Umjetnici iz sjene

Umjetnici iz sjene

Bez spektakularnih pretenzija, stvaraoci u sjeni, kako ih nazivaju kustosi Muzeja u Beglesu, ostaju najčešće izvan svih poznatih i priznatih kategorija i ne može ih se svrstati ni u jedan stereotip društvenoga reda i ustaljenih normi, a zajednički nazivnik njihova stvaralaštva nemoguć je i proizvoljan

Zagrebački autsajderi izlažu u B#glesu u Francuskoj — na izložbi Visions et créations dissidentes

Posljednjih desetak godina likovna umjetnost u Hrvatskoj, a pogotovo suvremena produkcija aktivnih hrvatskih autora, nalazi se u vrlo tešku položaju. Inovacije i pomaci u promišljanju o uključivanju hrvatskih likovnih umjetnika na međunarodnu likovnu scenu tek su se sporadično realizirali zahvaljujući entuzijazmu i zalaganju rijetkih pojedinaca koji nisu dopustili da sva takva zbivanja potpuno zamru, pa smo tu i tamo sudjelovali na nekim važnim međunarodnim manifestacijama, bijenalima, trijenalima itd., a u rijetkim institucijama poput Muzeja suvremene umjetnosti ili Doma hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, ponešto u Modernoj galeriji u Rijeci, povremeno u Dubrovniku ili Splitu, zatinjala bi nada da se ipak nije sve ugasilo i da se netko još brine o tome što naši današnji umjetnici rade.

Doduše, ima i samih umjetnika koji čak i tu upornu pa makar i skromnu aktivnost potpuno obezvređuju (poput, primjerice Željka Kipkea), kao da žive negdje u oblacima i uopće ne znaju s kakvim su se nedaćama takve institucije svih ovih godina morale boriti. Da li je svim tim nedaćama uopće došao kraj, još se ne vidi, ali jasno je da su aktualni likovni stvaraoci i dalje zadnja rupa na svirali našem promišljanju kulturne politike i da se još nalaze na dnu interesa kulturnih činovnika i političke vlasti.

Suradnja s inozemstvom osobito je bila otežana posljednjih desetak godina, pogotovo u slučaju pojedinačna uključivanja naših likovnjaka u neke inozemne programe, kada je bila riječ o razmjeni izložbi između institucija — muzeja i galerija — Hrvatsku jednostavno kao da nitko nije htio. Zahvaljujući politici koja je, poput sedmeroglava zmaja, rigala vatru na cjelokupni naš civilizacijski i životni prostor i zatrovala ga do neizdržljivosti, danak je platila i najranjivija i najosjetljivija kategorija stanovništva — umjetnici, stvaraoci. Likovnjaci su tu prošli posebno teško. Stoga svaki uspjeh u plasmanu nekoga od naših umjetnika izvan zemlje — nakon svih proteklih godina uzaludna pokušavanja ponovnog uspostavljanja porušenih kontakata s kolegama iz inozemstva — posebno veseli. Još više veseli kada je riječ o stvaraocima koji i u vlastitoj sredini teško nailaze na razumijevanje i prihvaćanje njihova rada, te su u pravom smislu te riječi — i kod kuće i izvan nje — pravi disidenti ili otpadnici, kojima na svakom koraku netko čak i namjerno pokušava onemogućiti svako javno prikazivanje, a pogotovo međunarodnu afirmaciju, gurajući ih stalno na marginu. Pritom se čuvaju osvojene pozicije, osvojene samo inercijom slavne prošlosti (i to one davno prije devedesetih godina, što se također najradije zaboravlja!), a ne vrijednošću stvaralaštva aktualnog trenutka.

Takav je, recimo, slučaj s hrvatskom naivom, koja je u aktualnoj likovnoj produkciji Hrvatske fenomen koji je davno potrošio sve svoje resurse zanimljivosti, originalnosti ili autentičnosti. Da to na neki način čak i sami akteri umjetnog održavanja života recentne naivne umjetnosti dobro znaju, dokazuje najnoviji primjer fantastično izvedena salta mortale u imenu grozomornoga dućana na Trgu bana Jelačića u središtu Zagreba. Svjetski centar — Čudo hrvatske naive, nedavno je promijenio ime u Svjetski centar — Hrvatske nove figuracije, jednako tako apsurdno, bolesno pretenciozno i besmisleno kao i ono staro. Doista bi se trebalo zapitati tko odobrava uporabu takvih naslova u kontaktima s javnošću, kao što to čini ovaj dućan, i uz što se sve može pridodati častan pridjev hrvatski i čak svjetski, a da to nikomu ne služi na čast. Treba li nam zaista kulturna atrakcija?

