Plesati znači radovati se

Maja Đurinović, Mercedes Goritz Pavelić, MD / Gesta / Čvorak, Zagreb, 2000.

Kako po svojoj časovitoj prirodi ples izmiče svakom trajnom dokumentiranju te nam ostaje tek impresija i osobni doživljaj kao uspomena, utoliko zadivljuje činjenica da još postoje živi svjedoci nekih antologijskih trenutaka povijesti suvremenoga hrvatskog plesa poput Mercedes Goritz-Pavelić i što je još važnije, zaljubljenici plesa — voljni za tragati za takvim kuriozitetima.

Nakon četiri rasplesana naslova (Filozofija plesa, Ellis Havelock, 1992; Život za ples, Rudolf Laban, 1993; Glazba i plesač, Jaques Dalcrose, 1995; Pjesnikinja plesa, Isadora Duncan, 1996) knjiga o Mercedes Goritz Pavelić peti je naslov biblioteke GESTA koju osmišlja i objavljuje Maja Đ urinović, ugledna plesna kritičarka i pedagoginja, a grafički maštovito oprema Nada Dogan. Imena čija je djela do sada obradila pripadaju uglavnom antologiji europskog pokreta dok u posljednjem objavljenom djelu autorica priča nevjerojatan život hrvatske baletne dive Mercedes Goritz Pavelić. Imajući pokraj sebe živa sugovornika i svjedoka, autorici uspijeva složiti kockice iz naše povijesti plesa koja nije nimalo beznačajna, a ovu priču pričanu u prvom licu učiniti zanimljivim štivom za čitanje.

Plesna olimpijada u Berlinu

Mercedes je svoju plesnu naobrazbu stekla u raznim školama te je usvojila sve tehnike — i klasične korake, one ekspresionizma, kao i folklora kojeg ima u krvi..., Ona je i laka klasična plesačica jedne moderne klasike.

Rođena u Gospiću 24. svibnja 1907, učenica je Baletne škole Opere HNK u Zagrebu. Klasični balet, glumu i izražajni ples uči u vodećim školama Zagreba, Beča i Graza. Od 1932. do 1933. vodi Zagrebačku komornu plesnu grupu, a na plesnoj olimpijadi u Berlinu 1936. nastupa sa solo programom kao primabalerina HNK, te dobiva najvišu nagradu za solo ples — Zlatni prsten. Za Drugoga svjetskog rata s obitelji seli u Rumunjsku, odakle uspijeva iseliti tek 1973. — u Njemačku. Sve to vrijeme aktivna je kao koreografkinja i balerina u operama u Bukureštu, Temišvaru, Brašovu. Po dolasku u München vodi vlastiti baletni studio te 1982. objavljuje svoj prvi baletni roman Danas nije umrla tako lijepo. Marina Gorska, njezin drugi roman, izlazi 1986, dok Mercedes radi na trećem romanu: Popodnevna oluja i knjizi Balet u Europi, uspoređujući baletne škole istoka i zapada.

Dječje carstvo

Pričajući o djetinjstvu i školovanju Mercedes Goritz Pavelić, njezinu uspjehu u Berlinu, radu s djecom, autorici knjige Maji Đ urinović uspijeva ispričati cijelo stoljeće plesa, koje se velikim dijelom odvija u Zagrebu. Nastup na međunarodnim bečkim svečanim igrama Internationalen Festwochen, susret s glasovitom Mijom Čorak, posjet voditelja američkog Lindenwood-Collegea plesnom studiju Mercedes Goritz Pavelić u Zagrebu i poziv na američko gostovanje u ulozi pedagoga i koreografa, rad s dječjim baletnim odjelom »Dječje carstvo« u kojem svoje prve plesne korake plešu Vjera Marković, Đ urđa Ludwig i Sonja Kastl, angažman na Visokoj školi plesne umjetnosti u Berlinu, suradnja s Borisom Papandopulom u HNK samo su neki trenuci prebogata umjetničina života i naposljetku dokaz da se na našim prostorima oduvijek i istinski uspješno plesalo. Ova knjiga svakako je jedan od ključnih svezaka u biblioteci o suvremenom hrvatskom plesu.

Olivera Međugorac