Značaj habsburškog mecene

Značaj habsburškog mecene

Izložba Karlo V. — Moć i nemoć Europe, Beč, Kunsthistorisches Museum, 16. lipnja-17. rujna 2000.

Predodžba o Karlu V. (1500-1558) kao samouvjerenom vladaru, predstavniku svjetskog carstva i zaštitniku kršćanske Europe, usađena je u svijest Europljana velikim dijelom zaslugom Tiziana, njegova dvorskog slikara. Portret iz madridskoga Prada prikazuje Habsburgovca u čijem carstvu, prema vlastitoj izjavi, sunce ne zalazi, vladara na prijelazu iz srednjeg u novi vijek, koji je posljednji želio postići jedinstvo čitavog europskog kontinenta. Ta je europska dimenzija danas, pet stotina godina od careva rođenja, ponovno aktualna. Ona predstavlja odrednicu internacionalnog izložbenog projekta koji osvjetljava osobnost i povijesnu ulogu cara iz različitih perspektiva.

Sin austrijskog i burgundijskog nadvojvode Filipa, od 1519. jednoglasno izabrani njemački kralj i rimski car, primio je 1530. u Bologni od pape Klementa VII. carsku krunu. Priznat kao najvažniji pripadnik dinastije Habsburg, Karlo V. zbog prostiranja njegova carstva slovi kao jedan od najmoćnijih vladara europske povijesti. Kad bi Amerika, kao što se godinama nakon Kolumbova otkrića vjerovalo, zaista bila Indija, opseg zemlje bio bi prilično malen. Na jednom tako smanjenu globusu sunce bi doista neprekidno osvjetljavalo dio njegova imperija. Ustavno uređenje kojeg se latio bilo je posljednji veliki pokušaj monarhističke državne reforme i postizanja nadnacionalnog poretka za cijeli kontinent. Njegova težnja obnavljanju jedinstva kršćanskog svijeta i koncept univerzalne monarhije pokazali su se kao važne postaje u razvoju općeeuropske svijesti.

Isprepletanje internacionalne muzejske djelatnosti dovelo je do realizacije velikog izložbenog projekta u četiri s osobom Karla V. povezana geografska područja. Njegov je cilj osvjetljavanje rastanka sa starim i početka novog doba, čije su umjetničke, kulturne i političke odrednice još i danas utisnute u sliku Europe. U projektu Carolus sudjeluju Sint-Pietersabdij iz Genta, Kunst- und Ausstellungshalle iz Bonna, Kunsthistorisches Museum iz Beča, te Museo Nacional del Prado iz Madrida.

Moć i nemoć Europe, kao što glasi podnaslov bečke izložbe, obilježja su povijesnoga toka, koji stoji u raskoraku između težnji nacionalnom i državnom suverenitetu i jedinstvenog općeeuropskog koncepta. Počeci nadnacionalnog ujedinjenja Europe za vladavine Karla V. dospjeli su, usprkos neprocjenjivu bogatstvu i konstelaciji carske moći, u vrtlog nacionalnih ratova, rezultirajući dubokom vjerskom krizom i općeeuropskom dramom. Carev trijumf, a zatim i neuspjeh, pokazali su da je snaga Europe — njezina velika kulturna raznolikost na vrlo malom prostoru — istodobno njezina slabost. Godine 1555, u trenutku careve abdikacije, bilo je jasno da kulturna raznolikost Europe počiva na povijesnim, religijskim i etničkim razvojima koji svako uopćavanje osuđuju na propast.

Jedan je od ciljeva izložbe tematizirati te probleme, Karlovu funkciju rimsko-njemačkog cara, njegovu politiku u habsburškim zemljama, njegov utjecaj na vjeru, trgovinu, gospodarstvo i bankarski sustav, na osvajanja, znanost i kulturu 16. stoljeća.

Koncept bečke izložbe obuhvaća nekoliko tematskih cjelina. Prva od njih predstavlja dinastiju Habsburg, Karlovo obiteljsko stablo i portrete njegove šire obitelji. Ona oslikava raspodjelu vlasti u europskim državama i kneževinama, kao i rodbinske odnose koji su bili osnova ideje o univerzalnom carstvu. Tematske cjeline Imperium romanum, Rat i mir te Moć novca govore o kompleksnoj društvenoj, političkoj, pravnoj i trgovinskoj strukturi njemačkog carstva i ujedinjuju umjetnička djela i povijesne dokumente 16. stoljeća iz cijele Europe.

