Tadijanovićeva knjiga na poljskom

Dragutin Tad ijanović, Rodzinne strony (Rodni kraj), izbor, prijevod i pogovor Edward F. Zych, Kraków, 2000.

Koliko je Dragutin Tadijanović obogatio hrvatsku književnost autorskim i uredničkim radom, već je nebrojeno puta istaknuto. Zato ovdje samo podsjećamo kako to i danas neumorno čini.

Kao pjesnik, Tadijanović znatnoga traga ostavlja i u stranoj književnosti. Samo tri godine nakon njegova prvog javljanja u »Hrvatskoj reviji« i »Književniku«, pjesme su mu uvrštene u antologiju Kroatische Dichtung, Eine Auswahl modernen Lyrik in deutscher Übertragung, (Hrvatsko pjesništvo, Izbor moderne lirike u njemačkom prijevodu), koju je Matica hrvatska objavila 1933. Nakon te nanizat će se gotovo još pedeset antologija na stranim jezicima s Tadijanovićevom poezijom. Pjesme su mu prevedene na tridesetak stranih jezika, a prevodilo ih je oko stotinu prevodilaca.

Nemalen je i broj zbirki Tadijanovićeve poezije na stranim jezicima. Prva, na esperantu, Kanto al mia koro (Pjesma mom srcu) objavljena je 1936. Od tada do danas slijedile su zbirke na makedonskom, francuskom (tri zbirke), mađarskom, slovenskom, bugarskom (dvije zbirke), te tri dvojezična izdanja njegovih izabranih pjesama (hrvatsko-talijansko, hrvatsko-englesko i hrvatsko-francusko).

76 pjesama

Potkraj lipnja 2000. tom nizu pridružila se još jedna knjiga pjesama — trinaesta po redu, zbirka na poljskom jeziku. U suradnji izdavača Minijatura i prevoditelja Edwarda F. Zycha, u Krakówu je izašla knjiga izabranih stihova Dragutina Tadijanovića s naslovom Rodzinne strony (Rodni kraj). Pjesme je izabrao sam prevoditelj, koji je napisao i pogovor. Služeći se zbirkom Prsten (5. izdanje, Zagreb, 1985, Matica hrvatska) Zych je preveo 76 pjesama ne propustivši navesti godine kada su napisane. Svrstao ih je kronološkim redom — od prve pjesme u ovoj zbirci, Visoka žuta žita iz 1923, do posljednje, Na stolu kruh iz 1984. Nakon pjesama slijedi Zychov tekst naslovljen Dragutin Tadijanović — istaknuti hrvatski pjesnik, koji donosi podatke o Tadijanovićevu životu, o njegovim zbirkama, prevodilačkom i uredničkom radu, nagradama koje je dobio. Kao glavne pjesnikove simbole Zych ističe zemlju i ljubav, a kao obilježja njegova stila jednostavnost i spontanost. Iza prijevoda pjesama i priloga reproducirana je fotografija Dragutina Tadijanovića.

Uzoran prevoditelj

Edward F. Zych rođen je 1931. u Cezarówcima u Poljskoj. Od 1946. nastanjen je u mjestu Karpniki. Studirao je poljsku i slavensku filologiju na Sveučilištu u Krakówu, gdje je 1959. i diplomirao. Fakultativno izabravši studij slavistike slušao je hrvatski jezik kao sporedni predmet, ali je svoje znanje o hrvatskom književnom jeziku proširio baveći se prevođenjem. Do 1987. bio je gimnazijski profesor, a radio je i u bibliotekama. Piše poeziju kojom se istaknuo još 1954. na natjecanju mladih pjesnika. Od tada je objavio nekoliko vlastitih zbirki pjesama, od prve, Odanost, 1983, do najnovije Lišće vremena, koja je izašla ove godine. Napisao je mnogo raznovrsnih članaka, a najviše prevodi poeziju, u više od četrdeset časopisa. Mnogi njegovi rukopisi još čekaju da budu objavljeni. Neki od njih već su završeni i naslovljeni: Pisci i publicisti jelenjogorskog kraja 1945-1970 i Uspomene iz Sibira. Radi i na jednoj antologiji, piše radove o onomastici, a pripremio je i knjigu o slovenskoj umjetnosti. Na objavljivanje čekaju i njegovi prijevodi hrvatske poezije. Zych je član triju znanstvenih društava i književnih klubova u Jelenjoj Gori, Wroclawu i Varšavi, a za svoj književni rad odlikovan je 1972. Zlatnim križem i medaljom Poljske Narodne Republike.

Ugoda u poeziji

Edward F. Zych već dugi niz godina prevodi Tadijanovićevu poeziju. Prvu Tadijanovićevu zbirku koju je imao u rukama, Blagdan žetve, poslao mu je još 1962. prijatelj Viktor Cvitan. Poslije je dobio još nekoliko zbirki, a Tadijanovićeve pjesme čitao je i u izdanjima koja je nalazio u Sveučilišnoj biblioteci u Krakówu. Kako su tekli njegovi prijevodi može se vidjeti i u novoizašloj zbirci, u prilogu Pjesme Dragutina Tadijanovića u prijevodu Edwarda F. Zycha štampane 1966-1986. koji otkriva kako pojedine pjesme, njih dvadeset i četiri, nisu u ovoj zbirci objavljene prvi put. Neke su već bile objavljivane u časopisima, a pjesme Visoka žuta žita, Žene pod orahom, Šume snivaju, Balada o zaklanim ovcama, Jutarnja zvijezda, pozlaćen orah, Mjesečina, Ledeni kurjak, Da sam ja učiteljica, Danas trideset pete, Večer nad gradom, Veličanstvo mora i Prsten, uvrštene su i u antologiju Wewnbtrzne morze (Unutarnje more), objavljenu u Krakówu 1982, koju je također uredio Edward F. Zych.

Iako se Zychove vlastite pjesničke kompozicije razlikuju od izravnih i čistih Tadijanovićevih slika, vezuje ih isti motiv, onaj koji često susrećemo, ali rijetko ostvaren u svojoj punini kao u stihovima Dragutina Tadijanovića. Govoreći o tome što ga potiče da prevodi upravo Tadijanovićeve pjesme Zych se približava izvornosti Tadijanovićeve rečenice jednostavnim riječima: »Već dugo godina čitam i prevodim vašu poeziju s naklonošću, zbog ugode koju mi pruža, i zato jer je tako bliska mom srcu.«

Vesna Zednik