Zrinjski u Budimpešti

Zrinjski u Budimpešti

Kako je boj kod Sigeta zbližio hrvatsku i mađarsku operu

Proslava dvije tisuće godina kršćanstva i tisuću godina državnosti Republike Mađarske donijela je u hrvatski glazbeni život laskavi poziv premijera Viktora Orbána ansamblu Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu da sudjeluje u proslavi s operom Nikola Šubić Zrinski Ivana pl. Zajca. Zamisao premijera Orbána je da taj umjetnički čin posluži boljem razumijevanju dva susjedna prijateljska naroda koji su podijelili duga stoljeća zajedničke prošlosti. U njoj bitka kod Sigeta, u kojoj su junački izginuli hrvatski i mađarski vojnici predvođeni banom Nikolom Zrinjskim, braneći kršćanstvo i Zapad od nadiranja Turaka, oba naroda ispunja nacionalnim ponosom. Mađarski premijer artikulirao je duh tolerancije koji teži europskom ujedinjenju, poručujući da su prijepori oko toga da li je Zrinjski hrvatski ili mađarski junak stvar prošlosti, dok budućnost osigurava zajedništvo izraženo kroz slavljenje zajedničkog junaka i njegova domoljubnog čina, u čemu je glazba najbolji posrednik.

Zajednički junak

Ansambl Zagrebačke opere dostojno je mađarskoj publici na svojem prvom gostovanju u Budimpešti 7. rujna, na dan sigetske bitke, godine 1566, predstavio jedno od najomiljenijih domaćih opernih djela, heroizam glazbe koji ona eksplicitno sadrži i ljepotu njezinih lirskih trenutaka. Predstavom što je potpisuju redatelj Krešimir Dolenčić, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinje Ika Škomrlj i Dženisa Medevedec te koreografkinja Sonja Kastl dirigirao je Mladen Tarbuk. Glavne uloge tumačili su Pavel Kamas kao Zrinjski, Ivanka Boljkovac kao Eva, Miljenka Grđan kao Jelena, Zrinko Sočo kao Juranić, Ivica Šarić kao Sulejman i Janez Lotrič kao Sokolović. Cijeli ansambl zasluženo je ubrao ovacije.

Kulturna suradnja

Međudržavna kulturna suradnja rezultirala je uspostavom suradnje između Mađarske državne opere i Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Željeli bismo da se suradnja nastavi u konkretnim razmjenama predstava i da ne ostane samo na deklaraciji jer se od Mađara ima što čuti, a nama to može biti veliki poticaj. Uostalom, suradnja je već počela na prošlogodišnjem, dvadesetom, Muzičkom biennalu gostovanjem Mađarske državne opere s Velikim Macabreom Györgyja Ligetija i sudjelovanjem budimpeštanske prvakinje Marte Lukin u zagrebačkog premijeri Dvorca Modrobradog Béle Bartóka, postavljenoj na mađarskom jeziku, što je Mađarima imponiralo.

Kada je već riječ o vezama između mađarskih i hrvatskih opernih institucija i operne umjetnosti, na ovome mjestu podsjećamo na opsežan temat o skladatelju hrvatskoga podrijetla Augustu Abramoviću Adelburgu i njegovoj operi Zrinyi, praizvedenoj 1868. godine u Budimpešti, u časopisu Matice hrvatske »Kolo«, br. 4/1998.

Prigoda tisućljetnog jubileja mađarske državnosti potaknula je direkciju Mađarske državne opere da u repertoar uvrsti više praizvedbi svojih skladatelja nego ikada prije. Bit će to opere Pet posljednjih prizora, Attile Bozaya, C'est la guerre Emila Petrovicsa i Dvorac Modrobradog Bele Bartóka te balet Tragedija čovjeka Tibora Kocsáka i Ferenca Barbaya prema istoimenoj drami Imre Madácha. Na repertoaru je niz nacionalnih djela — Ban Bánk i László Hunyadi Ferenca Erkela, Predionica i János Hári Zoltana Kodályja, Leonce i Lena Jánosa Vajde, Vitez János Pongráca Kacsóha, Kralj Stjepan Rezsęa Kókaya i Kraljevo novo ruho Györgyja Ránkija.

Mađarska državna opera djeluje kao samostalna institucija od 1884, kada je izgrađena zasebna zgrada Opere. Mađarska operna tradicija seže više od tristo godina unatrag, kada su prve operne predstave izvodile talijanske i njemačke družine. Redovite predstave počinju 1837. u Nacionalnom kazalištu, čiji je mladi dirigent Ferenc Erkel izgradio ansambl, repertoar, a i sam se bavi skladanjem.

Dvije pozornice

Njegovim imenom nazvano je od Opere dvostruko veće Gradsko kazalište, pedesetih godina pridodano Mađarskoj državnoj operi kao njezina druga pozornica, kako bi se zadovoljila sve veća potreba publike za operom. Otada se predstave svakodnevno izvode na objema pozornicama, u Operi i kazalištu Erkel. Nedjeljom se daju matineje, pa se nerijetko dogode čak četiri operne izvedbe u jednom danu, a riječ je, ne zaboravimo, o jednom jedinstvenom ansamblu.

Na repertoaru je četrdeset šest opernih naslova i petnaest baleta te ciklus od deset filharmonijskih koncerata. Ove sezone na programu je točno 351 predstava. U Budimpešti se, u posljednjih deset godina, može zapaziti znatna razlika i veliki napredak. Mađarskoj je europski razvoj od primarnoga značenja. Zato nema dvojbe da će država, unatoč teškoćama, i dalje podupirati operu kao potrebu građanskog društva i izraz njegove uljudbe. Mađarska državna opera sastavni je dio i odredište turističke ponude Budimpešte, tim više što su cijene njezinih ulaznica, osobito u kazalištu Erkel, još mnogo niže nego u izvedbeno i repertoarno srodnim europskim i svjetskim opernim kućama.

Davor Schopf