Za Zagreb kao europsku kulturnu metropolu

Za Zagreb kao europsku kulturnu metropolu

Gradovi poput Beča, Budimpešte i Praga imaju veći priljev od turizma nego cijela hrvatska jadranska obala. To znači da oni nešto nude na kulturnom planu. Turisti dolaze u Prag da bi uživali u tom gradu, u njegovim kulturnim vrednotama, u njegovim spomenicima, u posjetima kazalištima i izložbama. Mislim da i Zagreb to može ponuditi

S Dragutinom Palašekom, pročelnikom Ureda za kulturu grada Zagreba, razgovarali smo o planovima, idejama i najaktualnijim problemima na području kulture u Zagrebu.

Kakvo ste stanje zatekli po dolasku na ovu dužnost?

— Mislim da je neposredno nakon izbora 3. siječnja došlo do blokade rada brojnih službi ne samo na razini države nego i na razini grada, pa je tako bilo i s Uredom za kulturu. Neki su bili konsternirani rezultatima izbora, pa se nastojalo održavati status quo, a bitne se stvari nisu rješavale. Nakon šest mjeseci vakuuma našao sam masu nagomilanih problema u kulturi. Isplate prema predviđenim programima nisu bile redovite. Problemi koji su se u međuvremenu javili, poput imenovanja ravnatelja ili završetka natječaja za određena radna mjesta, pitanja prostora, normalnog odvijanja manifestacija došli su do krizne točke zbog navedene blokade. Nakon raspuštanja Gradske skupštine gospodin Kregar nije se mogao uključiti u sve segmente jer je za jednog čovjeka i vođenje jednog ureda veliki posao, a kamoli čitavoga grada, dok je on zamjenjivao i skupštinu i gradonačelnika.

Po dolasku morao sam odmah rješavati nagomilane probleme, gasiti požar po požar. Trebalo je riješiti probleme neodobrenog novca za gostovanje Zagrebačke filharmonije u Dubrovniku, funkcioniranja Kazališta Žar-ptica. Trebalo je odmah intervenirati, slati upravni nadzor, a na neka mjesta slati financijsku policiju, rješavati pitanja sanacije prostora i mnogo drugih stvari. Toliko o stvarima koje sam zatekao.

Mislim da se kulturna politika u gradu Zagrebu u proteklih deset godina vodila na način da je kultura bila marginalizirana, a na neki način i devastirana. Ako usporedimo situaciju prije deset godina s današnjom, vidjet ćemo da su davanja za kulturu prepolovljena. Odnos između materijalnih troškova, plaća i naknada u odnosu na programe nekad je bio pedeset prema pedeset, dok je danas osamdeset prema dvadeset, osamdeset pet prema petnaest u korist materijalnih troškova, a na štetu programa. To je golema disproporcija i, ako bi se takav trend nastavio, mi bismo došli u situaciju da zaposleni u ustanovama u kulturi primaju plaću, ali ne mogu ništa raditi jer nemaju novca za programe.

Možda je najkritičnija situacija u bibliotečnoj djelatnosti, gdje je količina novokupljenih knjiga pala na trećinu od broja koji je bio prije deset godina, dok je broj korisnika biblioteka udvostručen. Konkretno, od prijašnjih sto pedeset tisuća primjeraka novih knjiga sada smo spali na pedeset tisuća, što još nije realizirano, a broj korisnika je sa stopedeset tisuća narastao na više od tristo tisuća. Otpis knjiga danas je isti kao i kupnja novih, dok je prije broj kupljenih bio dvostruko veći od broja otpisanih knjiga.

Je li bilo voluntarizma u raspolaganju novcem?

— Cijela je koncepcija po mom mišljenju bila loše postavljena. To je omogućavalo da se prema stranačkom principu i ideološkim razlozima mogao dodjeljivati novac, dok su se komisije za procjenu programa ignorirale. Stoga želim ponovno pridati veće značenje komisijama pri Uredu za kulturu. Doći će do promjena u sastavu komisija. Najeminentniji kulturni stvaraoci i djelatnici na području kulture bit će imenovani u komisije, a njihovi rezultati bit će poznati javnosti. Dakle, nakon što komisija završi s radom izaći ću s podacima tko se prijavio na natječaj, tko je dobio novac i tko su ljudi koji su bili članovi komisija. Maksimalno ću uvažavati prijedloge komisija jer mislim da je to jedini način da struka, odnosno ljudi koji su kompetentni, pridonose distribuciji novca u interesu kulture i u interesu pametne potrošnje novca poreznih obveznika u Zagrebu. Riječ je o dvjesto pedeset milijuna kuna i porezni obveznici moraju znati na što se taj novac troši.

