Seks kao stres

Seks kao stres

Romance, Francuska, 1999, red. i scen. Catherine Breillat

Film Romance francuske redateljice Catherine Breillat, neskromno najavljivan kao najprovokativniji film desetljeća, koji je u inozemstvu prikupio nekoliko nagrada, ali i izazvao brojne kontroverze, razočarao je u Hrvatskoj i kritičare, koji su ga gotovo jednoglasno sasjekli, i gledatelje, od kojih su neki čak i napuštali dvoranu tijekom projekcije. No, iskoristimo na trenutak oazu Kosog hica da iskažemo jedno alternativno, posve osobno viđenje tog filma, uz poseban osvrt na naizgled nevažne detalje.

Proziran život

Mlada učiteljica prosječna izgleda Marie (Caroline Ducey) jako je zaljubljena u svog prelijepog dečka, manekena Paula (Thomas Sagamore Steventin), no iako žive i spavaju u istom stanu, u istom krevetu, on nije zainteresiran za seks. Pri spominjanju stana treba istaknuti njegovu opremu, kao najzanimljiviji dio scenografije. U stanu, naime, uopće nema boja: kako u sobi i kupaonici, tako i u kuhinji. Doslovno svi predmeti u futuristički moderno dizajniranu stanu su bijeli ili prozirni, a takva je uglavnom i odjeća glumaca kada u njemu borave. Ta hladnoća kao da predočava Paulov odnos prema Marie — bez ikakvih emocija. Njegovu nezainteresiranost za seks s njom ovdje treba razjasniti, s obzirom da se ona uglavnom pogrešno tumačila ili je smatrana neuvjerljivom. Paula, naime, seksualno ne zanimaju žene, za što redateljica daje niz naznaka. Romance je, zapravo, priča o djevojci zaljubljenoj u homoseksualca. Paulu Marie služi samo kao pokriće pred rodbinom, a želi i da mu ona podari sina. On je uopće ne voli niti je zainteresiran za njezine želje i potrebe, što ona trpi sve do kraja filma, kad se odlučuje ubiti ga puštanjem plina. Na samom početku vidimo scenu snimanja reklamne fotografije, u kojoj Paul predstavlja hrabrog toreadora. No njegovo nježno i feminizirano lice posve je neuvjerljivo, pa ga fotograf zato namješta, traži od njega da se mršti kako bi mu izraz lica bio što muževniji, a od manekenke koja je pored njega traži da obori pogled i bude što skrušenija. Tom kratkom scenom redateljica je na samom početku definirala Paula, a ujedno i pokazala kakva se laž krije iza većine reklamnih fotografija.

Nadalje, scene seksa pružaju dodatan dokaz postavljenoj tezi: Marie Paula mora nagovarati čak i da skine majicu u krevetu, pri oralnom seksu Paul nije osobito uzbuđen, te ga ubrzo i prekida, a prilikom jedine scene vaginalnog seksa (pri čemu je Paul, ne slučajno, pasivan) tijekom kojeg dolazi do osjemenjivanja, Paul prekida seks prije završetka ejakulacije bacivši Marie sa sebe i kreveta na pod sobe. Seks sa ženama njemu se neopisivo gadi, ali eto, morao je dati barem kapljicu sperme kako bi dobio nasljednika. Paul više voli provoditi vrijeme s vitkim plavokosim manekenom Ashleyem (Ashley Wanninger). U jednoj sceni on čak i kaže Marie: Možeš ići na večeru sa mnom i Ashleyem, ali ti znaš da ja ne želim da nam se pridružiš. Paul je, naglasimo, svjestan svoje ljepote i utjecaja nad ženama: to se vidi ne samo na primjeru Marie nego i u sceni plesa u kojoj senzualnim pokretima zavodi jednu djevojku da bi je zatim iznenada ostavio potpuno uspaljenu. Konačno, redateljica daje još dvije dodatne neizravne naznake Paulove seksualnosti, i to putem programa na televiziji (čiste filmske marginalije, kako bi ih nazvao Hrvoje Turković). Televizijski program prikazuje, i to naizgled usputno, samo u dva navrata: kada Paul gleda mladog gimnastičara na ručama te drugi put, kada iz televizora čujemo priču o mladom intelektualcu kojega nisu seksualno zanimale žene, jer ih je smatrao superiornim stvorenjima. Ta dva detalja nisu slučajna, jer takve stvari ne mogu biti slučajne, nego redateljičina diskretna, ali nedvosmislena, naznaka Paulova određenja.