Iskreno stvaralaštvo

No ostavimo sada naivu i nazovinaivce po strani i vratimo se našoj temi. A nju želimo posvetiti prvom međunarodnom nastupu naših autsajdera na zanimljivoj izložbi koja će se potkraj rujna otvoriti u Francuskoj. Treba znati da je Francuska zemlja u kojoj djeluju mnogi muzeji i galerije posvećeni art brutu, marginalnoj umjetnosti ili iskrenom stvaralaštvu — kako Francuzi izvorno nazivaju umjetnost autsajdera. Ta umjetnost cijelo ovo stoljeće zaokuplja pozornost brojnih znanstvenika i zanesenjaka kao neobično i posve slobodno samouko stvaralaštvo ljudi iz najrazličitijih socijalnih struktura, ali češće onih najzapostavljenijih, a koja se razvija i nastaje vlastitom logikom postojanja izvan svih uvriježenih akademskih kategorija.

I mi smo u Zagrebu krenuli u potragu za takvim stvaraocima, te su ta istraživanja u području recentne prisutnosti marginalne umjetnosti u nas rezultirala zapaženim izložbama Outsideri i Outsideri 2 u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, 1998. i 2000. godine. Trojica zagrebačkih autsajdera pozvana su u Francusku da sudjeluju na međunarodnoj izložbi koja će se pod naslovom Otpadničke vizije i stvaralaštvo održati u Muzeju iskrenog stvaralaštva (Le site de la Création Franche) u B#glesu, blizu Bordeauxa od 30. rujna do 26. studenog ove godine. Izložba je prvobitno bila pripremana pod naslovom Vizionari u 2000. godini, no sada je on promijenjen u Visions et Créations dissidentes, želeći i samim naslovom naglasiti razilaženje umjetnika autsajdera bilo kao pojedinca ili kao grupe s umjetnošću koju službena kritika smješta u određene ustaljene kategorije ili institucije. Organizatori time žele naglasiti njihovu izdvojenost iz uobičajenoga društvenog i kulturološkog konteksta te njihovo mimoilaženje s kulturnom umjetnošću, l'art culturel, kako to nazivaju Francuzi kada govore o umjetnosti što ju službeno priznaju umjetnička kritika i društvena pravila ponašanja. Samim time i ovaj muzej kao specijalizirana ustanova za art brut ili outsider art želi naglasiti specifičnost, samostalnost i beskompromisnost u njegovanju marginalne umjetnosti kao osebujna ali jednako tako važna fenomena unutar korpusa suvremene umjetnosti.

Na izložbi će sudjelovati petnaestero umjetnika od Europe do Australije, Južne i Sjeverne Amerike. Iz Hrvatske su pozvani slikari Božidar Štef Golub, Vinko Maričevići Krešimir Hlup a izborom radova s naše posljednje zagrebačke izložbe Outsideri 2 održane u Muzeju suvremene umjetnosti u ožujku i travnju ove godine. Bit će tu umjetnice i umjetnici iz Francuske, Belgije, Brazila, Australije, SAD, Škotske, Švicarske i Hrvatske, što će biti prvo predstavljanje suvremene produkcije hrvatskih autsajdera na nekoj međunarodnoj izložbi u inozemstvu. Nastup hrvatskih slikara dogovorio je i organizirao Odjel za marginalnu umjetnost Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, a važnu iako skromnu financijsku potporu dali su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Gradski ured za kulturu grada Zagreba te djelomičnim sponzorstvom osiguranja djela Croatia Osiguranje d. d. iz Zagreba.

Građevina imaginarnog

Važnost sudjelovanja naših slikara na ovoj izložbi tim je veća kada znamo koliko pažnje i poštovanja francuski povjesničari umjetnosti, galeristi i kritičari, istraživači i muzealci posvećuju tom stvaralaštvu. To ne treba čuditi kada znamo da su u Francuskoj još od kraja prošloga pa i cijelo ovo stoljeće autsajderi umjetnici nailazili na iznimnu pažnju slavnih priznatih umjetnika i umjetničkih kritičara. Već od ranih godina moderne umjetnosti, bilo da je riječ o Picassu ili nadrealistima, o slikarima ili književnicima, a čudesna građevina samoukog graditelja Ferdinanda Poštara Chevala Idealna palača na rijeci Drôme (dovršena nakon trideset i tri godine gradnje 1911/12) upisana je u francuski inventar kulturnih spomenika kao jedno od najslavnijih zdanja s početka ovog stoljeća u sklopu umjetničke i kulturne baštine čitave grupe građevina imaginarnog kakve možemo naći diljem Francuske, a kakve nastaju još i danas.