No, proračunski je novac nedovoljan za potrebe Zagreba kao hrvatskoga kulturnog središta. U prijašnjem sustavu komisije su djelovale, ali se njihove procjene vrlo često nisu uvažavale. Čak ni komisije često nisu imale povratnu informaciju o tome tko je dobio novac, a tko nije.

Kada će biti usvojeni i objavljeni kriteriji za dobivanje novca. Mislim pritom na detaljne kriterije, znatno šire od uvjeta navedenih u natječaju?

— Stručni savjetnici u Gradskom uredu za kulturu izradili su kriterije za pojedina područja, od glazbene, kazališne i likovne djelatnosti do amaterizma. Međutim, i komisije će pristupiti izradi kriterija jer je to dugotrajan posao. Ti kriteriji moraju uvažavati socijalni kontekst u kojem se određuju i potrebe određenoga trenutka. Oni nisu fiksni i ne mogu trajati zauvijek, nego se moraju prilagođavati situaciji i potrebama u kulturi. Mislim da će komisije u razumnom roku izraditi nove kriterije, koji će zatim vrijediti u natječaju za iduću godinu. Osnovni kriteriji moraju biti: interes grada Zagreba, potrebe građana u kulturi i potpora onim projektima koji nemaju veliku tržišnu vrijednost, ali su veoma važni za promicanje određenog vrijednog kulturnog područja, djelatnosti ili angažmana.

Je li novo Gradsko poglavarstvo usvojilo novu gradsku kulturnu politiku i koje su njezine temeljne odrednice?

— Nova kulturna politika grada vidjet će se iz realizacije ovog natječaja koji se upravo zaključuje. Odluke o prihvaćanju pojedinih projekata bit će signal u kojem će se smjeru djelovati.

Ponajprije, poradit ćemo na zaustavljanju trenda pada kupljenih primjeraka knjiga. Nadalje, Poglavarstvo će nastojati naći prostore za niz grupa i ansambala koji su važni za kulturu grada. Dakle, u programskom smislu to znači poduprijeti i nove tendencije, dati potporu onim projektima koji nekad nisu pripadali u djelatnost tog područja, a tiču se urbane kulture mladih, off-projekata i rubnih područja kulture koji se odnose na neke popularne sadržaje. Moramo biti otvoreni za sve što egzistira u glavama, u idejama, i poduprijeti ono što vrijedi, kako bi u svakom području ti projekti mogli zaživjeti i krenuti u realizaciju.

Prošlih deset godina došlo je do narušavanja politike investiranja u kulturi na način da su investicije iz Ureda za kulturu prebačene u Ured za izgradnju Grada. Mislim da se to pokazalo pogrešnim. Primjerice, adaptacija Zagrebačkog kazališta mladih traje predugo i na nju je utrošeno previše novca. Glavni je problem u tome što ljudi koji realiziraju te investicije ne znaju koje su prave mogućnosti i potrebe u kulturi. Ljudi koji svakodnevno rade u tom poslu znaju kako se nešto može napraviti kvalitetnije, jeftinije i sl. Mnogo je novca dosad neefikasno uporabljeno. Mislim da je važno da se barem u pitanjima onoga što se odnosi na kulturu, što je prošle godine bilo četrdeset milijuna kuna, konzultiraju naši stručnjaci. Inače se ponovno može dogoditi da se izgradi koncertna dvorana u koju se neće moći unijeti klavir.

Kako ste osobno doživjeli prelazak s dosadašnjega posla na ovaj? Jeste li dosada radili na sličnim poslovima i kako se snalazite na novoj dužnosti?

— Dužnost predstojnika Ureda za kulturu ponajprije je organizacijska. Ona podrazumijeva i umijeće komuniciranja s ljudima i uspostavljanje normalnih međuljudskih odnosa s ljudima s kojima se radi i koji su korisnici sredstava Gradskog ureda za kulturu. Mislim da mi moj prethodni rad na fakultetu, gdje sam sedamnaest godina predavao sociologiju, a u okviru toga i sociologiju kulture i sociologiju filozofiju, daje određene humanističke pretpostavke za ovaj posao. Moj drugi posao bio je onaj organizacijskog tajnika u političkoj stranci, gdje sam intenzivno kontaktirao s javnošću, organizirao konferencije za novinstvo, razne skupove i sl. Mislim da su te moje aktivnosti bile srodne s onim što sada radim i da je, osim poznavanja situacije, važan i afinitet prema poslu te organizacijske i poslovodne sposobnosti. Da bi se radio ovaj posao, mora se imati jaka sposobnost upravljanja, i mislim da su navedene osobine važnije za uspješno obavljanje posla od toga zna li pročelnik Ureda pjevati, plesati ili glumiti.

