Carstvo uništeno vlastitom veličinom

Carstvo uništeno vlastitom veličinom

Anna Maria Liberati i Fabio Bourbon, Drevni Rim, Mozaik knjiga, Zagreb, 2000.

Drevni Rim iz biblioteke Velike civilizacije, u izdanju Mozaik knjige, još je jedno djelo koje će obradovati ljubitelje starih kultura. Raskošnih dimenzija (37 x 27 cm), uz mnoštvo fotografija i crteža (rekonstrukcija) te nadasve zanimljiv i pitak tekst »drevni Rim veličanstvena je knjiga koja prati dramatičnu povijest Rimskoga Carstva, posebno naglašavajući njegov uspon i pad te njegov trajni društveni, kulturni, vojni i politički utjecaj«, stoji na unutrašnjoj stranici zaštitnog ovitka knjige. To je priča o jednom gradu, državi, civilizaciji, o vladavini koja je trajala jedanaest stoljeća.

Iako arheološka iskapanja datiraju postojanje prvobitnog naselja na Palatinu još u 10. st. pr. Kr., legenda kaže da je Rim osnovao Remov brat Romul, 21. travnja 753. godine pr. Kr. Dulje od tisućljeća smjenjivahu se mnogobrojni vladari koji su na razne načine nastojali obilježiti vlastiti trenutak postojanja. Jedni svojom plemenitošću i razboritošću, a drugi rasipništvom, ludošću i častohlepljem.

Ekspanzionistički duh

Rimska je povijest natopljena krvlju istaknutih patricija i obespravljenih robova. Oni prvi, željni vlasti, klali su se međusobno, a drugi su ubijajući sebi jednake pokušavali sačuvati vlastite živote. Rimom su vladali pučki tribuni, diktatori, konzuli, carevi i imperatori. Zahvaljujući ekspanzionističkom duhu, svoje su carstvo proširili cijelom Europom gradeći mrežu putova koja je povezivala i najudaljenije provincije. Njihova je vojna disciplina bila razrađena do savršenstva, a čvrsta vjera u vlastitu vojnu i kulturnu nadmoć omogućila je Rimljanima da izgrade jedno od najvećih i najdugovječnijih carstava u povijesti.

Prvo poglavlje uvodi nas u povijesna zbivanja od osnutka Rima do propasti Carstva. Iscrpna kronološka tablica sadrži najvažnije godine, događaje i ljetopise vladara čiji su životi utkani u tkivo jedne od najvećih imperijalnih sila svih vremena koja je gospodarila Europom, Malom Azijom i sjevernom Afrikom. Nemogućnost nadzora nad tim golemim područjem dovela je Rimsko Carstvo do propasti. Najezde barbara postupno su na rimskom teritoriju stvarale vlastita kraljevstva. Vandalsko razaranje Rima i Odoakarovo svrgnuće posljednjeg rimskog cara Romula Augustula dovelo je 476. do definitivnog sloma rimske imperije.

Iz poglavlja Aspekti rimske civilizacije saznajemo kako je izgledao svakodnevni život u Rimu; kako se zabavljalo, kako se odijevalo, češljalo, čime se kitilo, u kakvim se kućama živilo. Grad, koji je prije više od dvadeset stoljeća imao kanalizaciju, vodovod i centralno grijanje, razvijao se stihijski, bez ikakva urbanističkog plana. Savršeni četverokutni gradovi (Aosta, Timgad, Trier) koje su određivale dvije glavne ulice (cardo i decumanus), sjekući se pod pravim kutom i tvoreći pravilan raspored ulica i kuća (insula), nastajali su širom Carstva. Rimski Forum Romanum nije uopće bio pravilan četverokutni trg s javnim zgradama, nego hrpa neorganiziranih hramova, bazilika, portika i slavoluka koji su se međusobno gušili na neveliku prostoru.

Život na ulicama

Milijunsko stanovništvo, osobito ono siromašno, tiskalo se u zbijenim gradskim četvrtima, dok su bogataši orgijali u raskošnim vilama. Život se odvijao na ulicama, a one su bile zakrčene nosiljkama, kolima, raznovrsnim vozilima, stadima ovaca i krdima stoke. Unatoč toj depresivnoj slici, Rim je, kao i ostali rimski gradovi, stanovnicima pružao kvalitetan život, kakav je sve do doba prosvjetiteljstva u 18. stoljeću bio nezamisliv. Mnoštvom besplatnih javnih kupališta, redovitom opskrbom žita i priredbama, stanovništvo se držalo pod kontrolom. Kruha i igara bilo je geslo pod kojim se narodu nudila zabava (u doba Carstva praznovalo se čak 182 dana u godini) u zamjenu za razmišljanja o državnim problemima.

Ekonomsku i kulturnu moć Rim je stekao silom oružja. Rimska je vojska bila najbolje organiziran i najdjelotvorniji vojni stroj staroga svijeta. Više od osamsto godina specijalizirane i vrhunski uvježbane postrojbe, uz široku mrežu logističke potpore i tehnološki napredno oružje, bile su u rukama sposobnih stratega. Trijumf je bio najveća počast pobjedniku koji je okrunjen lovorovim vijencem i praćen povorkom s ratnim plijenom imao pravo na svečani ulazak u Rim. U tu su se svrhu gradili i grandiozni slavoluci koji su glorificirali pobjednike. Monumentalna arhitektura bila je samo odraz goleme moći imperija čiji je utjecaj bio tako snažan da je potisnuo lokalne kulture ili se stopio s njima dajući zanimljive rezultate.

Umjetnost kao propaganda

Rimska je umjetnost često bila sredstvo carske političke propagande, dok su među bogatim i kultiviranim pojedincima bili popularni elegantniji motivi helenističke umjetnosti. Velike svote novca koje su bogataši trošili na ukrašavanje vila mramorima i broncama bilo je više odraz snobizma (povijest se ponavlja) nego stvarno poštivanje umjetničkih vrijednosti. Umjetničko stvaranje nije se smatralo dostojnim rimskoga građanina, nego je bilo prepušteno umjetnicima doseljenim iz Grčke i Male Azije ili plebejcima i oslobođenicima. Njihove su skulpture bile tek izvrsne kopije grčkih originala, vrlo popularne u doba Carstva, što je nagnalo mnoge grčke kipare da se presele u Rim.

Rimska civilizacija preživjela je stoljećima, ne samo u obliku arheoloških ostataka nego kao opipljivo nasljeđe koje još uvijek djeluje u svijetu u kojemu živimo. Rimski akvadukti, amfiteatri, kazališta, stadioni, ostaci cestovne mreže, stambene četvrti i raskošne freske iz lavom zatrpanih Pompeja, tehnike gradnje, arhitektonski stilovi i ukrasi, preko renesanse do postmoderne, prožimaju sve pore našeg svakodnevnog života. Napokon, i naš pravni sustav temelji se na postavkama rimskih pravnika. Tako u gotovo svakom Europljaninu i stanovniku Sredozemlja postoji mala kamena rimska kocka.

Paulina Granec