Voljena Neretva

Don Radovan Jerković, Život i djelo: prigodom 100. godišnjice rođenja i 50. godišnjice mučeničke smrti (1900-1950), priredio Mile Vidović, Matica hrvatska, Metković, 2000.

Ova knjiga objavljena je o 100. godišnjici rođenja i 150. godišnjici mučeničke smrti don Radovana Jerkovića. Jerković se nakon klasične gimnazije u Splitu odlučio za svećenički poziv. Nakon boravka u sjemeništima u Mariboru i Sarajevu, gdje je i zaređen 6. travnja 1925, radio je kao župnik u Opuzenu i Vranjicu. Bio je vrlo ugledna osoba u svojoj sredini i dao joj veliki prinos raznolikim kulturnim radom. Godine 1945. komunisti donose odluku o njegovoj likvidaciji i osuđuju ga na robiju u Staroj Gradiški. Nakon odsluženja robije radio je kao vjeroučitelj u građanskoj školi u Metkoviću, ali je 1933. otpušten. Godine 1935. završava postdiplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 1950. pod sokratovskom optužbom da kvari mladež uhićen i ubijen.

Jerković je za života objavio više brošura i članaka, uglavnom iz povijesti Neretve, ali većina je njegovih tekstova ostala neobjavljena. Nastojeći pisati argumentirano, služio se stručnom literaturom na latinskom, talijanskom i njemačkom jeziku. Poznavao je i glagoljicu, a koristio se i građom arhiva u Metkoviću, Splitu, Zadru, Dubrovniku i Veneciji.

Cijela Jerkovićeva građa (oko četiri tisuće stranica ispisanih rukom i strojem) nalazila se do 1978. kod don Mirka Talajića, a od tada u Nadbiskupskom arhivu u Splitu, čekajući priređivača knjige, don Milu Vidovića.

Vidović je u prvom dijelu knjige, Život don Radovana (Rade) Jerkovića, prikazao školovanje, rad i smrt Jerkovićevu. Ostatak knjige (više od 650 stranica) čine Jerkovićevi tekstovi. Pod naslovom Povijest Neretve opisuje Jerković doba ilirskih vladara, vrijeme Rimljana, zatim život ljudi u neretljanskoj kneževini, gdje se zanimljivo raspravlja o riječima Porfirogeneta i popa Dukljanina koje tumače podrijetlo Pagana (Neretljani su se prilično dugo zadržali u poganstvu, pa su zbog toga nazivani Pagani, a njihova zemlja Paganija). Govoreći o Turcima i Mlečanima, Jerković donosi zanimljive podatke o tvrđavi Gabeli (Čitluk), a opisuje i vrijeme kad je Neretva bila pod austrijskom i francuskom upravom.

Najopsežniji dio knjige čini povijest neretvanskih župa. Za svaku od četrnaest župa zapisani su detaljni podaci o smještaju, imenu župe, njezinu razvoju, školstvu, crkvama i kulturnim znamenitostima.

U knjigu su uvršteni i već objavljeni Jerkovićevi povijesni i prigodni tekstovi (većinom crkvene obljetnice). Posljednji dio donosi opsežan Jerkovićev tekst o Nikoli Bijankoviću, biskupu Makarske i Neretve (1645-1730).

Knjiga je iznijela bogatu Jerkovićevu građu, zašto treba zahvaliti ponajprije priređivaču, don Mili Vidoviću, ali i uredniku Ivanu Gabriću te izdavačima Ratku Krstičeviću i Mati Mustapiću. Jedini prigovor (umanjit će ga vrijednost i opsežnost same knjige) tiče se naslovne stranice koja zbunjujuće donosi ime don Mile Vidovića kao autora, a ne priređivača.

Na kraju valja istaknuti aktivnost Matice hrvatske u Metkoviću, koja osim izdanjima zaslužuje pozornost mnogim likovnim izložbama, o kojima ćemo pisati u jednom od sljedećih brojeva.

Vesna Zednik