Udaljavanje od Narcisa

Benjamin von Stuckrad-Barre, Blackbox — unerwartete Systemfehler, Verlag Kiepenheuer & Witsch, Köln, 2000.

Crna kutija bilježi razgovore u pilotskoj kabini, tehničke podatke, visinu i smjer zrakoplova. U slučaju da se avion sruši, jedino je crna kutija svjedok onoga što je dovelo do katastrofe — da li je posrijedi bila ljudska pogreška, tehnički kvar, teroristički čin. Upravo te neočekivane sistemske pogreške bilježi dvadesetpetogodišnji Benjamin von Stuckrad-Barre u osam priča skupljenih u zbirku Blackbox.

Benjamin von Stuckrad-Barre, novinar i bivši pisac skečeva za njemačkoga komičara Haralda Schmidta, uvrstio se u kategoriju pop-literature, što god ona značila, svojom prvom knjigom Soloalbum, koja mu je osim statusa tinejdžerskog idola donijela i poznanstva među njemačkom medijskom prominencijom. Ubrzo su uslijedili i nastavci, Remix i Live Album, i to sve prije autorova dvadeset i petog rođendana.

Konačno, nakon što je kritika njegove prijašnje knjige proglašavala narcisoidnima i egocentričnima, Stuckrad-Barre napisao je Blackbox, za koju sam u intervjuima tvrdi da je to njegova prva prava knjiga. Blackbox se zaista stilistički i razlikuje od prijašnjih radova, površnih skupljanja anegdota i razgovora iz njegova kruga znanaca, i trebala bi označavati prekretnicu u autorovoj brzoj karijeri.

Povratak na glavni izbornik

Sadržaj knjige sliči izborniku kompjutorskih fajlova. Nakon svakoga teksta čitatelj se opet vraća u glavni izbornik i kreće u novi fajl, koji ne samo da sadrži novu priču nego i novu vrstu teksta. Autor traži uzroke egzistencijalnih padova putem kratkih priča, zapisnika, dijaloga, pjesama, od stilski savršenih do potpuno banalnih.

Prvi tekst herunterfahren govori o noći provedenoj u uživanju kokaina, a opis droge, njezina efekta i zatvorenih krugova u kojima se ovisnik vrti ispričan je jezikom kompjutorskih naredbi: press any key to continue, download i slično.

U kratkim crticama sound files Benjamin von Stuckrad-Barre istražuje različite miljee suvremene Njemačke i njihove specifične žargone, od uličnoga prodavača sredstva protiv mrlja, preko neoliberalnog poduzetnika koji prezire siromašne, ili ostarjela rokera i njegova rata s MTV-generacijom, do polupoznate glumice koja govori u floskulama ženskih časopisa. Premda upravo u tim crticama pokazuje da posjeduje iznimnu moć zapažanja i finu stilističku osjetljivost, pop-autor ostaje pop-autor, pa najveći dio knjige ipak posvećuje svojoj staroj omiljenoj temi — samome sebi.

Na čak stotinu stranica izmišljenih sudskih zapisnika i dijaloga u uredništvu tračerskog časopisa sve se vrti oko autorove navodne veze s televizijskom zvijezdom Anke Engelke, o kojoj je početkom godine naveliko spekulirao njemački žuti tisak. Nategnuto ironično, Stuckrad-Barre, osim sebe (pop-autor) i Anke Engelke (comedy queen) uvodi kao likove i osobe iz njemačkih medija poput Helmuta Dietla, ili izmišljene poput Ally McBeal, ali svrha ovoga predugačkog dramoleta nije jasna, kao ni pitanje koga će za godinu dana još zanimati medijski tračevi.

U ostatku knjige Stuckrad-Barre ipak pokušava prekinuti svoju spisateljsku naviku i udaljiti se od čistog prepričavanja razgovora svoga kruga prijatelja te se posvetiti klasičnoj naraciji. To su ujedno i najbolji dijelovi knjige. Vom netz lapidarno je ispričan pokušaj gubitnika da počne ispočetka, nakon što je od bivše ljubavnice dobio dvadeset i pet tisuća maraka kao zalog da joj se nikada više neće javiti. Neimenovani protagonist kreće na put i bez cilja putuje iz jedne zemlje u drugu, da bi se na kraju vratio kući i ustanovio da mu je po putu izgubljena prtljaga. Na praznoj pokretnoj vrpci stoji još jedino plastični znak End of Bag. On shvaća da najgore u životu nije gubitak, nego iluzija novoga početka. Upravo bi ova priča pak mogla biti novi početak za Stuckrad-Barrea, koji je tu dokazao da je ipak kadar udaljiti se od same površine i krenuti nešto dublje, pa preostaje samo nada da će tim putem konačno krenuti u sljedećim knjigama.

Iva Krtalić-Muiesan