Poglavlje Carstvo i vjerski raskol bavi se socijalnom situacijom u carstvu, humanizmom kao osnovom reformacije, vjeroispovjednim pitanjima, izravnim obračunom Karla V. s Martinom Lutherom i priznavanjem protestantizma sredinom 16. stoljeća. Izložba prezentira i Otkriće i osvajanje svijeta te Novi savez znanosti i tehnike — nove razvoje na planu navigacije, plovidbe i kartografije, promjenu slike svijeta nakon Magellanova podviga i posjeta njegova kormilara Sebastiana del Cana 1522. dvoru Karla V. Moguće je također vidjeti i najvažnija dostignuća na području tiska, hidraulike i mehanike, matematike i astronomije.

Uporabu (svih) umjetnosti kao važnog oružja u vjerskim razmiricama, kao instrumenta u službi političke propagande, osobne prezentacije i potvrde moći, bilo je obilježje vladavine cara koji je odrastao na najraskošnijem dvoru epohe — onom burgundijskom. Ceremonijali moći uvode nas u svijet trijumfalnih povorki, viteških turnira i blistavih oklopa, u razvoj likovne umjetnosti i njezinih rodova u pojedinim europskim centrima. Careva abdikacija i ceremonije vezane uz nju, povučen život do 1558. u blizini samostana San Gerónimo de Yuste, pogrebne povorke i nasljednici Karla V. pod kojima je njemačko carstvo doživjelo preobrazbu u kolonijalno, podvlače crtu ispod prikaza jednog burnog života i uokviruju koncept izložbe.

Iako Karlo V. nije bio sakupljač nego mecena, vrlo je dobro znao tko su bili najbolji umjetnici njegova vremena. U Španjolskoj i Italiji, Nizozemskoj i Njemačkoj zapošljavao je najpoznatije slikare, zlatare i kipare, čiji su mu radovi često služili kao reprezentativni državni darovi. Kod njih je naručivao prikaze događaja iz vlastitog života i slikane, u bronci izlivene ili u mramoru isklesane portrete. U njima se stapaju različite tradicije koje su obilježile tip vladarskog portreta sve do 18. stoljeća: realizam Nizozemaca, burgundijsko držanje i samouvjerenost, talijanski humanizam. Može se reći da je Karlo V. pomogao velikom venecijanskom slikaru Tizianu, kojeg je proglasio vitezom i podario mu rang grofa, da izumi portret cijele figure u prirodnoj veličini, jedan od fenomena novog vijeka, koji je dobio odlučujuću važnost za dvorsko slikarstvo Europe.

Među najdragocjenija djela dvorske umjetnosti Karla V. pripada deset monumentalnih tapiserija Willema van Pannemakera, nastalih izmedu 1548. i 1554. (Armeria Real, Madrid). Satkane od vune, svile, zlata i srebra, one su vrijedni svjedoci povijesnih događanja. Prikazi na ukupnoj površini od 600 m2 ovjekovječuju uspješan pohod 1535. na Tunis, slave pobjedu i sama cara kao branitelja kršćanskog svijeta pred turskom najezdom. Jedan od vrhunaca izložbe je i deset kartona (posjed KHM), koji su služili kao predložak za tkanje. Iz 16. stoljeća, doba procvata nizozemskih tkalačkih manufaktura, očuvane su samo dvije serije kartona — poznata Rafaelova za vatikanske tapiserije (London, Victoria&Albert Museum) i bečki Vermeyen-kartoni. Jedinstvena je ovo prilika usporediti crteže koje je Jan Cornelisz Vermeyen u službi ratnog reportera izveo u Tunisu 1535, s gotovim tapiserijama.

Više od 175 od oko 460 objekata publiciranih u zajedničkom katalogu bečke i bonske izložbe potječe iz posjeda Kunsthistorischesa. Jedino u Beču javnosti su prezentirana djela iz zbirke dinastije Habsburg, koja zbog svoje vrijednosti ne smiju biti transportirana. Izložbu prate i nizovi predavanja, koncerti, audio- i videomaterijal koji dopunjuje široki kulturnopovijesni uvid u epohu cara Karla V, cijeloga života odana svom burgundijskom podrijetlu, habsburškoj dinastiji i katoličkoj vjeri. Izložba je produljena do 17. rujna, a može se razgledati i ponedjeljkom od 10 do 18 sati.

Libuše Jirsak