj, posebno zaslužnih da njihovo djelo bude predstavljeno javnosti i otrgnuto zaboravu. Vjerujemo da će se o tome govoriti na nekom od sljedećih skupova.

Posebno nas veseli da su ovom događaju prisustvovali i brojni učenici srednjih škola, jer od samih početaka djelovanja odjela nadasve nam je bilo važno poticati mlade ljude da nastave raditi na proučavanju i osvjetljavanju hrvatske znanstvene baštine.

Jasna Matekalo Draganović