Kada sam dolazio na ovu dužnost, nisam htio inzistirati na nekim dijelovima mog životopisa koji su vezani uz kulturu, za koje ne mislim da su vrlo bitne. Bavio sam se i kazalištem i pisanjem o kazalištu, uređivanjem biltena na kazališnim festivalima. Bio sam jedan od inicijatora Kugla glumišta, zajedno sa Zlatkom Burićem, koji je danas u Danskoj, i Dunjom Koprolčec, koja je dobila Orlandovu nagradu. Prva predstava koju smo radili sedamdesetih godina bila je drama Branka Ivande. To su stvari koje sam doživljavao kao amatersko bavljenje kulturom, koje ne bi trebalo bitno određivati dužnost koju obavljam, ali koje je pridonijelo mom senzibiliziranju za dužnost kojom se danas bavim.

Imate li u planu neke konkretne mjere za poboljšanje stanja u knjižnicama?

— Problem s knjigom naravno nije samo u otkupu. To je složeno pitanje i od izdavaštva do distribucije, preko statusa knjižara neke stvari treba riješiti sustavski, sa zakonskom podlogom. Ne može biti isto voditi knjižaru i voditi pizzeriju. I jedno i drugo može se zasnivati na dobiti, ali u socijalnom kontekstu u kojem se djeluje treba imati i druge kriterije za knjigu osim njezine tržišne vrijednosti. Zagreb ima bogatu tradiciju u izdavaštvu i imao je odličnih knjižara te se ljudi i danas bore da se to održi, što je teško u ovakvoj gospodarskoj situaciji. Knjiga mora biti pristupačna.

Gradski ured prvo će povećati novac za nabavu knjiga. Sigurno je da se iz gradskog proračuna neće financirati filmovi poput Četveroreda. Inače, smatram da film ne pripada u djelatnost Gradskog ureda za kulturu, nego Ministarstva. O tome i o nizu pitanja nastojat ćemo ovoga tjedna postići dogovor s ministrom kulture Antunom Vujićem.

Smatrate li da su centri za kulturu opravdali svoje postojanje? Kako ocjenjujete njihovu djelatnost?

— Namjera prilikom osnivanja centara za kulturu bila je da se kultura približi mjestu stanovanja, no oni su u devedesetima devedeni u nezgodnu situaciju jer se prema njima odnosilo kao prema balastu prošlosti te su marginalizirani. Centrima je prepušteno da preživljavaju kako znaju, u skladu s vještinom njihovih voditelja. Stoga su pokretali razne tečajeve, učenje stranih jezika, rad na računalu i sl. Njihova osnovna funkcija decentraliziranja kulturnih sadržaja bila je stavljena u drugi plan. Mislim da se i u tom dijelu mora promijeniti kulturna politika grada i afirmirati upravo oni elementi koji su pokazali da centri za kulturu mogu naći svoje mjesto i biti od interesa za građane na području na kojem djeluju, ne samo u oblicima koje su dosad imali, nego upravo organiziranjem manjih koncerata i predstava i u Dubravi i u Črnomercu, a ne samo u središtu grada.

Što je sa Zagrebom preko Save? Prestaje li grad u kulturnom smislu postojati kod Studentskog centra, Kazališta Trešnja ili na Savi? Hoće li biti kakvih inicijativa u tom smislu?

— Bilo je lijepo kada je Zagreb prešao Savu, no žalosno je da je Sava postala razdjelnica grada. U svim srednjoeuropskim gradovima rijeka je poveznica, središte zbivanja. Treba nastojati da se uz tu rijeku odvijaju ne samo kulturni nego i drugi sadržaji. Oni su sada sporadični, poput aleje skulptura na nasipu ili Klub Močvara, koji je slučajno tamo jer se tamo nalazi napuštena tvornica Jedinstvo. Niz drugih sadržaja mogao bi se smjestiti i uz Bundek, i s ove strane Save i u Novom Zagrebu. Međunarodni centar za kulturu koji se tamo gradi trebao bi u tome pomoći. Građevinski školski centar u Novom Zagrebu ima prekrasnu dvoranu koja nije u funkciji, a tamo bi se uz male investicije mogli udomiti kulturni sadržaji. S druge strane, imate kazališta koja nemaju gdje raditi. Imali smo velikih problema s Histrionima, a neizvjesna je sudbina Teatra Exit jer se ne zna da li će se prostorije Centra August Cesarec denacionalizirati.

