Vijenac 173

Matica hrvatska

Promocija knjige Bijela tama Luka Paljetka

Začudni homo ludens

Začudni homo ludens

Promocija knjige Bijela tama Luka Paljetka

U srijedu, 4. listopada 2000, u organizaciji Matice hrvatske, u Ilirskoj dvorani zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti predstavljena je knjiga Luka Paljetka Bijela tama. Zbirka je to s oko četiristotinjak pjesama iz njegova inače iznimno produktivna opusa, koja pruža jasan uvid u različite dimenzije tog djela.

Usporedivši Paljetka, koji osvaja začudnošću, s manirističnom privlačnošću baroknoga pjesnika Ivana Bunića-Vučića, uvodnu riječ na otvaranju dao je predsjednik Matice hrvatske — Josip Bratulić. Ivo Frangeš izlaganje je naslovio Polihimničnost, politematičnost i polimetričnost, a u Paljetkovoj poeziji iščitava stalan manihejski izbor između svijetlog i tamnog, između čvrstoće i sumnje, kao i vezanost prošlosti i sadašnjosti.

Pavao Pavličić, pak, ponudio je nacrt odgovora otkud tolika Paljetkova produktivnost. Još je na svojim počecima, daleke 1968, kad mu je objavljena prva zbirka Nečastivi iz ruže, pjesnik bio »totalno drukčiji od drugih«. U vremenu kad je dominirala reduktivnost u smislu sažetosti izraza i uskog izbora tema, Luko pjeva nelakonski, o svemu što ga okružuje, i s mnoštvom riječi. Dotiče se svih područja ljudskog iskustva (astronomije, biologije, kulture...), jer njemu je sve važno. To najbolje ilustriraju stihovi pjesme: »...malen sam, a htio bih biti još manji, jer se tako razvijaju neke važne unutarnje osobine...«. Dakle, produktivnost slijedi upravo iz takva osjećaja života — zadivljenosti i poštovanja prema svemu kao dovoljno dostojnu da se o tom sroči pjesma. Sve je moguće kao inspirativni pogon.

Poezija pulsirajućeg krvotoka

Velimir Visković napose je istaknuo Paljetkovu muzikalnost, eufonična suzvučja i estetizirani svijet markizica, gospojica i gospode — iznimnu ljupkost tih gotovo rokoko slika i poezije koja vodi širok i dubok dijalog s tradicijom, pokazujući pritom sklonost eruptivnoj senzualnosti, ali i ironiji te poigravanju sa stereotipima. Lako čitljiva, ta je poezija također nedvojbeno slojevita, te i tako zrcali kapriciozan ali i preciozan karakter svoga tvorca. Individualac i osamljenik, stvara generacijsku i tipološku nemogućnost klasifikacije vlastitog djela.

Urednik-priređivač Bijele tame Tonko Maroević, po mišljenju svih sudionika-prezentatora, izbor je obavio znalački i s ukusom, ne izdvajajući pjesme po ciklusu ili tematski, nego prema unutarnjoj povezanosti. Sam Maroević nazvao je Paljetka eruditom, ali ne suhim, romantičarem, ali i ironikom, starim Dubrovčaninom, ali i pravim virtuozom, klasičarem, ali i nečim više od toga. Ova poezija ima krvotok koji pulsira, ritmizira, a njezin je autor homo ludens koji nikad ne pretjeruje u ozbiljnosti i pretencioznosti.

Svečanost su interpretacijama Paljetkovih pjesama uveličali i dramski umjetnici Alma Prica i Vanja Drach, kao i kvartet violončelista Glazbene akademije, koji se pobrinuo za glazbeni dio programa.

Katarina Marić

Vijenac 173

173 - 19. listopada 2000. | Arhiva

Klikni za povratak