Ubu i Urbild

Ubu i Urbild

Veliko zanimanje publike slovenski i češki lutkari u potpunosti su opravdali neobičnim i kvalitetnim izvedbama

U završnici na PIF-u su nastupila kazališta iz Bugarske, Slovenije, Švedske i Češke. Od pet predstava tri su bile za djecu. U srijedu je nastupilo Kazalište Slon iz Sofije s hvaljenom predstavom Mačak u čizmama. Poznata priča o domišljatom mačku koji uspijeva bogato oženiti svoga siromašnog gospodara prikazana je vrlo jednostavno i domišljato. Izvrsno scenografsko rješenje u kojem je gotovo čitava scenografija stala u oveću slikovnicu, čijim se otvaranjem svake nove stranice prikazuje nova scena (a posebno efektno to je izgledalo u prizorima u kojima se javlja za bajku tipično »tripliciranje« motiva), dinamična i maštovita interpretacija dvoje glumaca — animatora (Roza Nikolova i Miroslav Cvetanov), simpatičan izgled lutaka, te mnogo neusiljena humora glavne su kvalitete predstave koja je toplinom i netradicionalnošću pobudila iskrene simpatije malih i većih gledatelja.

Kazalište lutaka iz Maribora prikazalo je predstavu Martin Krpan (dramatizacija i režija Edi Majaron). Levstikova priča uprizorena je kao hvalisava pripovijest koju trgovac drvenim igračkama i predmetima za kućanstvo priča svojim pomagačima, toliko se uživjevši u pričanje da drvene proizvode koje prodaje pretvara u improvizirane lutke kojima odigrava prizore. Zanimljiva realizacija scene, rekvizita i lutaka, gotovo u potpunosti izrađenih od drva, u kojoj neki dijelovi funkcioniraju na razini znaka stvarajući tako odmak od priče, te redateljsko rješenje u kojem jedan glumac (Jure Ivanušić) daje glas svim lutkama, a ostali animatori samo su njegovi pomagači, kao i kombinacija glumca kao glavnog lika i lutaka — ostalih likova ipak nisu bili dovoljni da predstavi osiguraju potrebnu dinamiku. Predstava se gubila u monotoniji prizora koji uglavnom nalikuju jedni drugima, bez jasne kulminacije (koja je za dječji uzrast ipak potrebna), zbog čega u prvi plan dolazi tekst — što je za lutkarsku predstavu nedostatak, u ovom slučaju dodatno uvećan činjenicom da je slovenski bio prepreka dječjoj publici.

Jezovita komika

No, jezična barijera zato nije bila nikakav problem razumijevanju predstave Usred Noći (tekst i režija Sten Wallin), koju su izveli lutkari Pygméteaterna iz Stockholma. Priča o dječaku Jockeu koji prije polaska u školu odlučuje prestati s igrom i postati odrastao, a onda se nađe u neobičnoj zemlji Usred Noći, u kojoj je sve moguće ostvariti pomoću mašte, što ga na kraju razuvjeri u njegovoj odluci i dokaže mu da nikad ne treba prestati igrati se i maštati, brojnim luckastim detaljima (vulkan koji ima žgaravicu, kralj koji podanike za kaznu tjera da broje šljive i sl.) sama je po sebi bila zanimljiva djeci. Osobit stil izvedbe u kojem dominira brzi tempo ostvaren je specijalnim efektima i kombinacijom igre lutkama (animacija Brita Cronvall i Michaela Koitzsch), kazališta sjena, maske i glazbe.

PIF je završen Kraljem Ubujem Kazališta lutaka Konj iz Ljubljane, te Urbildom skupine Buhtli i lutke iz Praga. U fantastičnoj groteski Kazališta Konj (režija Jan Zakonjšek, igraju Brane Vižintin, Boštjan Sever, Asja Ross) svakim se dijelom predstave prenose duh Jarryjevog poznatog komada. Veću izradi lutaka (Silvan Omerzu) izvrsno je pogođen karakter Ubuja i njegove »gospe dreksovite« Ubujice (koja govori dubokim muškim glasom, dvoje besramno ambicioznih, nespretnih i okrutnih divljaka koji nezgrapnim i grotesknim izgledom izazivaju istodobno okrutan i komičan dojam, a u istom stilu izrađene su i ostale lutke u kojih će detalji i način animacije jednako dobro ocrtavati njihove osobine.

Ogoljela metalna scena, neprimjetni animatori u crnom, ponegdje agresivna animacija lutaka, akcentuiranje bitnih trenutaka glazbom, koncepcija predstave kao niza kratkih scena odvojenih zatamnjenjem doprinose s jedne strane hladnoći priče o želji za moći koja ne preza ni pred čime, a nasuprot toj okrutnosti kao jednakovrijedan konstitutivni element javlja se humor. Ujedinjeni stvaraju bizarno-komičan dojam koji će kulminirati u scenama pogubljenja poljskih plemića čije glave završe kao kuglice na spravi za računanje, ili pak u estradnoj Ubujičinoj točki u kojoj svoje okrutne namjere iskazuje pjesmom.

Urbild (režija Radek Beran, igraju Kristina Maderičková, Marek Bečka, Vit Brukner, Pavel Antoš i Radek Beran) mješavina je različitih stilova i citata iskazana filmskim i stripovskim konvencijama. Priča o junaku Urbildu i njegovoj nesretnoj ljubavi, te pustolovini u koju se upušta sastavljena je od općih mjesta brojnih umjetničkih i manje umjetničkih izvora: westerna, nijemog filma, stripova, bajki i sl., te začinjena humorom montipajtonovskog tipa, koji prožima sve razine predstave — od teksta sastavljena od poznatih, nerijetko patetičnih, fraza iz šund literature, bizarnih likova (junak alkoholičar, mudri Indijanac, ludi antikvar, čudne vile, čarobnjaci i sl.), do detalja u scenografskim i redateljskim rješenjima.

Prizori se brzo mijenjaju, ponekad u trajanju od samo nekoliko sekundi, pa funkcioniraju kao filmski kadrovi, pri čemu se vrlo inventivno eksperimentira s perspektivama i planovima unutar njih. Iako u predstavi dominiraju lutke na koncu, autori ne prezaju pred upotrebom svih raspoloživih sredstava, pa će u scenama uz lutke igrati i plastične figurice, punjene životinje, plišane igračke, kao i ruke ili drugi dijelovi tijela animatora.

Popraćena odličnom glazbom, predstava brzim tempom i velikim brojem pojedinosti u svakom prizoru više je nalik glazbenom spotu ili stripu. Nadilaženjem konvencija uobičajene lutkarske predstave, Urbild otvara nove načine promišljanja ne samo lutkarskog nego kazališta uopće. Karte za obje predstave bile su rasprodane, a velik interes publike slovenski i češki lutkari u potpunosti su opravdali neobičnim i kvalitetnim izvedbama.

Ljubica Anđelković