Hoće li Gradski ured za kulturu izaći ususret Klubu Močvara pri rješavanju problema s prostorom i grijanjem?

— Prošlog smo tjedna dogradonačelnik Kosor, moj zamjenik Ljuština i ja bili u Močvari, gdje smo dogovorili da ćemo im do studenoga platiti grijanje, što će koštati oko stopedeset tisuća kuna. Pokušat ćemo razdvojiti instalacije: plin, struju, vodu i dr., jer tamo ima više grupa. Potpomagat ćemo kvalitetne programe koje prijave na natječaj i vjerujemo da će uz dosadašnje investicije, a riječ je o iznosu većem od dvjesto pedest tisuća kuna, uspjeti osigurati funkcioniranje prostora tijekom čitave godine.

Jeste li upoznati s problemima koji su nastali u Tvornici?

— Gradski ured ima dva osnovna interesa: da se u prostorima sindikata odvijaju kulturni sadržaji Tvornice i da u slobodnim terminima osiguramo uporabu dvorane za neke druge kulturne grupe. Kada sam saznao da postoje problemi između zakupca prostora i sindikata, uputio sam pismo sindikatu u kojem sam izrazio našu želju da prostor ostane u funkciji kulture. Sindikat i zakupac prostora sklopili su ugovor u čiji sadržaj ne možemo ulaziti. Eventualne sporove moraju rješavati sami.

Kakva će biti budućnost Medvedgrada? Što će biti s Oltarom Domovine?

— Medvedgrad je za mene povijesno mjesto, spomenik kulture, i to treba biti njegov osnovni sadržaj. Mislim da postoje prikladnija mjesta da se izgradi spomenik ili uredi prostor koji će obilježavati Domovinski rat i borbu za neovisnost Hrvatske i koji će biti pristupačniji svim građanima. Osim elite koja je dolazila automobilima, tamo su se svi drugi morali penjati. Dakle, prostor je bio pristupačan samo onima koji su pokretni i u kondiciji. Unutar spomenika kulture otvorena je i gostionica, a smatram da je takva uporaba spomenika kulture zapravo devastacija. To je bila loša zamisao, skupo plaćena. Hvala Bogu da se nije realizirao niz drugih promašenih ideja koje bi danas trebalo ispravljati.

Kako ocjenjujete kazališnu situaciju u Zagrebu? Zagrebačka produkcija ipak čini većinu kazališne produkcije u zemlji...

— Zagreb financira sedam gradskih kazališta plus HNK, koje je u djelokrugu Ministarstva kulture, ali ga sa 49 posto udjela financira gradski proračun. Došlo je do problema s financiranjem HNK jer je novac očito nedostatan. No, Zagreb je u još težoj situaciji i morao je uzeti 250 milijuna kredita da bi financijski pokrio plan koji je za ovu godinu prihvaćen. Tri i pol milijuna kuna koje dodatno traži HNK veliko su opterećenje za Gradski ured za kulturu i mi ih ne možemo izdvojiti. Usporedbe radi navest ću da HNK dodatno traži novca koliko sva ostala kazališta u Zagrebu dobiju za cjelogodišnji program. Ne kažem da ta sredstva ne treba dati, dapače, ali mislim da treba imati razumijevanja za situaciju u kojoj se Poglavarstvo nalazi.

Problemi s kazalištima u Zagrebu kreću se od prostornih do financijskih. Od svog dolaska na ovu dužnost nastojim obići što više institucija i u neposrednu razgovoru s ravnateljima i djelatnicima u ustanovama upoznati se sa situacijom i problemima te razaznati koje se stvari moraju rješavati hitno, a koje se mogu odgoditi za bolja vremena.

Jeste li zadovoljni programom zagrebačkih kazališta?

