Vijenac 173

Glazba

30. varaždinske barokne večeri

Bach u Varaždinu

Program obljetničkih Bachovih večeri u cijelosti je bio posvećen 250. godišnjici smrti J. S. Bacha

30. varaždinske barokne večeri

Bach u Varaždinu

Program obljetničkih Bachovih večeri u cijelosti je bio posvećen 250. godišnjici smrti J. S. Bacha

Dva su jubileja slavile ove godine Varaždinske barokne večeri, održane od 24. rujna do 8. listopada u Varaždinu, dok je dio programa selio i u Ludbreg, Trakošćan ili u Varaždinske Toplice. U dva je tjedna pokazan program obljetničkih, 30. baroknih večeri, a cijeli je bio posvećen djelu Johanna Sebastiana Bacha u povodu 250. godišnjice skladateljeve smrti.

Novo traženje baroknog zvuka

Umjesto uobičajenog otvaranja, kada se na prvom, svečanom koncertu izvodi veliko vokalno-instrumentalno djelo, čast je pripala Zagrebačkim solistima i njihovim gostima: sopranistici Sylviji Weiss, flautistici Ivani Zahirović, oboistu Bernhardu Heinrichsu, trubljaču Stanku Arnoldu i koncertnom majstoru Zagrebačkih solista Anđelku Krpanu u solističkoj ulozi. Mješoviti program Bachovih djela sadržao je tri majstorove kantate, u kojima se vrlo izdržljivom pokazala pokretljiva korektna Sylvia Weiss tanahna soprana te flautistica tople boje tona Ivana Zahirović, a među njih smjestio se i Koncert za obou i violinu u c-molu s dobrim oboistom Heinrichsom i ponešto blijedom Krpanovom violinom. Koncert se u cjeoini vukao beskrajnim ujednačavanjem izvedbi i u procjepu novoga traženja zvuka primjerenijega baroku.

Slijedila je izvedba velike Mise u h-molu sa Slovenskim komornim zborom koji je pripremio Mirko Cuderman, umanjenim sastavom Slovenske filharmonije i vrsnim solistima, sopranisticom Vlatkom Oršanić, uvijek pouzdanom altisticom Ružom Pospiš-Baldani i mladim perspektivnim tenorom Tomislavom Mužekom. U taj je postav došao i mukli bas Luke Debaveca, koji je nekim čudom bio angažiran i na drugom velikom vokalno-instrumentalnom projektu na kraju festivala.

Domaće snage i inozemni gosti

U slovensko-hrvatskoj razmjeni glazbenika posljednji koncert na festivalu, izvedba Muke po Mateju bila je povjerena zborovođi Slovenskog komornog zbora i Consortium musicum Mirku Cudermanu o njegovu sedamdesetom rođendanu. Nakon višesatnoga jednolikog odbrojavanja dramatične muke, jednog od najvećih djela svjetske glazbene duhovne literature, moglo se upitati da li je okrugli rođendan dovoljan razlog za takvo povjerenje. Mirko Cuderman zasigurno je neprocjenjiv suradnik Varaždinskih baroknih večeri, ali za cijelu Muku po Mateju ipak se očekuje snažnija glazbenička ličnost. Činilo se da su članovi Slovenskog komornog zbora i instrumentalisti tek ovlaš zaposleni, iako je prepletanje s vokalnim udjelom itekako važno.

Varaždinske barokne večeri su za Bacha okupile mnoge ponajbolje domaće izvedbene snage. Jedini je veliki gost bio slavni violončelist David Geringas s izvedbom Suita za violončelo solo. Pojavom ni po čemu nalik zvijezdi, vrlo poslovna i skromna izlaska na scenu, on živost izvedbi crpe iz nutrine. Pripovjedno će započeti preludijima, sarabande dovesti do božanskog mira, a naglasiti plesnu osnovu brzih stavaka sve do stanovitoga narodnjačkog vrtloga.

Festival je podijelio i svoje nagrade Jurica Murai i Ivan Lukačić, koje su pripale Davidu Geringasu za najbolju solističku izvedbu, Slovenskom komornom zboru i Slovenskoj filharmoniji za ansambl te Eriki Krpan za muzikološki rad, lijepu monografiju Murai koja iscrpno slijedi glazbenikov životni i umjetnički put, u izdanju Varaždinskih baroknih večeri. Dakako, trideset godina festivala popratila je i prigodna spomenica, koju su uredili Seadeta Midžić i Ernest Fišer. A kako ni računala nisu savršena, izdavač se ispričava da su među izvedbama djela hrvatskih autora propušteni Ivan Marko Lukačić, Luka Sorkočević, Toma Resti i Mihovil Stratik, ali računalo može biti i simpatično pa se na popisu praizvedbi djela hrvatskih autora nađu i ona Handelova, Pergolesijeva i Telemannova. Nemamo ništa protiv. Welcome to the club, baš kao i na kušanje specijaliteta domaće barokne kuhinje.

Maja Stanetti

Vijenac 173

173 - 19. listopada 2000. | Arhiva

Klikni za povratak