VideoVizor

Pretenciozni trosatni spektakl na engleskom jeziku, čija je priča smještena u carskoj Rusiji potkraj 19. stoljeća, nevjerojatna je papazjanija Nikite Mikhalkova. Nezgrapan spoj kostimiranog spektakla, ruske folklorne razglednice, vojnih parada, mjuzikla, komedije, tragične ljubavne drame i još koječega gledatelja jedino može zadiviti grandioznošću i doista slikovitom scenografijom i kostimografijom, no što to vrijedi kad se osjećate kao u ruskom povijesno-folklornom igrokazu. A kao da sve to nije dovoljno, tu je i očajno loša interpretacija Julije Ormond kao mlade Amerikanke u carskoj Rusiji, čija je nešarmantna i usiljena gluma veliki promašaj.

Kineza Zhanga Yimoua danas drže za jednog od najboljih svjetskih filmaša, a ovaj film to još jednom potvrđuje. Priča je to o trinaestogodišnjoj djevojčici koja u osnovnoj školi u siromašnom kineskom selu nakratko mijenja stalnog učitelja, no stvari se zakompliciraju kada jedan učenik pobjegne u grad kako bi našao posao. Riječ je o naturalističkoj razglednici ruralne Kine koja u ne baš lijepim bojama oslikava teško stanje kineskoga školstva i društva općenito. Škole jedva da imaju novca za kredu, a čak su i djeca prisiljena raditi bilo kakav posao kako bi obitelj mogla preživjeti. Ima tu i humora i zgodnih dosjetki o modernoj Kini, svi su glumci naturščici i obavili su izniman posao, uvjerljivo, iskreno, realistično, jednostavno puno (gorkog) života. Lakoća kojom Yimou iz svojih glumaca izvlači emocije, a najjednostavnijim postupcima šokira gledatelja tragičnošću događaja — pogledajte samo prizor u kojem dječak govori čega će se uvijek sjećati iz svoga posjeta gradu — zapravo je ona rijetka karakteristika velikih umjetnika kojima treba malo za velike stvari.

Za razliku od Yimoua, David Fincher smatra da filmovi moraju biti zamršeni, dugački i vrlo agresivni da bi bili kompleksni, dubokomisleni i pamtljivi. Bezrazložno hvaljeni Klub boraca toga precijenjenog filmaša nije ništa drugo nego usiljeno atraktivan antimaterijalistički pamflet o preživljavanju u artificijelnom svijetu, što nam dolazi od onih koji su za taj posao dobili milijune dolara. Celuloidni šminkeraj kojim Fincher poručuje da se čovjek mora trgnuti iz učmalosti ugodna života na početku novoga milenija tako da se vrati u primitivno stanje svijesti i probudi uspavani animalni instinkt — jer bol je rješenje za novi početak — pretenciozan je, razvučen, pa čak i dosadan. Film jest vizualno atraktivan, tematski provokativan i montažno razigran, ali sve je to moglo biti jednostavnije, pametnije i konkretnije.

Veliki hit Mikea Myersa vjerojatno je definitivan dokaz da većinu svjetske kinopublike čine klinci i tinejdžeri, jer normalnoj zreloj osobi ova komedija ne može biti duhovit i dobar film. Ne može se reći da u parodiranju Jamesa Bonda kroz specifičan Myersov humor nema zabavnih i pamtljivih trenutaka — npr. prizor s debelim Škotom u krevetu — no redanje (i često ponavljanje) jednog infantilnog štosa za drugim nikako ne može samo od sebe rezultirati smislenom cjelinom. Takve (ne)duhovite minijature možda i odgovaraju formi televizije (Saturday Night Live, recimo), ali igrani film traži mnogo više.

