Iz hrvatske povijesti

Matija Mesić, Pleme Berislavića, pretisak. Matica hrvatska Slavonski Brod, Slavonski Brod, 2000.

Počevši od Ivana Kukuljevića Sakcinskoga nadalje, pojavila se u hrvatskoj historiografiji nekolicina obrazovanih ljudi odlučnih spoznati povijesnu istinu metodama i analizama. Shvativši da se u velikom krugu čovječanstva može opstati samo ako se ide u korak s njim, ti su ljudi škole svršavali po europskim sveučilištima, te bi se vraćali sa tih novootkrivenih zvijezda Gutenbergove galaksije u svoju hrvatsku provinciju uspavanom narodu pokazati što se događa kad se upotrijebi intelekt. A to je, poznato je još od Kanta, početak prosvijećenosti.

Među tu nekolicinu izvrsnika ubrajamo i Matiju Mesića (Brod na Savi, 1826 — Zagreb, 1878). Vrijeme i snagu on je trošio na podizanje hrvatske kulture, uvjeren da je rodoljubu dužnost sveti zakon. Razapet između crkve (službovao kao svećenik), školstva (profesor na gimnaziji, prevodilac stranih udžbenika iz povijesti na hrvatski, profesor na Mudroslovnom faskultetu), kulturne djelatnosti (jedan od osnivača i prvi rektor Zagrebačkog sveučilišta, dugogodišnji potpredsjednik i predsjednik Matice ilirske od 1872 do 1874, jedan od osnivača JAZU), Mesiću nije preostajalo mnogo vremena za historiografski rad. Ipak, među prvima je znanstveno i kritički obradio hrvatsku povijest jagelovskog razdoblja od 1490 do 1526.

Glavna tema rasprave jest pleme Berislavića Grabarskih, njihovo rodoslovlje i uloga u hrvatskoj povijesti. Riječ pleme ovdje se, slučajno ili ne, podudara i u svom etimologijskom značenju (kao ono što se naplodilo, narodilo, dakle u smislu roda) i u značenju plemstva (lat. genus nobile), odnosno plemena kao glavnog dijela organizacije plemstva, povlaštenog društvenog staleža u feudalnom sustavu. U odnosu na dotad prihvaćene spoznaje o toj obitelji, Mesić odbacuje tezu da Berislavići potječu iz Bosne, a koju je izrekao Ivan Tomko Mrnavić, još početkom 17. stoljeća. Mesić iznosi izvore koji potvrđuju da Berislavići Grabarski vuku korijene od Borića bana (spominje se u izvorima 1163) te da su se u početku zvali samo plemićima Grabarskim (nobiles de Grabarya), dobivši ime po svomu glavnom imanju Grabarju kraj Garčina u Slavoniji. Mesić smatra Berislaviće svijetlijom stranom hrvatske povijesti.

Ovaj pretisak nastavak je Mesićevih Izabranih rasprava. U hrvatskoj historiografskoj literaturi ovakve znanstvene rasprave bit će i danas trn u oku mnogim hrvatskim povjesničarima-mitotvorcima, koji preodjeveni u znanstvenike, ne samo da ne osjećaju svjetlo i zračenje već spomenute Gutenbergove galaksije, nego sustavno rade na tome da to svjetlo ugase.

Josip Brleković