Različitost glazbenih kultura

Različitost glazbenih kultura

Kako je glazba univerzalni jezik, univerzalno komunikacijsko sredstvo, ona je od sama početka bila dobrodošli programski segment Mittelfesta. Govoriti o kulturi Praga, Beča ili Budimpešte, bez razmišljanja o njihovoj glazbenoj tradiciji, posve je neprimjereno

Carlo de Incontrera u nas je poznat u prvom redu kao sladatelj nove glazbe. Zagrebački biennale ugostio ga je 1969. i 1971. godine, u svojim najslavnijim danima. Danas je de Incontrera spiritus movens mnogih kulturnih događanja u Italiji, posebno onih u regiji Friuli-Venezia Giulia. Zajedno s Giorgiom Pressburgerom i Mimom Gallinom vodi Mittelfest u Cividaleu, neosporno središnje kulturno događanje pokrajine Friuli-Venezia Giulia. Susret s Carlom de Incontrerom potvrdio je istinu da je preduvjet za dobro funkcioniranje festivala dobra organizacija, a da ona ovisi o sposobnosti i maštovitosti organizatora. Carlo de Incontrera čovjek je s vizijom. To u mnogo čemu objašnjava kako je Mittelfest oblikovan u kulturno žarište gdje se presijecaju, revaloriziraju, pa i razotkrivaju različitosti i isprepletenosti utjecaja kultura srednjoeuropskog i mediteranskog prostora. Mjesto koje će možda roditi novu renesansu! O tome nam je nešto rekao sam Carlo de Incontrera.

Festival Mittelfest

— Stvaranje Mittelfesta bila je stvar sretnih okolnosti. Prije desetak godina vlada Italije ostvarila je veze s pet europskih zemalja na gospodarskom, zapravo trgovačkom planu. Pjesnik Cesare Tommasetig, današnji voditelj programa poezije na Mittelfestu, u to je doba bio članom socijalističke stranke, i predložio je da te novouspostavljene državne veze ne budu samo na trgovačkom planu, nego da se prošire i na područje kulture. Ta je ideja i meni bila vrlo bliska.

Cividale je gradić kao stvoren za održavanje festivala i činilo se nevjerojatnim da u takvu ambijentu festival još nije ostvaren. No kako ja nisam čovjek politike, niti sam član neke političke stranke, moji razgovori o tom pitanju s ljudima iz struktura vlasti nisu imali efekta. Kada je Tommasetig, kao stranački čovjek, to predložio, šanse da se zamisao o festivalu u Cividaleu ostvari postale su realne. I tako je konačno započeo zajednički kulturni projekt pet europskih zemalja, festival nazvan Mittelfest, koji je prvi put održan u Cividaleu 1991. Sve je to bilo jako svečano, jako protokolarno, uz nazočnost predsjednika republike, gosta Vaclava Havela, češkog predsjednika i druge ugledne ličnosti iz europskog političkog života.

Stalno sam se pitao da li mi to radimo umjetničku ili političku manifestaciju. Cividale je mali grad, a tih se dana činilo da je pod opsadom, zbog snaga sigurnosti nužnih na političkim skupovima te razine. Ljudi su bili malo zbunjeni, no kako to uvijek na kraju biva, političari su otišli, situacija se normalizirala, a mi smo ostali ovdje, u Cividaleu, da radimo festival. Nekoliko mjeseci nakon prvoga festivalskog izdanja došlo je do političkog skandala u koji su bili upleteni i neki ljudi iz naše regije vezani uz socijalističku stranku. No to je ipak bio samo politički skandal i, bez obzira na stanovite neprilike koje je uzrokovao, nije bitno utjecao na odvijanje festivala.

Kad sam prvi put boravila u Cividaleu, prije četiri godine, ono što me se stvarno dojmilo, bila je koncepcija festivala, drukčija od uobičajenog festivalskoga modela. Mittelfest sam doživjela kao prostor snažne kreativne energije, na kojem se može ostvariti neko novo sabiranje vrijednosti kultura Srednje Europe. Koncepcija većine europskih festivala počiva uglavnom na prezentiranju događaja u trendu, nastupa velikih imena (bila ona, što se umjetničke kvalitete tiče, stvarna ili fiktivna) i sve je to više-manje slično, i vrlo artificijelno. Nasuprot tome Mittelfest otkriva nove vrijednosti, želi revalorizirati postojeće, ukratko nastoji upozoriti na stvarniju, istinitiju sliku isprepletenosti kulturnih veza i tradicija Srednje Europe, od ove kakvu danas poznajemo... Vi ste od samog početka ravnatelj glazbenog dijela Mittelfesta. S kakvom idejom vodiljom?

— Prije izravna odgovora na vaše pitanje upozorio bih na činjenicu koja je bitno utjecala na oblikovanje programa Mittelfesta. Broj zemalja sudionica na ovom festivalu od pet, koliko ih je sudjelovalo u programu prve godine, do danas je narastao na šesnaest! Primjerice, bivša Jugoslavija podijelila se u pet država, neke zemlje poput Poljske ili Bugarske priključile su se Mittelfestu poslije. Zato danas više ne možemo govoriti o pentagonali. I to na neki način obogaćuje sadržaj Mittelfesta.