Da Hollywood ipak nije zaboravio kako se rade i dobre komedije, dokaz je Bowfinger. Steve Martin kao scenarist i glavni glumac, Eddie Murphy u dvostrukoj ulozi holivudske megazvijezde i njegova imbecilna brata blizanca te Frank Oz kao redatelj filma savršen su trio koji je odgovoran za ovu sjajnu komediju. Ne samo da je riječ o komediji koja će vas oboriti s nogu nebrojenim nizom smiješnih situacija — Murphy kao imbecilni brat zvijezde zbilja je nešto neponovljivo — nego je riječ i o vrlo inteligentnom i duhovitom sprdanju s holivudskom filmskom mašinerijom. Ne propustiti!

Steven Spielberg zbilja ništa ne prepušta slučaju, pa tako ni prezentacije svojih blockbustera na DVD-u. I Jurski park i njegov nastavak, Izgubljeni svijet, — oba holivudski megahitovi o kojima se sve zna — dva su vrhunska DVD-izdanja koja postavljaju nove standarde. I jedan i drugi disk spadaju u takozvane Collector's Edition, što znači da su natrpani specijalnim dodacima. Kao što se to može i očekivati od perfekcionista kakav je Spielberg, i slika u widescreenu (1,85:1) i zvuk (5,1) fantastični su na oba diska. Oštrina i kontrast slike besprijekorni su, boje žive, a vizualnih atrakcija koliko hoćete. Zvuk je sjajan i sve vrvi od surround-efekata. Također, oba su diska prebogata dodacima: dokumentarci o snimanju, izbačeni prizori, prilozi o specijalnim efektima, knjige snimanja, informacije o produkciji, kinoforšpani uključujući i onaj za Jurski park 3, filmografije, galerija fotografija, dodaci za DVD-rom itd. Jednostavno fantastično!

U ovom milenijskom fantastičnom trileru Schwarzenegger se nakon barbarskih hordi, ubojitih izvanzemaljaca i neuništivih terminatora iz budućnosti napokon susreće s vrhunskim protivnikom: Antikristom samim. No kako napraviti uvjerljiv triler kad vam je protivnik svemoguć? Zato je scenarij vrlo proizvoljan pa redatelj Peter Hyams potencira dimenziju spektakla. S te je pak strane DVD vrlo atraktivan. Slika je u kinoformatu (2,35:1), vrhunska i pregledna i u najmračnijim kadrovima. Zvuk u 5,1 digitalnom miksu još je impresivniji i samo je pitanje kakve zvučne i surround-efekte preferirate jer ovdje zbilja ima svega: pucnjava, eksplozije, preleti helikoptera, gradska vreva, orkestralna i ambijentalna glazba, potresi, rušenja pa čak i zujanje muhe s jednog dijela sobe u drugi! No dodacima ni traga.

Nakana da se na repu Zgodne žene ponovno napravi hit s glumačkim parom Julia Roberts-Richard Gere neosporno je uspjela. No je li film i dobar, već je druga priča. Dvije zvijezde odlično se nadopunjuju i kemija među njima funkcionira, no film je razvučen i predvidljiv, a redatelj Garry Marshall previše ide uz dlaku gledatelju. Slika u widescreen-formatu (2,35:1) impresivna je, zvuk (5,1) odličan, no romantična komedija ne može ponuditi nikakve zvučne efekte. Stranica menija odlično je animirana, no od dodataka tu su tek kinoforšpan i igra slaganja poznatih filmskih parova.

Vjerojatno najpopularniji i najbolji holivudski mjuzikl koji zajedno potpisuju Stanley Donen i zvijezda filma Gene Kelly nemarno je prebačen na DVD. Istina, slika je odlično obrađena i pravo je zadovoljstvo gledati mnogobrojne plesno-pjevne točke bogata kolorita, no format slike je televizijski (4:3), a ne widescreen, što umanjuje spektakularnost. Zvučni zapis još je siromašniji jer je film predstavljen u monotehnici, što je veliki minus s obzirom da je riječ o mjuziklu, a konačni je udarac i potpuni izostanak bilo kakvih dodataka. Nadajmo se nekom Special Edition izdanju u skoroj budućnosti.