Digitalna fotografija

Digitalna fotografija još je jedno novo područje koje se praktički ni iz čega u svega desetak godina razvilo do razine zrela proizvoda, odnosno područje gdje se informatička tehnologija također vrlo uspješno umiješala. Samo područje fotografije je vrlo široko, no najširoj javnosti najzanimljivije su promjene na području kamera, odnosno fotoaparata, koji se koriste u svakodnevnom životu bilo u profesionalne ili privatne svrhe.

Osnovni je razlog uvođenja tehnologije digitalizacije slike ponajprije u znatno većoj fleksibilnosti u radu stoga što se digitalizirani zapis koji nastaje kao rezultat rada digitalne kamere može poslije izravno obrađivati na računalu, po potrebi ispisati na pisaču i sl. Time se preskače vrlo složen postupak fotokemijske obrade koji se u slučaju filma jednostavno ne može izbjeći. Radi potpunosti svakako valja naglasiti da je spomenuti postupak obrade filmova zapravo u potpunosti automatiziran za većinu potreba, no osnovna manjkavost sastoji se u tome da je za njegovo provođenje potrebna posebna relativno skupa oprema i stručna osposobljenost.

Konkretno, sa stajališta izvedbe, može se reći da je u slučaju digitalnih kamera film zamijenjen posebnim tehničkim rješenjem koje se sastoji od elektronske komponente za digitalizaciju slike obrađene kroz optički sustav kamere poznate pod nazivom CCD senzor te memorijske komponente za njezinu pohranu. Način izvedbe tih dviju komponenata ujedno određuje i osnovne karakteristike digitalne kamere koje su za korisnika važne u praksi, a to su kvaliteta fotografija i broj snimki koji može napraviti bez bilo kakvih intervencija na kameri kao što je zamjena memorijskoga modula, potreba za prijenosom digitalnog zapisa na drugi medij kako bi se napravilo mjesta za nove snimke i sl.

Bez obzira na specifičnost izvedbe sa stajališta digitalne tehnologije kamera je tek uređaj za digitalizaciju slika, tako da je kvaliteta digitaliziranog materijala određena ponajprije rezolucijom komponente za digitalizaciju slike. Rezolucija je zapravo parametar koji govori od koliko će se diskretnih točaka sastojati digitalizirana slika i ovisi o fizičkoj konstrukciji same komponente, i to onoga njezina dijela na kome se nalazi matrica minijaturnih elektronskih elemenata osjetljivih na svjetlost. Svaki taj element očitava podatke za jednu diskretnu točku kao što su valna duljina svjetlosti koja određuje boju te intenzitet i ovisno o tim fizikalnim veličinama generira električni signal određene razine, koji se onda pretvara u ekvivalentan digitalni zapis i pohranjuje u memorijskoj komponenti. Očigledno je dakle da broj spomenutih elemenata izravno određuje rezoluciju, a samim tim i kvalitetu fotografije. Uobičajeno je da proizvođači rezoluciju slike kao parametar iskazuju kao ukupan broj diskretnih točaka od kojih se sastoji digitalizirana slika. Za nove modele kamera na tržištu broj točaka kreće se oko 3 milijuna, što se pokazalo dovoljnim za prosječnu uporabu, ali ne i za sve segmente profesionalne uporabe. Neki proizvođači razvili su dodatne tehnike digitalizacije koje omogućuju da se rezolucija efektivno udvostruči, što bi zadovoljilo praktično sve segmente profesionalne uporabe. Prema mišljenju stručnjaka taj broj diskretnih točaka dostatan je da se na papiru veličine A4 otisne fotografija koja je po kvaliteti potpuno jednaka fotografiji dobivenoj tradicionalnim postupkom.

Za pohranu velikoga broja diskretnih točaka od kojih se sastoji digitalizirana slika potrebna je znatna količina memorije, pri čemu se pred inženjere postavlja dodatno ograničenje na fizičke dimenzije samih memorijskih modula. Nakon relativno skromnih početaka od prije nekoliko godina danas se na tržištu mogu naći modeli kamera u čiji se memorijski modul može pohraniti digitalni zapis čak stotinu i šezdeset fotografija u rezoluciji oko milijun i pol diskretnih točaka. Problem standardizacije formata zapisa i fizičke izvedbe medija za pohranu ostaje neriješen.

Digitalizirani zapis pohranjen u memorijskom modulu digitalne kamere može se prenijeti na osobno računalo, gdje se može obrađivati standardnim programima za obradu slika ili se kamera može spojiti neposredno na odgovarajući pisač u boji i odmah otisnuti snimljeni materijal. Proizvođači pisača za ispis digitalnih fotografija na tržištu nude velik broj modela raznih karakteristika, kvalitete ispisa i dakako cijene, koji zadovoljavaju većinu potreba u praksi.

Bez obzira na stanovitu skepsu dijela stručnjaka, čini se posve izvjesnim da će digitalni medij u potpunosti zamijeniti film u bliskoj budućnosti. Kvaliteta je dosegnula razinu koja u potpunosti zadovoljava većinu potreba, no svakako valja pričekati još neko vrijeme da cijene digitalnih kamera, pisača i papira padnu na razinu prihvatljivu najširem krugu korisnika, kao i rješenje problema standardizacije digitalnog zapisa i memorijskih medija. Jedna od najboljih potvrda ovakvih predviđanja svakako je činjenica da je upravo digitalna fotografija obilježila ovogodišnji svjetski sajam fotografije Photokina u Kölnu.

Na Internetu postoji vrlo kvalitetan i koncizan uvodni materijal u kojem se obrađuju svi najvažniji aspekti digitalne fotografije u obliku elektronske knjige koji je raspoloživ preko sljedeće hiperveze: http://www.shortcourses.com/book01/contents.htm

Dodatne informacije o digitalnim kamerama, pisačima i sličnim uređajima potrebnim za izradu digitalne fotografije raspoložive su na web stranicama brojnih proizvođača, specijaliziranih časopisa, tvrtki, web portala i pojedinaca. Ovdje izdvajamo tek neke od njih:

http://www.photopoint.com/dcm/

http://www.epson.com/

http://www.kodak.com

http://www.nikonusa.com/products/products.cfm?department=imaging

http://www.olympus-europa.com/photogra/digimg/index.htm

Slaven Batnožić