Takva pjevača danas nema

Takva pjevača danas nema

Marija Barbieri, Marjana Mrak, Josip Gostič, Kulturno društvo Jože Gostič, Homec, 2000.

Malo je od opernih umjetnika koji su svojim umjetničkim dosezima ostavili trag na daskama zagrebačke operne kuće za života ili posthumno nagrađeno monografijom što detaljno i dokumentirano opisuje njihov životni i umjetnički put. Umjetnici poput Zinke Kunc, Marjane Radev, Vladimira Ruždjaka imali su tu (ne)sreću da njihov rad bilježe sjećanja rijetkih pojedinaca, rijetki sačuvani tonski zapisi i prašnjavi arhivi opernih kuća diljem Europe i svijeta, no ne i tiskane biografije kojima bi ih počastila njihova domovina. Stoga posebno raduje činjenica da je svjetlo dana (ponovno ne u Hrvatskoj!!) sretnim spletom okolnosti ugledala monografija posvećena opernom umjetniku koji je velik dio repertoara ostvario upravo u Zagrebu. U Hrvatskom je narodnom kazalištu u Zagrebu u travnju ove godine javnosti predstavljena monografija posvećena Joži Gostiču (1900-1963), slovenskom tenoru svjetskoga glasa, jednome od najvažnijih opernih umjetnika koji su nastupili na daskama zagrebačke operne kuće.

Josip je Gostič tijekom trideset i tri godine u svojoj trideset četverogodišnjoj pjevačkoj karijeri (1929-1963) nastupao u zagrebačkoj operi kao gost, stalni član i stalni gost, postavši ljubimcem zagrebačke publike, pa ne treba čuditi što je upravo u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu predstavljena impresivna monografija pod naslovom Josip Gostič. Takvog pjevača danas nema. Monografija je zajednički rad dviju autorica — Marije Barbieri i Marjane Mrak, izdanje je Kulturnog društva Jože Gostič iz Gostičeva rodnog mjesta Homca, a objavljena je u povodu stote obljetnice Gostičeva rođenja. Tekst je usporedno na slovenskom i hrvatskom jeziku, knjiga je bogato opremljena nizom fotografija i plakata, u boji i u crno-bijeloj tehnici, a zvukovno je nadopunjuje CD Josip Gostič, objavljen nekoliko mjeseci prije monografije.

Kronološka koncepcija

Monografija je najvećim dijelom rad Marije Barbieri, dugogodišnje urednice u redakciji ozbiljne glazbe Hrvatskog radija, no važno poglavlje posvećeno razdoblju od 1929-1937. godine u kojem je Gostič bio solist Ljubljanske opere potpisuje njezina kolegica Marjana Mrak. Na knjizi su surađivali i Nikola Batušić kao autor predgovora te Edo Škulj, koji potpisuje prvo poglavlje monografije posvećeno Leopoldu Gostiču, Josipovu ocu. Urednik monografije je Branko Polić.

Monografija je koncipirana kronološki i podijeljena u trinaest poglavlja koja obrađuju Gostičev životni i radni vijek. Prvo poglavlje tumači njegove korijene (poglavlje posvećeno ocu, Leopoldu Gostiču), slijede godine školovanja i angažman u zboru opere Slovenskog narodnog kazališta do 1929. godine, razdoblje od 1929. do 1937, kada je djelovao kao solist ljubljanske opere, a gostovao u zagrebačkoj (1930-1937) i dugo razdoblje stalnog angažmana u operi HNK u Zagrebu (1937-1963), na čijim je daskama nastupio i posljednji put (nepuna tri mjeseca pred smrt). Slijede poglavlja koja kroz fotografije, kopije ugovora i plakate bogato dokumentiraju Gostičeve nastupe u Bečkoj državnoj operi i Operi grada Beča, njegova gostovanja. Osmo poglavlje donosi popis uloga u njegovu repertoaru i postojećih tonskih zapisa, a deveto Gostičeve važnije uloge dokumentirane nizom izvrsno reproduciranih fotografija i plakata. Tu ga nalazimo u ulogama Don Josea u Bizetovoj Carmen, Janka u Smetaninoj Prodanoj nevjesti, Wagnerova Parsifala i Lohengrina, Verdijeva Otella, Don Carlosa, te u nizu drugih uloga. Popis uloga koje je tumačio u djelima hrvatskih skladatelja — bio je nenadmašan Ero — ukazuje na njegovu popularnost ne samo kod publike nego i među skladateljima — Papandopulo i Gotovac njemu su namijenili uloge u svojim novim operama (Gotovac — Kamenika, Mila Gojsalića, Papandopulo — Sunčanica).

Nadasve iscrpan popis njegovih nastupa, s podacima o istaknutim partnerima, dirigentima i redateljima dokument je koji svjedoči o iznimnu bogatstvu njegova repertoara, čestim angažmanima i vrhunskim umjetnicima s kojima je surađivao. Nakon poglavlja posvećena njegovim posljednjim danima, poglavlje pod naslovom Sjećanja ganutljivo je svjedočanstvo onih koji su ga poznavali. Njegovi kolege pjevači — (Branka Stilinović, Sonja Mottl Šagovac, Mirka Klarić, Nada Puttar-Gold, Tomislav Neralić), dirigenti (Vladimir Kranjčević, Milan Horvat), prijatelji, sumještani u Homcu, i oni koji su s divljenjem pratili njegove mnogobrojne nastupe zabilježili su u ovom poglavlju svoja sjećanja vezana uz Gostiča, svjedočeći ponovno o njegovoj osobnosti, umjetničkom potencijalu, poštovanju i ljubavi koje su ga okruživale, a i danas su prisutne u sjećanjima svih koji su ga poznavali i koji ga se sjećaju.

Monografiju zaključuju obvezni dodaci — sažetak na njemačkom i engleskom jeziku, popis literature, kratica i indeks imena.

Jedinstveni dokument

Rijetko se mogu susresti monografije koje u toliko detalja, dokumentirano i iscrpno, svjedoče o životu i djelu jednog izvođača, a istodobno njegovu ličnost prikazuju s toliko vidljiva poštovanja i divljenja koje izbija iz riječi, ali i truda koji je autorica uložila u prikupljanje nevjerojatne količine dokumentacije. Ova je knjiga stoga jedinstveni dokument o sjajnoj pjevačkoj karijeri koja je obilježila dugo zlatno razdoblje opere Hrvatskog narodnog kazališta i Ljubljanske opere. Brojni isječci iz kritika, ugovori, plakati, čestitke, fotografije i sjećanja prijatelja impresivni su i dirljivi dokumenti o Gostiču čovjeku i Gostiču umjetniku. Komentar Karla Böhma So was gibt es heute nicht, koji se u prijevodu pojavljuje i kao podnaslov monografije, samo je još jedna potvrda Gostičeva blistava umjetničkog talenta. Svima koji su Gostiča poznavali, osobno ili s pozornice, ova knjiga može biti poput najljepšeg spomenara, a za sve koji nisu imali sreće biti svjedocima Gostičeva talenta ona je dokument o ličnosti i vremenu koje je ta ličnost zauvijek obilježila.

Nakon knjige Hrvatski operni pjevači (1846-1918) u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske Marija Barbieri i ovom monografijom potvrđuje veliko znanje i iskreno divljenje koje upornim istraživanjem iskazuje operi i izvođačima. Ponovno joj zahvaljujemo na iznimnom trudu te se nadamo da će njezinu znatiželju potaknuti još poneko ime iz impresivne galerije vrhunskih hrvatskih pjevača koji zaslužuju dokumentiranje svoga rada i talenta.

Aleksandra Mežnarić Karafin