Pitanja bez odgovora

Istok je istočno, East is East, V. Britanija, 1999, režija Damien O'Donnell, scenarij Ayub Khan-Din (prema vlastitom kazališnom komadu), fotografija Brian Tufano, uloge Om Puri, Linda Bassett, Jimi Mistry, Archie Panjabi, Jordan Routledge, Chriss Beisson, Emil Marwa, Raji James, Ian Aspinall

Ovo debitantsko cjelovečernje ostvarenje Damiena O'Donnella, čiji je kratkometražni film 35 sa strane pokupio valjda sve moguće britanske i svjetske nagrade, oduševilo je otočku filmsku javnost pa je uz pregršt drugih priznanja dobilo i nagradu Alexandar Korda Britanske filmske akademije za najbolji britanski film. Kad se sve zbroji i oduzme ta adaptacija kazališne predstave britanskog Pakistanca Ayuba Khan-Dina dobar je uradak čije vrline leže u atmosferičnoj režiji i, kad su britanski glumci u pitanju, uobičajeno visokokvalitetnim izvedbama cjelokupne glumačke postave, a više mu domete priječe izrazite dramaturško-žanrovske oscilacije.

Središnji lik glave pakistansko-britanske obitelji, Engleskinjom (Bassett) oženjen Pakistanac George Khan (Puri) koji želi da mu djeca postanu dobri muslimani i uvažavani pripadnici brojne pakistansko-britanske zajednice, u uvodnom dijelu filma treba izazvati gledateljske simpatije, u središnjem se od istih traže da ga mrze, a na kraju filma da s njim i njegovim problemima suosjećaju. Kao što se mehanički mijenja tretman središnjeg lika, mijenja se i žanrovska intonacija — od ozbiljne socijalno-karakterne drame do komedije i mjestimično čak lakrdije. Takve mijene rijetko kad uspjelo funckcioniraju, a Istok je istok ne ide među te iznimke. Previše je pitanja koja gledatelj mora postaviti, a koja ostaju bez odgovora. Od onih koja se posebno nameću jedno je zašto se tako etnički i vjerski zadrt čovjek poput Khana uopće oženio Engleskinjom, pri čemu se nije moguće zadovoljiti lakonskim odgovorom — zato što takvi ljudi postoje. Drugo, još očitije, kako je moguće da se Khanovi sinovi panično boje oca, a istovremeno razigrano (ne dakle kao izraz potisnutih mračnih poriva, što se često pripisuje kalvinistima) prakticiraju zapadnjačke poroke u obliku nesputanih disko-provoda i provokativne umjetnosti (crteži penisa, skulptura vagine). Uglavnom, previše je toga u O'Donnellovom filmu neelaborirano, previše je onoga za što autori očekuju da gledatelji prihvate zdravo za gotovo. Stoga se Istok je istok ne izdiže iznad solidna prosjeka britanske kinematografije devedesetih, što istina nije malo, ali je premalo za film koji prati tako dobar glas.

Damir Radić