— Zbog nestašice novca programi su morali biti skučeni i nije se moglo realizirati ono što su kazališta mogla i htjela. Bilo je nekoliko iznimnih predstava i ostvarenja, ali su mnoga ujedno i veoma skupa, primjerice Isus Krist Superstar. Ljeti je bilo relativno zatišje, ali su djelovali i Histrioni i scena Amadeo. Inicijativu ljudi koji su sami našli prostor i osmislili program vrlo smo rado poduprli, tako da se u Zagrebu ljeti ipak nešto događalo. Zagrebačke ljetne večere trebalo bi i kvalitetom i opsegom programa pojačati. Mislim da ćemo u idućoj godini znatno povećati broj ljetnih kulturnih sadržaja, ne samo zbog Zagrepčana koji ostaju u gradu nego i zbog onih koji dolaze u Zagreb. Ako Hrvatska i Zagreb mogu ponuditi nešto što je konkurentno, onda su to sigurno kulturni programi. U tome imamo tradicije i uspješni smo. Gradovi poput Beča, Budimpešte i Praga imaju veći priljev od turizma nego cijela hrvatska jadranska obala. To znači da oni nešto nude na kulturnom planu. Turisti dolaze u Prag da bi uživali u tom gradu, u njegovim kulturnim vrednotama, u njegovim spomenicima, u posjetima kazalištima i izložbama. Mislim da i Zagreb to može ponuditi i da će to pridonijeti obogaćivanju kulturne scene, a i gradskog proračuna te donijeti novac koji može biti iskorišten za potporu kulturi.

Koliko Zagreb utječe na rad i program HNK u Zagrebu, s obzirom da mu ipak pribavlja gotovo polovicu proračuna? Hoće li biti promjena na čelu te kuće?

— Grad Zagreb nema nikakvih ovlasti u vezi s postavljanjem intendanta HNK. To pripada u djelokrug Ministarstva kulture. Grad Zagreb svakako mora imati uvid u trošenje novca i utjecati na kazalište, no to trenutno nije slučaj. S obzirom da se ubrzo donosi zakon o kazalištu, u dogovoru s Ministarstvom kulture biti će održan okrugli stol o hrvatskim narodnim kazalištima, na kojem će osim HNK iz Zagreba biti i kazališta iz Splita, Rijeke, Osijeka i Varaždina. Na tom sastanku razmotrit će se na koji bi se način moglo racionalizirati poslovanje i stvoriti povoljnija situacija nego što je bila do sada.

Možete li komentirati prijedlog o održavanju bala u HNK?

— Mislim da je tu došlo do nesporazuma. Grad Zagreb želi biti srednjoeuropski grad. Uobičajeno je da se u gradovima kao što su Prag, Budimpešta i Beč u operama jednom godišnje održavaju balovi. Oni ponekad prolaze uz demonstracije, primjerice u Beču, gdje mladi koji koji više vole nekonvencionalnija zbivanja prosvjeduju protiv toga. Grad Beč ponudio je da financira takav bal u okviru tjedna kulture u Zagrebu. Osnovana je komisija pri Poglavarstvu, u čijem radu sudjeluju dva člana moga ureda, a koja bi trebala izvidjeti u kojem bi se prostoru to trebalo realizirati. Bečani smatraju da je najadekvatniji prostor HNK. Mi smo predlagali Kristalnu dvoranu HNK i Ilirsku dvoranu na Gornjem gradu. Gdje će se on na kraju organizirati, ovisi o tehničkim mogućnostima. Bal u HNK zahtijevao bi suglasnost Ministarstva kulture, rješavanje pitanje vađenja stolaca ili natkrivanja stolaca produživanjem pozornice na redove u parteru. Zagreb bi snosio minimalne troškove tog projekta jer bi sve financirao Beč.

Što će biti s prostorijama Histriona nakon isteka primirja sa stanarima zgrade?

— Mislim da su se primirili i oni i stanari, a Poglavarstvo će nastojati da se prostor dovede u stanje koje će omogućiti da se kulturni sadržaji tamo smjeste na zadovoljstvo stanara. Razgovarajući s kolegama koji se bave upravljanjem gradskim prostorima te izdavanjem dozvola stekao sam dojam da to pitanje može biti trajno uspješno riješeno.

Kako će biti riješeno pitanje ravnatelja Kerempuha i ZKM-a?

— Očekujem da će Skupština prihvatiti prijedlog Gradskog ureda za kulturu, koji je usvojio i Odbor za izbor i imenovanja, da se Duško Ljuština razrješi funkcije ravnatelja Kerempuha i da se imenuje v.d. ravnatelja koji će raspisati natječaj u zakonskom roku. To se odnosi i na ZKM, a na zahtjev ravnateljice i na Kazalište Trešnja te Zagrebačku filharmoniju.

