Protočna zabava

Nestali za 60 sekundi, Gone in Sixty Seconds/Gone in 60 seconds, SAD, 2000, režija Dominic Sena, scenarij Scott Rosenberg, fotografija Paul Cameron, uloge Nicolas Cage, Giovanni Ribisi, Angelina Jolie, Delroy Lindo, Will Patton, Robert Duvall, Christopher Eccleston

Punih sedam godina trebalo je Dominicu Seni da nakon svog debija Kalifornija, koji je stekao kultni status, realizira sljedeći film. Reklo bi se — izbirljiv čovjek, no kad netko pristane na suradnju s bum-tras producentom Jerryjem Bruckheimerom (Hrid, Armagedon), onda se njegova izbirljivost ponajprije ogleda u želji za što većom zaradom. Ovaj mu je film to i donio, no po kreativnim dosezima malo će ga tko pamtiti. Istini za volju, ni spomenuta Kalifornija nije bio film za rezanje vena (uvijek sam ga smatrao precijenjenim), a glavna mu je prednost u neusporedivo većoj tematskoj intrigantnosti. Nestali u 60 sekundi tek je pričica o kradljivcima automobila koji u jednoj noći moraju otuđiti pedeset skupih automobila kako naručitelj tog posla ne bi ubio mlađega brata vođe kradljivaca kojeg glumi Nicolas Cage, još jednom demonstrirajući odličan izgled, ali i nisku razinu užeglumačkog umijeća (režiseri bi uglavnom maksimalno morali izbjegavati njegovu svjesnu glumu).

Dramaturgija filma posve je promašena — likovi gotovo da i ne postoje, odnosi koji se sugeriraju kao ključni (stariji brat — mlađi brat, stariji brat — bivša cura koja ga još voli, čovjek od akcije /Cage/ — intelektualac /Duvall/, stara generacija kradljivaca — mlada generacija kradljivaca) sasvim su marginalizirani, a jedini odnos koji u filmu funkcionira je onaj koji je potencijalno vjerojatno najmanje zanimljiv: vođe kradljivaca (Cage) i policijskoga detektiva (Lindo) koji mu je na tragu. Osim toga može se zapaziti da u filmu nije pokazano kako se kradljivci nose s najuspjelijim zaštitnim mehanizmom — multilockom (nije valjda da se ne koristi u Americi). No na stranu svi prigovori, Nestali za 60 sekundi ipak nije slučajno zaradio sav taj novac. Filmu se mora priznati izvanredna protočnost u odvijanju radnje, atraktivan dizajn koji se u ovakvim produkcijama naravno podrazumijeva te činjenica da je u cjelini ipak riječ o dva sata poštene praznoglave zabave.

Damir Radić