Opravdana očekivanja

Opravdana očekivanja

Njihova glazba nije namijenjena masama, ali vjerujem da već sada imaju dovoljan broj poklonika da mogu u miru raditi ono što najviše vole. A to je stvarati glazbu

Prvoga listopada 2000. u velikoj dvorani zagrebačkog kazališta Gavella ustanovljen je kazališni rock. Publika raznih godišta, od mlađarije do sredovječnih i malo više od toga dama i gospode, uredno je popunila mjesta i pomoćne stolce te strpljivo čekala izlazak sastava na pozornicu. Svadbas je sasvim opravdao očekivanja svih koji su se zatekli na mjestu promocije njihova albuma Jug. Vrlo decentna rasvjeta, tek malo pirotehnike (dima) i stalne vizualne kulise na velikom platnu iza njih bili su jedini dekor. Svirači su ili sjedili ili, ponekad, stajali bez uobičajenih rokerskih dodataka. I to je tako i trebalo biti. Jer bilo kakav dodatni show ili konferansa, koje gotovo da i nije bilo, ne ide uz njihovu glazbu. Izveli su sve pjesme, osim instrumentalnih, s već spomenutog albuma. I pjesme su zvučale isto kao i na ploči. Oni su uvježbani i ustrajavaju na tome da se sve mora čuti. Zato je posve simpatično izgledala mala stanka kada nešto nije bilo u redu s ozvučenjem akustične gitare. Dok se to nije popravilo, bend nije svirao. I nitko im to nije zamjerio. Dapače. Na kraju, kako to i priliči u kazalištu, pjevačica je dobila buket cvijeća. Trajalo je točno koliko je trebalo, a posebna pohvala ide i odličnu zvuku koji je složio Mario Mavrin. Iako su i prije Svadbas neki bendovi zalutali u kazalište mislim da jedino oni zaista tamo i pripadaju. Zbog glazbe koju izvode i publike koja ih dolazi slušati. Sitne zamjerke neću spominjati jer su one zaista nevažne. Svadbas se sada definitivno potvrdio kao sastav koji zna što hoće i zna kako to želi i može postići. Osim toga oni su u velikoj prednosti pred drugim bendovima. Čini mi se da njihova pedanterija ne dovodi u pitanje što će biti sa sljedećom pločom i kako će se razvijati njihova karijera. Oni će, jednostavno, nastaviti putem kojim su krenuli bez obzira što o tome govorila kritika ili široko slušateljstvo. Njihova glazba nije namijenjena masama, ali vjerujem da već sada imaju dovoljan broj poklonika da mogu u miru raditi ono što najviše vole. A to je stvarati glazbu.

Krešimir Blažević