Umjetnik usne harmonike

Umjetnik usne harmonike

Larry Adler, The Best of, Summertime/Putse Records/PLS CD 131

Izuzmemo li stilsko područje bluesa u kojem je kao autodidaktima dostupan instrument imala veliku važnost, usna je harmonika u jazzu dosta rijedak instrument. Tako bilježimo tek nekoliko relevantnih imena predstavnika tog instrumenta, predvođenih nama bližem, pa tako i poznatijem Belgijancu Jeanu »Tootsu« Thielemansu, te jamačno svjetski najpoznatijem Amerikancu Larryju Adleru.

Rođen u Baltimoreu 1914. Larry Adler od početka je karijere bio vezan uz Europu, napose Englesku i Francusku. U Londonu će tako već 1934. s vlastitim sastavom snimati s nekolicinom tada najistaknutijih džezista, poduzimati niz turneja, a iste godine gostuje kao solist uz čuveni orkestar Dukea Ellingtona u filmu Many Happy Returns. Nastupao je potom 1938. u Parizu s članovima legendarnog Hot Club de Francea, violinistom Stephanom Grappellijem i gitaristom Djangom Reinhardtom. Godine 1944. opet je u domovini, u New Yorku, kao član tada čuvena orkestra Johna Kirbyja, a 1959. vraća se definitivno u Sjedinjene Američke Države te svira uz ostale angažmane i u orkestru Ellisa Larkina.

Budući da je dulje vrijeme boravio i djelovao u Londonu, ne čudi da je baš engleska etiketa Putse prije kraćeg vremena objavila kompilacijski CD Larryja Adlera pod naslovom The Best of. Iako takva izdanja ne moraju sadržavati najbolji mogući izbor izvedbi nekog jazz-umjetnika budući da su odraz afiniteta kompilatora, u ovom primjeru nema osnove za primjedbe. Izbor od dvadeset i jedne izvedbe najpoznatijih jazz-standarda i nekad najpopularnijih melodija iz mape američke popularne pjesme donesenih na jazz-način, najbolje ocrtavaju zanimljiv profil Larryja Adlera, umjetnika kromatske usne harmonike, koji svira s mnogo ukusa i ideja u improvizacijama, stavljajući taj instrument na istu razinu s mnogima poznatijima u jazz-instrumentariju. Bit će to evidentno poslušamo li bilo koju izvedbu od Adlerova prvog hita Blues in the Night, preko Ellingtonovih i Gershwinovih skladbi Sophisticated Lady, Rhapsody in Blue, Summertime i Porterovih Begin the Beguine i Night and Day do standarda My Funny Valentine, How High the Moon, Tigar Rag i Caravan.

Jedina se primjedba na ovo izdanje odnosi na preskromnu opremu, koja bi za prosječnog slušatelja ovog dobrog jazza trebala ipak sadržavati barem temeljne podatke o Larryju Adleru i predstavljenim sastavima, to je najmanje što taj majstor usne harmonike zaslužuje, a time bi se otklonile i sve sumnje da je u slučaju ovog, svakako vrijednog CD-a, riječ o mogućem bootleg-izdanju.

Mladen Mazur