Dizajn kao multikulturalni proizvod

Dizajn kao multikulturalni proizvod

Glamour i elitizam, više ili manje na svim razinama, od spektakularnog otvaranja do propusta tipa onih da se neke od popratnih izložbi nalaze na lokacijama do kojih je nemoguće stići bez vlastita prijevoza, ne govore u prilog proklamiranim ciljevima promoviranja etičke i socijalne uloge dizajna

Krizu identiteta zajedničku većini priredbi ovoga tipa 17. bijenale industrijskog oblikovanja (BIO) u nedostatku radikalnijih rješenja pokušava barem ublažiti postupnim uvođenjem promjena u još tradicionalno predstavljanje dizajna. Sve drastičnije suočen s pitanjima kao što su svrha, značenje i smisao daljeg ustrajavanja na konceptu panoramskoga prikaza u ime održavanja danas već gotovo četrdesetogodišnje tradicije u vremenu čiji je vodeći trend upravo to da ga nema, BIO posljednjih godina sve izrazitije nastoji oko određivanja novog koncepta promoviranja suvremenog dizajna, s težištem na prosječnim standardima kvalitete, dok su novi mediji i nadalje vrlo slabo zastupljeni, a alternativni se trendovi pokazuju zasebnim tematskim izložbama, među kojima je najveća atrakcija izložba jedne od zvijezda europskog dizajna Boűeka Šípeka, glasovita po provokativnim spojevima artističkog oblikovanja njegovanjem starih tehnika obrade materijala.

Nadmoć domaćina

Na 17. BIO sudjeluje isto toliko država: Austrija, Bosna i Hercegovina, Češka, Danska, Finska, Francuska, Hrvatska, Italija, Japan, Jugoslavija, Kina, Njemačka, Nizozemska, Poljska, Slovačka i Slovenija. Kao jamstvo kvalitete ukupno 356 eksponata trebali bi poslužiti kriteriji prepušteni strukovnim udrugama koje su u pojedinim zemljama preuzele odgovornost izbora, dok je međunarodni žiri BIO-a u sastavu Jani Bavčer, Stane Bernik, Severin Filek, Theo Groothuizen i Sanja Rocco odlučivao o nagradama. Činjenicu da je ukupno dodijeljena čak 21 nagrada i priznanje žiri opravdava visokom razinom kvalitete na izložbu pristiglih radova. No statistika o uvjerljivoj nadmoći domaćina, kako u ukupnom broju izloženih predmeta, tako i među nagrađenima (dvije od pet zlatnih medalja), kao i izostanak nekih (Velika Britanija), odnosno relativno slaba zastupljenost svjetskih velesila dizajna (Nizozemska, Italija, Francuska), upućuje na zaključak da su BIO-u, ukoliko namjerava opstati izvan lokalnog i regionalnog okvira, potrebni znatno veći zahvati od kozmetičkih.

Među kriterijima vrednovanja na prvom je mjestu inovativnost, a slijede funkcionalnost, prinos rješavanju problema koji opterećuju suvremene društvene prilike, artikuliranje kulturnog identiteta i komunikacijska jasnoća funkcije i vrijednosti. Iako se u usporedbi s prethodnom izložbom najveći prirast kvalitete očituje u segmentu studentskih radova, izbor nagrađenih ukazuje da su provjerene vrijednosti i dalje na najvišoj cijeni. Tako su zlatne medalje podijeljene finskim dizajnerima za klasično modernu te grafički vrlo efektnu dekorativnu tkaninu izvedenu u glasovitoj tvornici tekstila Marimekko, njemačkom dizajneru Klausu W. Glogeru za sustav ovitaka za CD, austrijskom dizajneru Dietmaru Valentinitschu za samočisteći prozor koji bi zasigurno razveselio mnoge domaćice te Slovencu Mihi Klinaru za sklopivi krevet Saratoga, koji doista impresionira spojem tehnološke inovativnosti i funkcionalnosti i jednom od vodećih slovenskih grafičkih dizajnera Joži Domjanu za seriju kazališnih plakata sjajne ekspresivnosti, koja je autorov zaštitni znak. I dok su se među nagrađenima uz ostale našla i dva dizajnera iz Hrvatske, Iva Babaja za dizajn knjižnih ovitaka Biblioteke X u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Celeber i, posve u trendu, Tomislav Kraljević za projekt invalidskih kolica Loft, neka od danas vodećih imena svjetskoga dizajna, kao što je Konstantin Grcic, prošla su posve nezapaženo.

Etička uloga dizajna

S obzirom na prebacivanje težišta s estetskog na vrednovanje socijalne i etičke uloge dizajna, što podrazumijeva da dizajn zapravo ima smisla samo ako na svoju sredinu djeluje pozitivno, pohvalno je isticanje ekološki visokoosviještene produkcije, kao i one namijenjene osobama s posebnim potrebama, kojoj je, barem deklarativno, ovogodišnji BIO posvetio posebnu pozornost. Slijedi pitanje kakav je u Sloveniji njegov udio u stvaranju novog sustava vrijednosti i preoblikovanju zbilje? Bar dio odgovora ilustrira činjenica da je većinom riječ o projektima čija je realizacija u serijskoj proizvodnji još neizvjesna.

