Globalno otuđenje

Čovjek je od pamtivijeka gledao u nebo pitajući zvijezde i tražeći njihove pametne odgovore i mudrost. Beskonačna udaljenost od zvijezda određivala je čovjekov odnos prema Svemiru i podsjećala ga na to koliko je malen. Bio je svjestan koliko skroman mora biti, surađivati i skladno živjeti s drugim ljudima.

Zahvaljujući razvoju znanosti i tehnologije nebo nam se sve više približava. Što dublje krećemo u osvajanju Svemira, to nam se manjom čini majčica Zemlja. U nebeske visine šaljemo nove satelite, koji pomažu u približavanju svih nas ovdje, na Zemlji. Bilo koji važan događaj možemo istodobno pratiti na svim kontinentima.

Postajemo li prisniji? Je li naša uzajamna komunikacija doista dvosmjerna? Je li stanovnik New Yorka jednako dobro upućen o situaciji u Tbilisiju koliko je Gruzijac obaviješten o prilikama u Sjedinjenim Državama?

Prijenos informacija uglavnom je jednosmjeran. Ne možemo zbog toga prigovarati medijima. Za većinu stanovnika našega planeta očigledno je zabavnije i privlačnije sve ono što se događa u sunčanoj Kaliforniji nego u jurtama — mongolskim šatorima. Televizijske kamere svih postaja obično se nađu na mjestima na kojima se događaju tragedije i katastrofe, koje su za medije najatraktivnije. Istodobno se vrijeme na našem planetu događaju stotine i tisuće ljudskih drama koje nisu manje tragične, nego su samo tužnije. Tužnije zbog toga što ih ne prati pozornost, sućut, a možda čak pomoć od nekoga iz udaljenije zemlje.

Naša je moderna povijest do određene mjere iskrivljena: ono što je vrijedno snimanja izabiru televizijske redakcije i njihove ekipe. Pa, ne znam...

Bombardiraju nas stotinama informacija o događajima u svijetu. To su većinom ružni prizori, rijetko kad čujemo dobru vijest. Čini mi se da pod njihovim utjecajem postajemo sve ravnodušniji i neosjetljiviji. Jer, što više doznajemo o ljudima koji žive daleko od nas, to nas manje zanima naš znanac, susjed ili prijatelj. Koliko smo se, zahvaljujući informatičkoj revoluciji, približili jedni drugima u svjetskim razmjerima, toliko smo se, paradoksalno, udaljili jedni od drugih u svojoj maloj sredini.

Prevela Dagmar Ruljančić