Kako je Renault 4 pobijedio Ferrari

Oni koji su od filma očekivali seksualno uzbuđenje, uistinu imaju razloga biti razočarani. Film nije naročito uzbudljiv, ali to mu i nije bila namjera: Romance je negacija pornića. U njemu uopće nema dobrog seksa. Od nekih scena vjerojatno će vas na nekoliko dana proći volja za seksom. Seksualno nezadovoljena Marie odlazi iz stana u potragu za seksom i u jednom kafiću upoznaje Paola (Rocco Siffredi). Siffredi, najpoznatija muška pornozvijezda današnjice, nije slučajno izabran za tu ulogu. Prvi je razlog da vas njegovo ime navede na namjerni krivi trag o karakteru filma, a drugi je zapravo njegovo filmsko poniženje i realiziranje negacije pornića. U sceni seksa s glavnom junakinjom ona ne pokazuje osobito uzbuđenje: u predigri ona filozofira, a u samom spolnom činu sudjeluje poput vreće krumpira, da bi na samom kraju za nju očito prekratka spolnog čina ostala nezadovoljena, s izrazom dosade na licu. Ni najbolji filmski ljubavnik s golemim penisom ne uspijeva zadovoljiti ženu koja je zaljubljena u nekog drugog. Siffredi doživljava prvi filmski seksualni poraz. Scena njihova seksa dodatni je prilog tezi o negaciji pornića. U pornofilmu seks je uvijek dug, uzbudljiv, a oba partnera uživaju i uzdišu. U ovom filmu seks je prekratak, vizualno neuzbudljiv, a jedan od partnera nije zadovoljen. Seks je ovdje zapravo onakav kakav je ponekad i u stvarnom životu.

Nakon Paola Marie se upušta u vezu s prilično starijim kolegom iz škole, Robertom (Francois Berleand) — koji se hvali da je imao desetke tisuća žena, uključujući i Grace Kelly — koji je vezuje i u spolnom se činu služi raznim seksualnim rekvizitima (brnjica, lisice). Vezivanja traju nepodnošljivo dugo, a nakon vezivanja Marie plače, kako od bola tako i iz samosažaljenja zbog moralnog pada, i nekoliko tjedana ima ukočene zglobove. No sve je to, kao tamna strana takva seksa, vjerojatno uobičajena pojava (autor teksta ovdje nema osobnih iskustava), koju nam do sada erotski i pornografski filmovi nisu prečesto ni rado naglašavali. Posljednja scena seksa zbiva se na stubištu, a u njoj Marie pristaje na oralni seks s neznancem s ulice, koji je nakon oralnoga seksa siluje (zečjom brzinom) i ostavlja na stubištu kao prljavu mokru krpu uz uzvik: »Dobro sam te...!« No, za našu junakinju to uopće nije bilo dobro — iako na početku uzbuđena idejom seksa s totalnim strancem, ona na stubama ostaje nezadovoljena i ponižena.

Na kraju filma, Marie odlazi u rodilište u pratnji kolege učitelja, koji je odvozi u starom slupanom Renaultu 4, a njezin stan eksplodira dok je Paul u njemu. Robert je fizički uistinu poput tog automobila, za razliku od mladog Paula, novog Ferrarija, koji je, međutim, vozio suprotnim smjerom na cesti. Paul je htio iskoristiti Marie, no ona je na kraju ipak iskoristila njega.

Zaključimo konačno: Romance nije ugodan ni zabavan film, ali riječ je o ostvarenju koje je znatno originalnije, provokativnije i zanimljivije nego što to hrvatski filmski kritičari tvrde.

Zlatko Vidačković