Istodobno, glamour i elitizam, više ili manje prisutni na svim razinama, od spektakularnog otvaranja do propusta tipa onih da se neke od popratnih izložbi nalaze na lokacijama do kojih je nemoguće stići bez vlastita prijevoza, ne govore u prilog proklamiranim ciljevima promoviranja etičke i socijalne uloge dizajna, a u tom kontekstu i smisao slogana da dobar oblik ne samo duhovno nego i materijalno obogaćuje zvuči prilično neuvjerljivo.

U tradiciji prethodnih, i ovogodišnji BIO pokazuje širinu raspona jednaku funkciji izložaka, od malih uporabnih predmeta do najsloženijih high tech-proizvoda, prezentiranih prilično nepreglednim postavom u dva osnovna segmenta. U reprezentativnom izložbenom prostoru u povijesnom ambijentu starog Ljubljanskog grada izloženi su projekti među kojima prevladavaju studentski radovi. Bez ozbiljnije konkurencije među njima dominira vrlo kvalitetno artikulirani koncept kuhinjskog programa Gorenje — kuća 2000. realiziran u okviru nastavnoga programa Studija za dizajn, što najbolje govori u prilog trenutnim razvojnim potencijalima slovenskog dizajna.

Glavni dio izložbe postavljen je na trećoj etaži napuštene stare tvornice bicikla Rog u središtu grada, čiji derutni ambijent razgolićene industrijske arhitekture čini sjajnu protutežu blistavim eksponatima produkt i grafičkog dizajna grupiranim prema kategorijama namjene svojevrsne ulične nizove. Produkt-dizajn podijeljen je na proizvode za kućnu uporabu, uredske i javne prostore, transport, fotografski i optički pribor, televiziju, audio i elektronske medije, urbanu opremu, arhitektonske elemente i sustave, ambalažu, sport i rekreaciju, nakit, odjeću i modni pribor, medicinsku i opremu za rehabilitaciju te za osobe s posebnim potrebama. Drugi segment situacije na izložbi koja se bavi realizacijama čine informacijski funkcionalni sustavi i grafičko oblikovanje, među kojima je najviše izložaka iz Hrvatske. Na žalost, ta količina u cjelini nije ujedno i odraz visoke kvalitete, nego odraz neselektivnosti koja rezultira time da je nekoliko grafičkih dizajnera praktički dobilo samostalne izložbe (Ljubičić, Numen). Takvo predstavljanje hrvatskog dizajna bez, primjerice, Brukete i Žinića bilo bi samo smiješno kada ne bi bilo riječi o međunarodnoj izložbi, gdje je uz četrdeset hrvatskih izloženo tek šest eksponata iz Francuske, u okviru kojega ono postaje tragikomično.

Hrvatski dizajn

Boje hrvatskog dizajna na BIO 17 zastupaju ukupno 52 autora. U njihovu nastupu očituje se nedostatak osmišljenih kriterija odabira, tako da pojedini radovi ne pridonose odveć afirmaciji dizajna iz ove sredine na međunarodnoj sceni. A budući da nam ona zapravo tek predstoji, doista je ne bi trebalo prepuštati oscilacijama osobnih ukusa (anonimnih) selektora skrivenih iza naziva Hrvatskoga dizajnerskog društva i ULUPUH-a koji su, čini se, odlučivali isključivo prema osobnim afinitetima. Jer jedino je tako moguće obrazložiti izostajanje radova kakav je, primjerice, sjajan projekt realiziran u okviru nastavnoga programa zagrebačkih studenata pod mentorstvom Tončija Vladislavića u suradnji s pazinskim Etnografskim muzejom, koji to promišljenim dizajnom na tragu čuvanja etnobaštine obogaćene novim senzibilitetom oblikovanja odjeće itekako zaslužuje. Tim više što je međunarodna scena na prošlom Biennalu mladih u Torinu već prepoznala njegovu inovativnost.

Tradicionalno za BIO, nisu izostala ni priznanja kvalitete najuglednijih međunarodnih strukovnih udruženja koja su svojevrsno paralelno mjerilo kvalitete i promocije novih vrijednosti dizajna. ICSID i ICOGRADA dodijelili su ga vrlo zanimljivu multidisciplinarnom projektu Re Design, koji zajednički potpisuje tim japanskih autora u kojem se pored dizajnera nalaze i arhitekti i fotografi, nagradivši visoko senzibilizirano, izvorno i duhovito promišljanje redizajna trivijalnih uporabnih predmeta kao što su toaletni papir, vrećice za čaj u obliku malih čovječuljaka ili šibice. Europsku nagradu za dizajn BEDA, ustanovljenu kao nagradu pojedinom autorskom opusu, koja se ovom prigodom dodjeljuje prvi put, dobio je, potpuno zasluženo, afirmirani protagonist novoga engleskog dizajna Ron Arad (r. 1951) za stolac Tom Vac iz proizvodnog programa Vitra. Uobičajeno za autora koji vlastiti stil samoironično definira kao neoništa, stolac je prvobitno nastao kao skulptura, čiji je minimalizam u spoju s udobnošću očit i u izvedbenoj varijanti raskošno dimenzionirane nekonvencionalno oblikovane školjke sjedalnog dijela od polipropilenske plastike.

Iako se još osjeća nedostatak globalne gospodarske i političke inicijative, svijest o dizajnu kao odlici koja zapravo prodaje proizvod i ujedno promovira nacionalni, kulturni i civilizacijski identitet sve je snažnija. Pri čemu je zasad bolje izbjegavati usporedbe s našim prilikama.

Jasna Galjer