Osim toga veliko ime moderne umjetnosti, slikar i kipar Jean Dubuffet, koji je duhovni i stvarni otac art bruta, uspio je toj umjetnosti dati važno i posebno mjesto unutar korpusa moderne umjetnosti već potkraj četrdesetih godina ovog stoljeća (1948. osnovao je u Parizu poznato Društvo Art Brut). Posljednjih je godina francuska televizija u koprodukciji s njemačkom snimila cijelu seriju dokumentarnih filmova (producent La sept ARTE — Unité de Programme — Soirées Thématiques) o umjetnicima art bruta ili autsajderima raznih vrsta, koje su se nedavno mogle pratiti na kanalu Arte (a dostupne su i na Internetu, na adresi: www.arte-tv.com). Zanimanje za tu vrstu stvaralaštva u trajnu je usponu, a spontanost i nevinost brojnih čudaka — slikara, kipara, graditelja ili inventivaca čudaka — sve više privlači teoretičare i publiku diljem svijeta.

Muzej u B#glesu okuplja te spontane stvaraoce, za koje kažu da su osobe vođene nesvjesnim stvaralačkim ponosom što najčešće zanemaruju bilo kakvo učenje o umjetnosti, te stvaraju potpuno spontano, bez ikakvih korijena u priznatom stvaralaštvu, prepustivši se svojim fantazmagoričnim svjetovima.

Bez spektakularnih pretenzija, stvaraoci u sjeni, kako ih nazivaju kustosi Muzeja u B#glesu, ostaju najčešće izvan svih poznatih i priznatih kategorija i ne može ih se svrstati ni u jedan stereotip društvenoga reda i ustaljenih normi, a zajednički nazivnik njihova stvaralaštva nemoguć je i proizvoljan. Neki od njih sami za sebe kažu da nisu nikakvi umjetnici, drugi pak misle da jesu, jedni kažu da jednostavno slikaju život oko sebe, drugi da slikaju svoje uspomene ili svoja snoviđenja, neki će u šali reći da ih susjedi smatraju Picassima, a mnogi priznaju da ne znaju ni čitati ni pisati. Većina će ih reći: Sve što radim nema veze s inteligencijom ili sa sustavom, ne smijemo se služiti nikakvim sustavom, prije bi se moglo reći da ima veze s nekom religijom ili filozofijom, jer mi smo svi pomalo ludi, vraćamo se u djetinjstvo, što nam daje tu nevjerojatnu unutarnju snagu, radimo jer nas to silno veseli, jer drukčije ne možemo, to je jednostavno naš život...

Svaki od njih ličnost je za sebe i stvara svijet po vlastitoj mjeri i nahođenju koji ne podliježe nikakvim pravilima. Zbog toga ih francuski kustosi tako jasno distanciraju od tzv. kulturne umjetnosti iako i sami kažu da se bez dvojbe može ustvrditi da se umjetničko stvaralaštvo u svom totalitetu odvija u dva paralelna pravca, koji se u svojim ekstremnim područjima ponekad prožimaju, a u svojim međuprostorima makar i nedefinirano često dodiruju, te su sve te diobe proizvoljne i u biti bespredmetne. Međutim bez obzira na sve to, ovakvi se muzeji ne žele obazirati na neke teoretske brane i granice, nego žele ukazati na ono bitno u stvaralaštvu autsajdera, a to je: inventivnost koja se nalazi u službi jednoga duševnog stanja pojedinca pobunjena protiv svih ustaljenih ili čvrstih obrazaca.

Let za snovima

Zagrebački slikari s Trešnjevke Božidar Štef Golub, Vinko Maričević, Krešimir Hlup nalaze se među autorima koje je promovirao i izlagao Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, kao prvi muzej u nas koji se upustio u uzbudljivu pustolovinu istraživanja autsajderske umjetnosti u Hrvatskoj. Oni će zahvaljujući tome prvi put imati priliku susresti se sa šarolikom imažinerijom francuskih i svjetskih artbrutista i marginalaca, što će možda pridonijeti ozbiljnijem razmatranju ovog fenomena i u našoj zemlji. Ta trojica slikara — svaki s posebnim i autohtonim likovnim izrazom i imaginacijom, pripadaju među vrlo zanimljive autore prema svojem svjetonazoru, likovnom talentu i dosljednoj izopćenosti iz kulturnog establišmenta, te kao takvi u potpunosti odgovaraju pojmu disidenata ili otpadnika, kako je to zamislio francuski organizator izložbe. Nadam se stoga da će njihova vrijedna i nadasve zanimljiva likovna ostvarenja, koja ni u čemu ne zaostaju za stvaralaštvom tzv. ozbiljne ili priznate umjetnosti, naići na razumijevanje među njihovim kolegama po srcu i duši.

Koliko god svi oni cijene ili silom prilika podnose vlastitu izolaciju i život u sjeni, bit će to novo iskustvo za naše zagrebačke autsajdere i dokaz barem njima samima da nisu sami na svijetu, da sve što rade iz čiste nužde vlastita bića korespondira s njihovim sličnomišljenicima. Svi su oni, naime, jednakovrijedan dio globalnog umjetničkog svijeta slobode i nesputana leta za vlastitim snovima. To je sadržano u stvaralačkom biću svakog umjetnika, bez obzira kojom ga etiketom označavali.

Nada Vrkljan-Križić