Pratite li novine za kulturu i kako komentirate podatak da je prošle godine potpora, primjerice »Vijencu«, bila smanjena na svega pedeset tisuća kuna, što ne pokriva ni troškove izdavanja jednog broja?

— Sigurno je da je Zagreb zainteresiran za listove u kulturi. No, teško je financirati tri lista i teško je da teret sufinanciranja snosi samo jedan grad. Zašto tu ne bi sudjelovala i, primjerice, Rijeka? Mislim da će Zagreb u budućnosti morati preusmjeriti novac na jedne novine.

Jeste li kompletirali svoj suradnički tim i koliko ste zadovoljni njime?

— Po dolasku sam zatekao vrlo kvalitetan tim stručnih savjetnika za pojedina područja. Osim gospodina Ljuštine nismo primali nove djelatnike. Problem nije toliko u stručnim savjetnicima, koliko u drugom odjelu, onom za financije i analizu. Taj odjel ima nedostatan broj ljudi i tu će biti raspisan natječaj.

Kako će se u budućnosti imenovati komisije, za koje ste naveli da će imati odlučujuću ulogu u raspodjeli novca? Hoće li taj postupak biti transparentan?

— Sadašnje komisije imaju savjetodavni karakter i nalaze se u okviru Gradskog ureda. Nikakvi stranački ključevi neće se uzimati u obzir, niti prijedlozi po nekim kriterijima koji nisu stručnog ili umjetničkog karaktera. Prilikom ovogodišnjeg imenovanja savjetovao sam se ne samo sa stručnim suradnicima u uredu nego i s relevantnim ljudima u kulturnom životu grada. Mi smo zamolili neke ljude da se prihvate tih dužnosti, iako još nisu isplaćeni honorari ljudima koji su taj posao obavljali prošle godine. Meni je kao pročelniku stalo da najkompetentniji stručnjaci u pojedinim područjima budu u tim komisijama, jer nitko nije spreman na sebe sam prihvatiti odgovornost za podjelu novca. Što su ljudi više afirmirani u svom poslu, to će im biti lakše da se u okviru raspoloživa novca dade prioritet onome što je uistinu u interesu kulture u gradu Zagrebu.

Kako ste zadovoljni stanjem u muzejima? Ima li planova o početku gradnje nove zgrade Muzeja suvremene umjetnosti te hoće li se on graditi prema sadašnjem projektu ili će biti raspisan međunarodni natječaj?

— Prošlog tjedna sam posjetio Muzej grada Zagreba koji je dobro uređen i vrlo dobro funkcionira, za razliku od Muzeja suvremene umjetnosti, koji radi u apsolutno nezadovoljavajućem prostoru, osobito za grad koji bi želio postati jedna od europskih kulturnih metropola. Grad Zagreb još nije izdao lokacijsku dozvolu. Gradsko poglavarstvo donijelo je odluku da investicije veće od određene svote idu na međunarodni natječaj, no to se odnosi na realizaciju investicije, a ne na idejni projekt.

Nakon što je barem lokacijski riješeno pitanje gradnje nove zgrade Muzičke akademije pored Lisinskog, ima li nekih naznaka o rokovima realizacije?

— Odluka je donesena, no realizacija će ovisiti o novcu koji će se moći izdvojiti. Mislim da cijeli prostor oko Lisinskog treba biti područje kulture s popratnim sadržajima, kao što je nekad bilo i predviđeno. Osim Akademije tu bi trebao biti i kongresni centar.

Kako ocjenjujete medijsko praćenje kulture, osobito na radiju? Koliku važnost imaju stanice poput Hrvatskog radija i Radija Sljeme?

— Kultura je uvijek bila područje od posebna interesa za širu javnost. U odnosu na novac koji se izdvaja za kulturu ona u medijima ima znatno veći prostor. Svake ozbiljnije novine imaju stranicu za kulturu i tjedne priloge, a nema stranica o zdravstvu ili školstvu. Slično je na radiju. Zanimljivih emisija o kulturi osim na Radiju Sljeme i Trećem programu ima i na drugim programima Hrvatskog radija i na Radiju 101. Osobno sam vrlo zadovoljan načinom na koji se prati kultura.

Moje su kolege ljubomorne i tvrde da mog resora i mene ima u medijima više nego svih njih zajedno. No, to ima i nedostataka. Moj je rad znatno više pod povećalom javnosti, svaki moj potez podložan je kritici i pritiscima ljudi koji žele ostvariti svoju koncepciju.

Razgovarao Zlatko Vidačković