Što se glazbe tiče, ona mi se, pogotovo u kontekstu festivala kakav je Mittelfest, čini važnom sastavnicom. Teško je raditi samo teatarski festival na planu više malih pa i velikih zemalja u kojima se govore različiti jezici. Kako je glazba univerzalni jezik, univerzalno komunikacijsko sredstvo, ona je od sama početka bila dobrodošli programski segment Mittelfesta. Govoriti o kulturi Praga, Beča ili Budimpešte, bez razmišljanja o njihovoj glazbenoj tradiciji, posve je neprimjereno. Zato je veliki dio Mittelfesta posvećen upravo glazbi, za prezentaciju koje sam preuzeo odgovornost od prvoga festivalskog izdanja. Moja razmišljanja u pogledu festivalske koncepcije idu u dva smjera. Od prošle godine preuzeo sam i vodstvo programa likovnih umjetnosti, kao i programa oblikovanih na osnovi suradnje srednjoeuropskih sveučilišta. Od osnivanja Mittelfesta direktor sam glazbenoga programa. Nastojim da glazbeni sadržaji festivala imaju određene teme kao vodilje u oblikovanju festivalskih glazbenih programa. Ne želim da ti programi budu rezultat slučajnosti i ponude trenutka. Ustrajavam na tome da svako festivalsko izdanje ima koncepciju, glazbenim rječnikom rečeno, da ima lajtmotiv, ili nekoliko lajtmotiva, zamjetnih u svim slojevima festivalskih sadržaja. Jedan od trajno prisutnih lajtmotiva Mittelfesta glazbena je tradicija Cividalea i regije Friuli-Venezia Giulia. U crkvenim arhivima regije pohranjeni su stari crkveni kodeksi, ali i partiture, posebice talijanskih majstora 18. stoljeća. Cividale, kao grad, bio je neobično važan još u antičko doba. On je jedno od najpoznatijih langobardskih naselja i imao je golem utjecaj kao trgovačko i kulturno središte cijele regije. Slavna prošlost Cividalea ostala je zabilježena na rukopisima koji datiraju još iz 13. stoljeća. Glavna tema Mittelfesta, vezana uvijek uz slojevito kulturno nasljeđe Srednje Europe nužno se veže i uz bogatu kulturnu tradiciju Cividalea i regije. To je vrlo logično, jer je Cividale mjesto održavanja festivala. Tako festival ima mogućnost da predstavi, osvijetli, izvanredno bogatu kulturnu prošlost grada. Zbog toga je festivalski program dijelom okrenut prošlosti, glazbenoj tradiciji, istraživanju bogatstva koja leže po crkvama i arhivima, kao da čekaju da budu otkrivena. Takvi su sadržaji meni osobno posebno važni.

Poznajem dobro situaciju u regiji, poznajem njezinu kulturnu tradiciju, a imam i mogućnost da utječem na aktualna događanja u kulturi, zahvaljujući ne samo funkciji glazbenoga ravnatelja Mittelfesta nego i drugim odgovornim funkcijama: radim kazalište u Monfalconeu, direktor sam novoosnovana kazališta u Udinama. Na tom području također imam dosta iskustva: godinama sam naime surađivao u Milanu s Giorgiom Strehlerom. Ravnatelj sam i svih kulturnih i glazbenih manifestacija na Scuola normale superiore u Pisi. Jasno je da svaki od poslova vezanih uz ove funkcije treba osmisliti. Treba napraviti programe... Ako dobro poznajete situaciju, možete razigrati maštu i programe ispuniti nečim sadržajno vrijednim, rezultatom koji ima smisla i koji će i sam biti poticajan. Festivali i slične kulturne manifestacije morali bi, po mom mišljenju, biti jasno tematski i sadržajno profilirani! S popratnim manifestacijama, publikacijama određenog materijala, a sve u cilju uspostavljanja što potpunijeg, sadržajnijeg odnosa između festivala i sredine u kojoj se on odvija. Za program Mittelfesta sugeriram vrlo kompleksne sadržaje, ponekad i pomalo bizarne...

Maštovitost u pristupu i visoka razina izvođenja — tajna je kvalitete glazbenih produkcija Mittelfesta. Mi nemamo takav budžet da u Cividale pozovemo Berlinsku ili Bečku filharmoniju, premda bismo to voljeli. Cijeli naš festivalski budžet ne bi pokrio jedno takvo gostovanje. I tamo smo orijentirani na druge mogućnosti, na manje projekte, koji zato nisu manje atraktivni ili manje kvalitetni. S dobivenim novcem uspijevamo ostvariti prosječno dva glazbena projekta dnevno, što u desetodnevnom trajanju Mittelfesta i nije malo. Kao zapravo siromašan festival mi se oslanjamo na maštu.

To sigurno! Mnogo je gora kombinacija kad imate novca, a nemate mašte...

