Povijesne dimenzije

Povijesne dimenzije

U organizaciji Matice hrvatske u Zaprešiću, u četvrtak 12. listopada 2000, u Gradskoj vijećnici grada Zaprešića, a u povodu ovogodišnjih Jelačićevih dana, održan je okrugli stol o banu Jelačiću i njegovu imanju Novi dvori nekad i danas, pod naslovom Značenje bana Jelačića u njegovu vremenu i našoj suvremenosti.

O temi su svoja gledišta iznijeli Agneza Szabo, viša znanstvena savjetnica u Muzeju grada Zagreba, Mira Kolar, šefica katedre za svjetsku povijest novog vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Stjepan Laljak, autor monografije Novi dvori od Jelačića bana do naših dana.

Utemeljitelj moderne države

Agneza Szabo predstavlja bana Jelačića kao utemeljitelja moderne Hrvatske i svrstava ga među najistaknutije ličnosti tog vremena. Od dana kada je imenovan za bana, 23. ožujka 1848, Jelačić je podupirao stajališta hrvatskoga narodnog preporoda i zbog toga ga je prekoravao bečki dvor. Također se zalagao za cjelokupnu hrvatsku vlast, koja bi bila odgovorna narodu, a ne Beču, kao i za hrvatski jezik i bankarstvo. Zbog ukidanja feudalizma, svi su na izborima mogli birati svoje zastupnike, čak i žene. No, Beč tada podvrgava bana ugarskoj vladi, što Sabor privremeno prihvaća, a Jelačić se zalaže za federacijski odnos prema Austro-Ugarskoj. Zbog prijetnje rata, Sabor se 9. srpnja 1848. raspušta, a radi se i na tome da se Jelačić makne s banovskog mjesta.

Szabo nadalje govori o ključnim trenucima u karijeri bana Jelačića, zbog kojih mu neki povjesničari osporavaju važno mjesto u hrvatskoj povijesti. Naime, na poticaj Beča on je Mađarima navijestio rat, uspio prijeći Dravu te utvrditi sjevernu hrvatsku granicu, i 29. rujna 1848. izvojevati pobjedu. Slijede tri dana primirja te se Jelačić zaputio prema austrijskoj granici po pomoć, ali kako je u međuvremenu u Beču izbila pobuna, stjecajem okolnosti spasio je Beč od pobunjenika. Time je izgubljena bit hrvatske borbe protiv mađarskoga hegemonizma, te to postaje monarhijska povijest. Zasluga je Jelačića što je prvi put ujedinio gotovo sve hrvatske zemlje, ali nije se mogao vratiti u Hrvatsku i nastaviti započeto jer se kao general morao boriti protiv mađarskog ustanka. Otada više nije bio popularan, premda mu se zasluge u modernizaciji Hrvatske ne mogu osporiti: naime, unatoč svemu, Hrvatska se nije utopila u dualizmu.

Mira Kolar u kratku izlaganju osvrnula se na položaj bana Jelačića u povijesnoj znanosti. Tek od 1990. ta se uloga ocjenjuje pozitivno, da bi ga danas opet vratili na stare pozicije. Autorica smatra da se Jelačiću ne smije zanijekati uloga u stvaranju moderne nacionalne države, jer on kao ban saziva Sabor, uvodi institucije novog političkog sustava, a ne više feudalnog, stvara osnove za narodnu vojsku, školstvo, otvaranje hrvatskoga sveučilišta, slobodu tiska, osnove za federalne ili konfederalne zajednice.

Miljenik hrvatskog naroda

Stjepan Laljak izlagao je o ulozi Novih dvora u gospodarstvu nekad i danas, kad su oni zaštićeni spomenik kulture. Naime, Jelačić je bio sklon gospodarstvu te vlastelinstvo uzdiže na europsku razinu. Nakon njegove smrti brat mu Jure tu utemeljuje pučku predujmovnicu za unapređenje gospodarstva, odnosno zadrugu — prvu u Hrvatskoj. Time Novi dvori postaju kolijevka zadrugarstva i unapređenja gospodarstva.

Laljak nas podsjeća i na knjigu banovih pjesama koje je on napisao kao mladić, a koja je tiskana u Beču na njemačkom jeziku. Prihodom od prodaje knjige stvorena je novčana zaliha kojom Jelačić osniva zakladu u korist žrtava rata 1848/49, i to je prvi primjer kulturne akcije tog tipa. Laljak Jelačića smatra najopjevanijom i najdražom osobom u hrvatskom narodu.

Opće zaključno mišljenje da ban ponovno tone u zaborav neće spriječiti nastavak održavanja manifestacije Jelačićevih dana, pogotovo stoga što je 2001. godina dvjestota obljetnica njegova rođenja.

Antonija Vranić