Vijenac 173

Glazba

Chansonfest u Zagrebu

Dolazi žena-orkestar

Chansonfest u Zagrebu

Dolazi žena-orkestar!

Na ovogodišnjem Chansonfestu u Zagrebu 20. i 21. listopada Francuski institut u Zagrebu ponovno će nas ugodno iznenaditi gostovanjem mlade i temperamentne interpretatorice šansone, koju oduševljena francuska kritika naziva femme-orchestre (žena-orkestar) autorice tekstova, pjevačice i instrumentalistice Sylvie Cobo, s umjetničkim nadimkom La Baronne, koja svoje eksplozivne tekstove — autorsko impulzivno pismo koje progovara o ulomcima iz svakodnevnoga života — jednako tako ekspresivno izvodi glasom, kao i na svojim pratećim instrumentima — udaraljkama, bubnjevima i harmonici. Djelovanje sastava u ovom obliku koji u svom naslovu preuzima njezin pseudonim La Baronne, zbiva se oko 1997. u sprezi autorice tekstova, pjevačice i bubnjarke Sylvie Cobo i Emmanuela de Bonnevillea, kompozitora i klavirista, povremeno pratećeg ritma na udaraljkama i bubnjevima, kojima se pridružuje slavni francuski jazz-gitarist Claude Barthélémy, jedan od bivših ravnatelja Nacionalnog jazz-orkestra Francuske, koji je gitarističkim jazz-izrazom snažno obojio tu neobičnu spregu šansone, jazza, rocka i bluesa.

Od samih početaka kada se rađa koncept La Baronne negdje oko 1994, Sylvie Cobo svoju je vokalnu interpretaciju usko povezala s ritmom kao neodvojivim dijelom glazbenog izričaja. Za sebe kaže da nije u stanju pjevati, a da se ritmički prati na bilo kojoj vrsti udaraljki, da je ritam autentični izraz njezina bića poput nekog automatskog i instinktivnog zazivanja primitivnih instinkata. »Moje je tijelo bubanj!« »Mon corps est tambour!«, kaže La Baronne, a njezine izvanredne glasovne mogućnosti koje pokrivaju široku izražajnu skalu u originalnoj mješavini urbanih himni i starinskih francuskih pjesama ili tužaljki do primitivnog izvornog bluesa i belkanta, snažan je i topao i pokriva raspon od triju oktava. Često se koristi nadahnutim improvizacijama metijerski izbrušenih vokalizacija začuđujuće snage u logičnom odvijanju glazbenih misli u kojima se isprepleće najrazličitija melodijska i ritmička motivika. Od krika do plača i smijeha, od poigravanja s tekstom do ozbiljnih i nostalgičnih raspoloženja Sylvie Cobo u nekim me svojim interpretacijama podsjeća na veliku Colette Magny, koja je također u šansonu s velikim i zanosnim glasovnim mogućnostima uspjela integrirati jazz i blues, običnu uličnu pjesmu i snažnu buntovnu liriku žene koja se ne libi otvoreno progovoriti o vlastitim istinama i emocionalnim opsesijama.

S očeve strane La Baronne je španjolskoga podrijetla, pa neke pjesme pjeva i na španjolskom jeziku, jer kako kaže — kao južnjakinja voli andaluzijsku i orijentalnu glazbu. Inače ne želi robovati nikakvim klišejima, iako priznaje da je izrasla na klasičnoj kulturi francuske šansone, Edith Piaf, Brela, Brasenssa do Etiennea Dahoa, kojeg obožava, Higelina ili Rite Mitsouko. Kada je sve to spojila sa svojim španjolskim izvorima, ljubavlju za jazz i rock, nastala je mješavina tipična za koncept La Baronne s kojim će nam se predstaviti u Zagrebu, ovoga puta u pratnji glazbenika Hugoa Renarda, klavijature i programska koncepcija, Raquel Anclon, vilončelo i Claudeom Barthélémyjem na gitari.

Osim vlastitih pjesama La Baronne je izvodila i pjesme drugih autora i pjesnika, poput Roberta Desnosa, Jacquesa Brela, Marie Dubas, Pierrea Grosza, Aragona te srednjovjekovnu francusku poeziju. Vlastitim tekstovima želi naglasiti potrebu za veseljem, zadovoljstvom, disanjem punim plućima u emocionalnom i svakodnevnom smislu, ona želi vlastitom pričom dirnuti u srce najrazličitiju publiku, emocije prenijeti cijelom svijetu, želi da njezin spektakl na pozornici ostavi puni dojam temperamentom, iskrenošću, glazbenom neobičnošću i punoćom izraza, da stvori nadahnuto zajedništvo između publike i izvođača, što joj zahvaljujući temperamentu, jednostavnosti i iskrenosti, čini se dobro uspijeva.

La Baronne će nastupiti na Chansonfestu 2000 u Zagrebu 20. i 21. listopada u Kazalištu Gavella, 19. listopada nastupit će u HNK u Varaždinu, u nedjelju 22. listopada u Dječjem kazalištu u Osijeku, 25. u Dubrovačkom kazalištu i 26. listopada u HNK u Splitu.

Nada Vrkljan-Križić

Vijenac 173

173 - 19. listopada 2000. | Arhiva

Klikni za povratak