— Ali morate uz to imati i malo sreće. Moja je sreća što prijateljujem s mnogim divnim glazbenicima, velikim interpretima. S nekima od njih surađujem već desetljećima... Za nastup na Mittelfestu oni uvijek nađu vremena, bez obzira na svoje druge profesionalne obveze. Kvaliteta interpreta osobito je važna kada je riječ o modernoj glazbi. Ta se djela često izvode u potpuno neprimjerenoj interpretaciji, nedovoljno studiozno i bez odgovarajućeg znanja. Takve nekvalitetne izvedbe davale su i još daju potpuno krivu sliku o modernoj glazbi. Obično su interpreti avangarde vrlo loši, a kako se to jako čuje u izvođenju tzv. klasičnog repretoara, čini im se manje opasno ukoliko se posvete novoj glazbi. Po mom mišljenju, za izvođenje moderne glazbe treba angažirati najbolje interprete! Publici ne treba kriva slika o suvremenom glazbenom stvaralaštvu.

Možete li u tom kontekstu pobliže objasniti projekt započet na Mittelfestu još lani, koji će se nastaviti i dogodine, naslovljen Otići, vratiti se s glazbenim sadržajima koji slijede trgovačke putove jantara, svile i soli?

— Moram iskreno priznati da ideja nije potekla od mene. Giorgio Pressburger i Mimma Gallina počeli su o tome razgovarati kao o mogućoj varijanti višegodišnjega festivalskog programa. Odmah sam se s tim složio, jer mi je to omogućavalo da se posvetim istraživanjima svih tih putova. Otkrio sam fantastične mogućnosti prezentacije glazbe u okviru te koncepcije. Projekt me osim svega uputio na istraživanje kulture baltičkih zemalja, posebno njihove glazbene tradicije. Ta su istraživanja bila korisna kako za festival, tako i za mene osobno, jer su mi pomogla da proširim vlastiti horizont.

Put svile

Ovogodišnja tema, Put svile bila mi je utoliko jednostavnija, jer imam neke spoznaje o kulturama Istoka. Točnije rečeno, dobro mi je poznata predodžba koju je Europa, na prijelazu 19. u 20. stoljeće, imala o Dalekom istoku. Krenuo sam od meni osobito bliska razdoblja — a to je secesija. U programu ovogodišnjeg Mittelfesta želio sam ostvariti tu sliku imaginarnog Orijenta, rađenu prema predodžbi kakva je o njemu postojala u razdoblju Jugendstila, kakvu pokazuje grafika Klimta, primjerice. U Parizu sam posjetio pijanista Françoisa-Joela Thiolli#rea i rezultat tog susreta bio je njegov recital na Mittelfestu, s dijelom programa posvećenim Debussyjevim klavirskim skladbama, na temelju njegova iskustva iz 1889. Te je godine u spomen na stotu obljetnicu Francuske revolucije održana u Parizu svjetska izložba na kojoj je predstavljena i umjetnost Dalekog istoka. Debussy je tu upoznao čudesnu zvučnost gamelana. Specifične nijanse zvuka različitih udaraljki rukovodile su ga u njegovim pijanističkim istraživanjima. Tako su nastali neki njegovi preludiji i druge klavirske skladbe, u kojima se mogu slijediti utjecaji njegove fascinacije instrumentima Orijenta i njihovim zvučnim koloritom.

Polazna točka Thiolli#reova recitala na Mittelfestu bila je upravo Debussyjeva glazba. Za drugi dio programa dogovorio sam s njim da napravi klavirsku transkripciju Pjesme o zemlji Mahlerova vokalno-instrumentalnog ciklusa prema kineskoj lirici. Bečki Jugendstil imao je inače vrlo tanane veze s francuskim impresionizmom, zamjetne, primjerice u nekim Klimtovim portretima na kojima se osjeća dah Renoirove umjetnosti. U umjetnosti Srednje Europe dolazilo je do takvih prepletanja kultura i utjecaja, koja nam danas daju predodžbu vrlo internacionalnog ozračja u kojem se stvarala srednjoeuropska umjetnost s početka ovog stoljeća. Daleki istok odigrao je u tome važnu ulogu. Put svile nije samo geografski pojam. To je više spiritualna predodžba, neka vrst metafore za stanje duha na srednjoeuropskom prostoru, do kojeg su, na ovaj ili onaj način, dopirali odsjaji istočnjačkih kultura.

Za zapadni svijet Daleki je istok vrlo često bio san o čudesima zamišljene, nikad ostvarene realnosti, bajkoviti svijet koji smo stvorili možda još u djetinjstvu posredovanjem priča iz Tisuću i jedne noći. Ta fantastična predodžba doživljaja Orijenta, ponekad i fantazmagorična, može se naći i u Tolkienovu Gospodaru prstenova. Utjecaj Orijenta na Europu, diskretno naznačen idejom vodiljom Mittelfesta kao put svile, pružao je neograničene mogućnosti. To dakako pretpostavlja maštovitost o kojoj sam govorio. Za živu imaginaciju mogućnosti su beskrajne!

Razgovarala Bosiljka Perić-Kempf